IMAMI U RATU

IMAMI U RATU

VJERSKI ŽIVOT NIJE STAO

Muallim 1996

Ramiz Dumanjić je rođen 1943. godine u rogatičkom selu Dumanjići. Vanredno polaže tri razre­da Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu. U islamskoj zajednici radi od 1969. godine, prvo kao imam u džema’atu Živaljevići kod Rogatice. U ljeto 1978. godine prelazi u rogatičkl džema’at Podgradac, gdje ostaje do aprila 1992. godine, kada prelazi u Žepu. Svjedok je stradanja Bošnjaka u Žepi, ali i organizacije vjerskog života u ovom istočnobosanskom gradiću. Za “Mu'alllm” Ramiz Dumanjić kaže:

- U Žepi već zatičem puno izbjeglica iz Višegrada, a u maju stižu i moje bivše džematlije iz Živaljevića i Godomilja. Oba sela su 6. maja spaljena, a džamije porušene. I Žepi se sprema ista sudbina. Ultimatum za predaju Žepljaci odbijaju i u junu mjesecu uspješno svoj toprak brane od najezde četnika, koji u tom napadu doživljavaju puni poraz. Od tada je Žepa stalno napadana, dok nije i okupirana. Unatoč žestokim napadima, u Žepi se vjerski život uspješno odvijao. Svjedoče o tome i re­dovno klanjanje džuma i dnevnih vaktova. Posebno treba istaći klanjanje teravih-namaza 1993. godine. Klanjala se u jednom čošku džamije, dok je u drugom bila hrpa sni­jega i smeća. Sve vrijeme Žepa je granatirana, a najžešće 27. noć Ramazana, noći Lejletu-l-kadra. Ipak, ta je noć obilježena sa ibadetom i učenjem mevluda. Valja reći i to da je i unatoč tako teškim uslovima svake noći klanjano svih 20 rekata teravije. Vjerska obuka je, također, izvođena redovno. Dolaskom jedinica UNPROFOR-a i proglašenjem Žepe zaštićenom zonom, uslovi za rad se poboljšavaju. Prestaje i granatiranje, barem onog zaštićenog dijela. Tada se uspostavljaju i istureni punk­tovi po okolnim selima i školama, tako da su nam skoro sva djeca bila obuhvaćena vjerskom poukom - ističe Ramiz Dumanjić.

- Uz Ramiza su u to vrijeme u Žepi radili još i Mehmed efendija Hajrić, koji je padom njegovog džemata u Podžeplju došao u Žepu, potom Fehim efendija Ahmetagić iz Vlahovlća i Jusuf Jusupović, učenik medrese. Ova ekipa je uspjela nekoliko stotina polaznika naučiti arapsko pismo i uvesti ih u učenje Kur’ana. Klanjano je i više od 200 dženaza, što je bio i jedan od najtežih poslova. Valja reći i to da je sve rađeno besplat­no. U to vrijeme u Žepi je radio i Džamijski hor “Slapovi Žepe” , a u aprilu 1993. godine pokrenut je i vjerski list Odbora islamske zajednice Žepa pod nazivom “ Minaret”. List je izlazio dvomjesečno. Izdato je 13 brojeva, što je u nedostatku štampe bio veliki uspjeh za džema’at.

Razgovarao

Mehmed DELIĆ