23.08.2011.

Sočice - Popisi u austrougarskom periodu

Autor:Velija Palo

 

Socice - popis iz 1879. godine


Samo godinu dana po anektiranju Bosne i Hercegovine, Austrijanci su napravili prvi popis stanovništva. Doduše dosta oskudan ali ipak dovoljan da se može pratiti brojna, vjerska i polna struktura stanovništva.
Od gore navedenih sela neka su bila prebačena u druge administrativne jedinice. Tako su se Vragolovi našli pod Rogatica-vanjska a Vrbarje pod Glasinac. Neka sela ili zaseoci nisu navedeni sto znači da se vode pod nekim druugim selima. To važi npr. Za Han Stjenice, Hrabar, Božine i još neka.
Gledajuci zbirne cifre vidimo da je na starom sočičkom kraju živjelo 1288 stanovnika od čega 800 (62%) muslimanske i 488 (38%) pravoslavne vjeroispovijesti. Doseljavanje ovih drugih još nije bilo dovršeno. Neke familije su došle kasnije ali njihov broj nije tako velik. Tada ali i dugo kasnije se pravoslavno življe nazivalo Vlasima. To je bio uobičajen naziv. Tek deceniju ili dvije ranije je počela propaganda Beograda i Vuka Karadžića, da se trebaju nazivati Srbima i da je Vlah pogrdan naziv. O tome drugom prilikom.
Jos dvije cifre pobuđuju pažnju: odnos muškog i ženskog roda je 663:568, što znači da je bilo 95 muškaraca više nego žena. Izraženo procentualno, to bi bilo 54:46.
Za nas koji se sjećamo većine druge polovine prošlog vijeka iznijeću nekoliko zapažanja za pojedina sela.
Banj Stijena – samo dvije kuće i to jedna muslimanska i jedna pravoslavna. U Krpićima su bili Vukašinovići koji su kasnije prešli u Podgradinu. Veliku kugu 1813-1817 je na Banj Stijeni preživio samo jedan mladić po imenu Selim. Potom su dvije generacije imale samo po jedno muško dijete. Nažalost u narednom popisu 1885 godine Banj Stijena nije posebno prikazana vec u sklopu Sočica tako da se ne može dalje pratiti.
Pod Buratim se vjerovatno vode i Božine.
Grivce i Hrabar sam pomenuo u prethodnoj noti. Kompletno življe je bilo muslimanske vjeroispovijesti a šest godina kasnije pravoslavne.
Drugo selo po broju stanovnika je bilo Kramer Selo. Nije mi jasno gdje je bilo tih šesnaest žitelja pravoslavne vjeroispovijesti.
Maravići, selo nazvano po bezima Maravama, je već tada bilo bez muslimanskog življa.
U Mahali je tad bilo samo pet familija, vjerovatno tri muslimanske i moglo bi biti tačno usmeno predanje Milića da je poslije kuge došla majka sa dva sina iz Gazija.
Rusanovići su tad bili mješovito selo sa trećinom muslimanskog življa. Zna se pouzdano da je tamo živio Uzeir Arnautović, a morala je biti još najmanje jedna muslimanska kuća.
Vragolovi su bili najbrojnije selo sa 30 familija i 176 žitelja. Iako sam bio samo par puta ne poznajem selo. Nije mi jasno gdje je moglo biti 20 žitelja pravoslavne vjeroispovijesti ako su Rudine prikazane posebno.
Zagajevi su bili naseljeni 100% pravoslavnim stanovništvom. Znači li to onda da Mirviči tad nisu bili u selu?

