autor: Mediha Rađo Hasanović
.
Često se sjetim majke a. r. I njenih jutarnjih čitanja novina i
osmrtnica u njima. Ponekad bi pronašla nečiju čitulju pa bi po par puta ispocetka čitala. Objasnjavala bi mi ko je
ta osoba, kako je to njen rodjak, od tetke sin, koji je zivio negdje u drugom
gradu.. Kako je imala pet tetki, majcinih sestara koje su se udale negdje u Župu, Kozadre, Rogaticu,....
Znala Je imena, prezimena, mjesta, djecu.. Govorila mi je, tvoja nena je iz
Brankovića. Druga iz Jasenica.
Moja rahmetli majka, kao kompijuter sve je
pamtila znala i čuvala u sebi. Dok su ljudi
bili posvećeni rodbini i obilazili je kroz našu kuću prošlo je dosta gostiju i
musafira. Teško ranjena u ratu od i dušmanske granate, i rata koji je uništio
mnoge živote voljela je čitati još i više nebi li saznala
o sudbini onih koje je ispračala srcem i dočekivala dušom kroz život i dijelila
s njima familijarnost i prijateljstva.
Voljela je mislima pobjeći u vrijeme kad je
okružena braćom i sestrom provela lijepu mladost, prisječala se mnogih koji su otišli
na bolji svijet.
Držala mi je ruke u svojim svojim mehkim rukama i pričala, pa čak i
zapjevala neke divne stare sevdalinke... Njen duh je bio jači od posljedica i
dušmanskih koje su mnoge živote upropastile. Djete moje poštuj i voli, pričaj i
pamti... Znaš šta smiješ a sta je grijeh, ljubi te majka... I žalim što nisam
slušala bolje, što nisam pamtila imena tetki, prezimena, mjesta. A da kažem i šta
bih da znam.. Svi smo se odrodili, nije više rođak onaj po krvi već po
statusu.. Ako si na funkciji a peto si koljeno prebace te ko šahovsku figuru u
prvi red a onaj što krompir sije i živi kao povratnik na selu je negdje tamo...
Na kraju svirala..Radim sa ljudima i u razgovoru na radnom mjestu čujem naš
rogatički akcent i pitam,, oprostite da niste porijeklom od istočne Bosne,,
.kad potvrde, duša mi se obraduje, pa kao god to suprotna strana
prihvatila...to je moj narod, moja rodbina, moje sjećanje na rahmetli majku, na
njene tetke, nene i pranene kojima ni ime ne znam.. Možda su to njihovi unuci,
praunuci... Ili možda smo rodbina po ogromnoj ljubavi prema svim selima,
rijekama, livadama, uspomenama.. Prema našoj Rogatici..
Nema komentara:
Objavi komentar