11.08.2011.

Rogatičke gradske kamene ćuprije

autor: Mirsad Durmišević 

U Rogatici su bile dvije kamene ćuprije iz turskog perioda, i to obje na rijeci Rakitnici. Predstavljale su vrijedne saobraćajne objekte i istovremeno značajne spomenike. Jedna se nalazila na trasi tranzintnog puta kroz naselje i povezivala je čaršiju od Tabhane i Kruščice, sa desne strane, sa mahalom Gračanicom, sa lijeve strane rijeke Rakitnice. Ova ćuprija zvala se Kanarska (u narodu poznata kao Karanska ćuprija). Druga se zvala Donja ćuprija i stajala je 200 metara niže niz rijeku Rakitnicu, na trasi današnjeg izlaznog puta za Višegrad, u neposrednoj blizini pravoslavne crkve. Obje ove ćuprije su bile izgrađene od sedre i imale su tri  luka preko korita rijeke

 Kanarska ćuprija bila je znatno manja i niža, pa se vrlo često znala voda  prelijevati preko ćuprije. Ovoj ćupriji dužina je iznosila oko 16 metara, širina kolovoza 3 metra, a visina kolovoza iznad normalne razine vode jedva 2 metra, tako da su uporišta lučnih nosača bila u vodi. Sami lukovi i svodovi bili su polukružni i iznad normalne razine vode djelovali su više kao segmenti.  Raspon lukova na dva desna luka iznosio je 4,20 metra, a treći je bio manji, svega 2,70 metra na lijevoj strani. Niveleta kolovoza bila je u  neznatnom usponu prema sredini. Most je bio građen od sedre, neizdiferencirane plastike, a na sačuvanim fotografijama vidi se da je u posljednje vrijeme imao drvenu ogradu, iako  je ranije morao imati korkaluk od masivnih ploča. Nema tačnih podataka kada je  tačno nastala ova ćuprija, niti se zna ko  je gradio. U blizini Kanarske ćuprije postoji jedno mjesto koje je u nepoznato vrijeme uvakufio neki mjesni tabak (kožar) Alija s odredbom da se od njegove zakupnine finansira održavanje Kanarske ćuprije. To ne znači da je ovaj legator podigao samu ćupriju. Na mjestu stare Kanarske ćuprije je napravljena nova, i u zadnje vrijeme je zatvorena za saobraćaj motornih vozila zbog loše ispitane nosivosti.

Kanarska ćuprija 1940 godine




Donja ćuprija bila je po svojoj veličini, kao i po svojoj arhitekturi veći i reprezentativniji objekat od Kanarske ćuprije. Djelovala je mnogo skladnije. Po tome i po svojoj obradi spadala je u bolje stilske kamene mostove turskog perioda XVI i XVII vijeka  u Bosni. Sigurno po vrijednosti ubraja se među prve građevinske spomenike u Rogatici. Most je bio građen od sedre. Dužina mosta iznosila je 33 metra, širina kolovoza 4,50 metara, a visina s najviše tačke do iznad razine vode s donje strane 2,70 metara. Rasponi lukova su dosta veliki; srednji 4,80 metara, a ostala dva, bočna po 3,80 metara. Ovdje su kameni stubovi mosta dobili klasičnu formu, sa šiljatim dijelom prema uzvodnoj i poligonalnim dijelom prema nizvodnoj strani, sa horizontalnim vijencem na prelazu u piramidalni završetak stuba, dok su lukovi koji počinju, također, dosta nisko bili prelomljeni, što odgovara klasičnoj turskoj formi XVI vijeka. Niveleta je jasno ocrtana, sa usponom od jedne i druge obale prema sredini, pa i prelomom nad srednjim lukom.




Donja ćuprija 1940 godine




U svoje vrijeme na obje ćuprije stajala je masivna ograda od monolitnih kamenih ploča, tkz. korkaluk, koja je već u doba austrougarske okupacije morala biti skinuta radi proširenja kolovoza za nova drumska vozila, a postavljena metalna, na Donjoj ćupriji, a drvena na Kanarskoj ćupriji.
Obje ćuprije  uništene su u Drugom svjetskom ratu, Donja ćuprija 1942 godine, a Kanarska ćuprija 1944 godine kada su se povlačile njemačke jedinice. Ćuprije nikada nisu obnovljene, već su podignute nove armirano betonske,  čime je  Rogatica  znatno izgubila svoj identitet i vezu s prošlosti.

izvor fotografija:
Application of new technologies in recontructive approach to stone bridge constructions
Key study: Two ottoman’s bridges in Rogatica
Upotreba novih tehnologija u rekonstruktivnom pristupu kamenim mostovnim konstrukcijama;
Ključna studija: dva otomanska mosta u Rogatici.

Lemja Chabbouh Aksamija, Lana Kudumovic
Faculty of Architecture, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Nema komentara:

Objavi komentar