Socice - popis iz 1885. godine


Drugi austrijski popis je napravljen 1885 godine, sest godina poslije prvog. Kao i prvi popis sadrži vjersku i polnu strukturu stanovništva ali ima i novih rubrika koje donekle omogućavaju uvid u zemljoposjednički i društveni status.
U rubrici „vlastela“ su aktuelna samo dva sela: Brezje (Hadžihasanovici – 9 kuća) i Vrhbarje (Zahiragići – 4 kuce). Imam osjecaj da su kod ove rubrike popisivaci bili u nedoumici i da su razlicito tumacili ovu stavku.
Rubrika „težaci“ se još može nazvati i slobodnim seljacima, kako je to učinjeno u narednom popisu. Uglavnom se odonosi na muslimansko stanovništvo ali ne u potpunosti. Najizrazitiji primjer su Vragolovi gdje se navodi da je bilo 19 kmetova iako je pravoslavnog življa bilo ukupno 25. Zatim u Jarovićima je, shodno popisu, bila jedna muslimanska kmetovska porodica. Moguće u jos nekim selima.
U rubrici “pomoćni radnici” vidimo da ih je njaviše bilo u Vragolovima,  12, ali i u nekim drugim selima. Sluga ili najamnik, ne vidim sta bi treće moglo biti.
I na kraju, kao novost, na čitavom kraju se pominje samo jedno lice kao privatnik. Vjerovatno se radi o Risti Peroviću, koji je bio kiridžija i prevozio robu čak do Bijeljine. Mislim da se istim poslom bavio i jedan Perović nekih 80 godina kasnije, za vrijeme mog školovanja na Stjenicama.
Sad malo o brojkama. U odnosu na prethodni popis zabilježen je prirast stanovništva 1524 (1288) sto cini 11,8%. Muslimansko stanovništvo je imalo nešto manji prirast i udio istog se smanjio sa 62% na 56%. Objašnjenje leži u činjenici da je po dolasku Austrije bilo nešto iseljavanja muslimanskog življa u pravcu Turske i manjem doseljavanju pravoslavnog življa. Uticaj ima i izmjena stanovništva na Grivcima i Hrabru o kojoj sam pisao u dvije zadnje note. Potom se sve do 1912. godine Neđo Perović sudio sa Bećirbegom Šahinpašicem iz Rogatice.
Kad je riječ o iseljavanju, do sada sam pouzdano utvrdio da je iselila jedna četveroclana porodica Pala iz Jarovića i jedna šeteročlana porodica Salihagića sa Kovačice. Bez sumnje je takvih primjera bilo više.
Banj Stijena je ostala otprilike na istom. Vukašinovići su u međuvremeu prešli u Podgradinu a u Banj Stijenu je uvršten Mahov Do (samo u ovom popisu) gdje su bili Maksimovići, koji nisu nikad bili brojni.
Gazije su imali nešto jači priraštaj stanovništva.
Izmjenu stanovništva u Grivcima sam pominjao već nekoliko puta. Nije isključeno da se jedan dio iseljenog stanovništva zadrzao u Kramer Selu, Vragolovima i Gazijama.
Maravići su imali prirast stanovnistva oko 30%. Skoro isti slučaj je bio i sa Mahalom i Obrtićima. U Mahali se radilo o prirodnom priraštaju, dok je u Maravićima i Obrtićima moglo biti novih doseljenika.
U Rusanovićima su još uvijek tri muslimanske porodice.
Najveća promjena je bila u Vrhbarju gdje je stanovništvo utrostručeno za šest godina sa 11 na 34. Polovina su pravoslavci kojih ranije nije bilo tu. Izgleda da se radi o jednoj brojnoj familiji. Moguće i da je bilo administrativnih promjena u  odnosu na prethodni popis
Jedino selo gdje je broj žitelja za nijansu manji (tri osobe) nego u prvom popisu, bilo je Vrlazje. Kad se uzme u obzir da su doselili Vukašinovići s Banj Stijene onda je taj deficit veći. Moguće da je i ovdje moglo biti iseljavanja u Tursku
U Zagajevima te godine još nije bilo Mirvića

