Djevojčin grob

Djevojčin grob-Crtice sa Glasinca.

Autor: FRANJO FIALA

Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/10/1892

Batovo polje-nekropola stećaka i džamija

Između sela Rusanovića i Golubovića, koja leže od prilike 10 kilometara od kotarske varošice Rogatice, otkrio sam pri dnu nekog brežuljka, kome je visina na karti generalnog štopa zabilježena sa 873 t, gromilu, koja mi je udarila u oči s neobičnog svog oblika. Ta je gromila bila duga jedanaest, široka četiri metra, a visoka jedan metar, a to su dimenzije, kakih u prehistoričkih gromila nikad nema. Još zanimljivije postade mi to mjesto time, što je s njim u savezu priča. Čuo sam je iz ustiju rusanovićkog žitelja Uzeira Arnautovića, kako slijedi: „Na stijeni Banji, što se uzdiže kod sela Jazovića(Jarovića), i na kojoj se još vide zidine, što su preostale od goleme stare gradine, živio je mogućan ban. Kralj Kraljevog polja na Glasincu zaprosio je za svoga sina lijepu kćer banovu; ali ova nije marila za kraljevog sina. Iz osvete naredi kralj, da se zazida vrelo na Hrabru, iz koga potok, što teče kroz rusanovićki kraj, dobiva vodu. Onaj se kraj onda osuši, i nastade velika nestašica vode. Onda banova kći proda svoj dragocjeni nakit i sav svoj miraz, te novcem, što ga je time dobila, najmi vješte majstore, koji su iskopali tri bunara, i to „Vrbovik" kod pamije, što je danas u polju, „Leskovik" i „Seferovac" kod mjesta Dobrače.

Seferovac

Vrbovik

Ona umre, ranjena strijelom. Još se danas na koritu kraj bunara kod džamije vidi njezino znamenje, i to vreteno i strijela, usjećena u kamen".
Toliko mi umjede da priča moj čovjek. Ja sam ona sva tri bunara ogledao, te vrijeme postanja njihova po uzidanim pločama iz grobova mogu odrediti samo u turskoj eri. Na koritu, istesanom od sarkofaga, raspoznaje se još, makar vrlo istrošeno vreteno i buzdovan. Prekopavanje gromile, označene mi kao grob banove kćeri, pokazalo je ovaj uspjeh. Pod nasutom zemljom i šljunkom nađene su prema sredini gromile po dvije u samom tlu oko 75 duboko iskopane, grobnicama slične rake, neozidane po stranama. U svakoj bio je u tvrdoj ilovači i šljunku po jedan kostur. Lešina, južno sahranjena, bila je položena od juga prama sjeveru, glava joj je bila nagnuta na lijevu stranu a ruke joj bijahu skrštene na prsima. Kostur, sahranjen na sjevernoj strani gromile, bio je istim pravcem položen kao prvi, ali se je već sasvim bio raspao, tako da se više nije mogao razmotriti položaj glave i ruku. Priloga u te dvije rake nije nađeno nikakvih; ali je za to u materijalu, od koga je bila nasuta gromila, bilo nekoliko utaraka od posuda, građenih na točilo, i gvozden nož. Ti prijedmeti potječu iz srednjeg vijeka. Pastiri iz one okolice pripovjedahu mi, da cigani, koji onuda prolaze, „Djevojčinom grobu" iskazuju osobito poštovanje i da uvijek onuda razapinju svoje šatore. Možda je to grob kakog ciganskog glavara, jer način, kako su lešine sahranjene, niti je prema katoličkom, niti prema pravoslavnom, niti prema muhamedanskom obredu. Može biti da će kraniološko ispitivanje jedne one očuvane lubanje dati kakih pobližih razjašnjaja. Priči o zazidanju vreda čini se da je dao povoda prirodni događaj, koji u predjelima krasa nije rijedak, biće naime da je vrelo presušilo time, što se je pod njim provalio kamen, te mu se otvorio podzemni put. Dno doline oko Rusanovića i Dobrače mjestimice je močvarasto, a osim toga ima nekoliko ovećih ponora, koji se proširuju u razgrašene na daleko pećine.

Veliki Zvekanj

Seljaci pripovijedaju i to, da je dno doline nekoć bilo korito Rakitnice, koja danas od prilike deset kilometara daleko odanle protječe. To međutim s razloga geotektoničkih i stratigrafičkih nikako ne može biti. Tek bi moglo biti, da je onaj jedan vodeni reservoar prokalom ispod njega dobio drugi otok, te je tako presušilo jedno, a otvorilo se drugo vrelo.

Laktovica

Vrbovik