Socice - Popis iz 1895. godine


Popis iz 1895 je uglavnom sličan prethodnom. Razlika je u nekoliko novih rubrika koji nemaju neku veću važnost. To se odnosi na društveni status. Prvi put se susreće pojam i kmeta i slobodnog seljaka istovremeno. U rubrici – ostalno civilno stanovništvo su samo četiri osobe ali se ne može znati da li je riječ o vjerskim službenicima, poštarima, šumarima ili nekom vrstom državnih službenika. U nekim rubrikama stoji +. Broj prije ovog znaka označava domaćine a poslije ovog znaka pripadnike njihovih familija. Kao i u prošlom popisu, popisivači su imali neujednačena tumačenja npr. ko su veliki posjednici. U prošlom popisu su to bili samo Hadžihasanovici,dok ih sad nema kao krupnih vlasnika što nije tačno. Za uzvrat se navodi jedan na Kovačici,  dva na Planjama, jedan u Mahali i jedan u Vrhbarju.
 U odnosu na prethodni popis, priraštaj stanovnistva je nešto preko 11,6% tj 1772 (1524). Nešto veći je bio priraštaj muslimanskog stanovništva 11,9% tj. 1021 (853). Priraštaj pravoslavnog stanovništva je bio oko 11,2% tj. 751 (671).
Sada je već više sela sa preko 100 stanovnika. Najbrojniji su Vragolovi sa 231, zatim Kramer Selo sa 142, Burati 114, Dobrače 102, Grivci 101.
Procentualno je najveći priraštaj imala Kovačica, čitavih 50%, zatim Mahala 42%, Zagajevi 28%, Brezje i Budaci po 16%, Vrlazje 14,5. Jedino selo koje je ostalo na istom su Obrtići. Niža stopa prirasta je zabilježena kod Rusanovića 5%, Sočica 6%, Vrhbarja 8%.
U ovom popisu je Banj Stijena u sastavu Sočica tako da ovo selo ne mogu odvojeno pratiti.
U Maravićima je samo u ovom popisu bila jedna muslimanska porodica sa šest članova.
U Rusanovićima je od muslimanskog življa samo troje sto znači jedanaest osoba manje nego na prethodnom popisu. Zbog ovoga je i prirast u selu niži. Uzeir Arnautović je tamo živio negdje do 1900-te godine.
U Zagajevima još nema Mirvića.


Socice - Popis iz 1910. godine


Popis iz 1910 je bio četvrti po redu i posljednji u austrijskom popisu. Dosta je pojednostavljen i sadrži samo nacionalnu i polnu strukturu stanovništva.
U tih petnaest godina od posljednjeg popisa nastavljen je trend porasta stanovništva. Čitavih 28% ili brojkama 2269 u odnosu na 1772 petnaest godina ranije. Ovaj put je prirast muslimanskog stanovništva bio 24,5%, dakle nešto sporiji, 1272 (1021 ranije). Prirast pravoslavnog stanovništva je bio 32,5% tj. 995.
Sad je već deset sela sa preko 100 stanovnika i to: Vragolovi 288, Kramer Selo 163, Burati 152, Jarovići 131, Grivci 130, Sočice i Maravići po122, Dobrače 121, Vrlazje 105 i Budaci 101
 Po prvi put se u selu Sočicama javljaju i pripadnosti katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti. Pošto je željeznička pruga dolinom Prače bila u pogonu već nekoliko godina, ovdje se radi o osoblju koje je radilo u stanici. Bila su ukupno četiri stana, dva u samoj stanici i dva u kući kod Malog Tunela, kojih 100-200m uzvodno. Pošto je Banj Stijena u popisu u sastavu Sočica onda su tu i zavedeni. Time se donekle objašnjava visok prirast stanovništva u Sočicama (56%). Vremenom je i poslove i stanove preuzelo domaće stanovništvo.
Gledano procentualno, najveći prirast su zabiljezili Zagajevi, 78%. Izgleda da se prvi put pojavljuju Mirvići sa devetnaest osoba. Obrtići su imali prirast od 60%, Vrhbarje 56%, Budaci 46%, Gazije i Maravići po 40%, Mahala 37%. Zabilježen je i negativan prirast, što znači manji broj stanovništva. U Draguljevićima je broj smanjen za 37%, Kovačici 21% i Rudinama 14 %. Ovdje treba naglasiti da se radi o selima s manjim brojem stanovnika pa se i najmanja promjena osjeti.



Nema komentara:

Objavi komentar