21.07.2013.

Hadži Kasim-ef. Dobrača (1910.-1979.)

hadži Kasim-ef. Dobrača
hadži Kasim-ef. Dobrača
 Hadži Kasim-ef. Dobrača (1910.-1979.)

Čovjek koji je digao glas za spas Srba, Jevreja i Roma 1941. godine
 
Trećeg novembra 1979. godine preselio je na Ahiret hadži Kasim-ef. Dobrača, muderris-profesor i vaiz, inače do svog penzioniranja zaposlen kao bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
Rođen je 1910. godine u Vraglovima, džemat Sočice kod Rogatice. Poslije mekteba i osnovne škole došao je u Sarajevo i upisao se na Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku nižeg tečaja na Medresi, prelazi na Šerijatsku sudačku školu koju završava 1927/28. godine.
Potom odlazi u Kairo i upisuje se na El-Ezher, gdje studira islamske teološke nauke i diplomira 1935. godine, nakon čega se odmah vraća u domovinu i stupa u službu kao vjeroučitelj u građanskim školama u Sarajevu, kasnije kao nastavnik-muderris, prvo u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (Ženska medresa), a onda u Gazi Husrevbegovoj medresi. Jedno vrijeme radio je kao vjeroučitelj u Realnoj gimnaziji u Mostaru i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu društva “Gajret”. Do svog odlaska u mirovinu radio je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu na obradi orijentalnih rukopisa, da bi samo tri mjeseca kasnije preselio na Ahiret.
Kasim-ef. Dobrača je, u toku svog službovanja, predavao niz vjerskih predmeta: akaid, fikh, hadis, ahlak, historiju islama i imamet-hatabet-vaz, te arapski jezik i književnost. Predavao je na lahak i razumljiv način, a njegova predavanja su iz godine u godinu bivala sve interesantnija, jer je nastavnički predmet volio i u svaki se predmet potpuno unosio.
Onaj ko je pažljivo slušao njegova predavanja, nije se morao kasnije puno pripremati jer je svaka metodska jedinica bila zaokružena i kao cjelina obrađena. U tom kontekstu lahko je shvatiti i njegovu vrijednost kao vaiza, tako da je tražen da vazi ne samo u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme bi stalni vaiz Gazi Husrevbegove džamije, nego i u drugim mjestima.
U muslimanskoj štampi Kasim-ef. počeo se javljati poslije povratka iz Kaira. Napisao je veliki broj članaka i rasprava, a sarađivao je u brojnim muslimanskim listovima i edicijama: Novom beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, El-Hidaji,Gajretu i dr., a objavio je dva posebno štampana rada: Kadijanije i Ahmedije (Sarajevo,1938) i Kloni se zla (Sarajevo, 1971). Prvi je izašao u izdanju El-Hidaje, a drugi u izdanju Starješinstva Islamske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu.
Glasnik Islamske vjerske zajednice ubraja Kasim-ef. u svoje suradnike, jer se ponekad javljao sa radovima. Jedan od svojih prvih radova on je štampao upravo u Glasniku. To je rad pod naslovom “Iz islamskog prava i njegove historije”(1936.godina, brojevi od 1-10). Od tada pa do smrti on je u Glasniku objavio još deset tekstova, od kojih posebnu pažnju zavređuje “Jedan va’z” (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu čovjeka) koji je objavljen 1936. godine i drugi “Jedan mevludski va’z”, održan na dan Mevluda 1964. godine u Begovoj džamiji u Sarajevu.
Posljednje što je za života objavio bio je članak “Vjerski značaj, smisao i svrha kurbana“, štampan u knjizi Smisao i značaj kurbana (Sarajevo, 1978), što ju je izdalo Starješinstvo IZ za SR BiH, poslije savjetovanja održanog u Sarajevu 1978. godine na ovu temu.
Kad je Kasim-ef. 1956. godine došao u Gazi Husrevbegovu biblioteku, povjeren mu je posao oko izrade kataloga orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Kao i drugim poslovima, i ovom radu Dobrača je prišao ozbiljno i savjesno.
Već 1963. godine štampan je prvi svezak ovog Kataloga (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, svezak I , 1963, str. XXXIII+607+XV tabela - stranica arapskog teksta), koji je obuhvatio 795 kodeksa sa više od hiljadu rukopisa.
Prvi svezak obuhvata materijale koji se odnose na Kur’an, njegovo tumačenje (tefsir), pravilno učenje Kur’ana (tedžvid), hadis, akaid i dove. Pojava ovog prvog sveska izazvala je vrlo živo zanimanje ne samo među orijentalistima, nego i među drugim kulturnim radnicima i kod nas i u svijetu, gdje su objavljeni brojni prikazi ovog kataloga. Drugi svezak se nalazi u štampi i obuhvatiće islamsko pravo. Po broju obrađenih rukopisa drugi svezak će nadmašiti prvi. Rahmetli Kasim-ef. bio je počeo raditi i na materijalima trećeg sveska, ali je usljed bolesti i odlaska u mirovinu taj posao zastao i velika je šteta da Kasim-ef. nije završio bar treći svezak, jer je teško naći čovjeka sa onolikim znanjem, prilježnošću i ustrajnošću u ovoj vrsti posla, kakav je on bio. Međutim i sa ovoliko, koliko je uradio na Katalogu orijentalnih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, osigurao je sebi mjesto u nauci i kod nas i u svijetu.[1]
Svoj život i ponašanje rahmetli Kasim-ef. usklađivao je sa onim ogromnim znanjem, koje je posjedovao. U tom pogledu bio je primjer kakav čovjek treba biti. Skroman, nenametljiv, miran i tih, bio je uvažavan, a u odbrani svoga uvjerenja, naročito vjerskog, bio je rezolutan. Zbog toga je uživao opće poštovanje. Otuda je i njegova smrt izazvala veliku žalost i gubitak za sve.
(Prvi put objavljeno u: Glasnik VIS-a, XLIII/1980, br.1, str.106-108.)
Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998., str. 77-80.
Trećeg novembra 1979. godine preselio je na Ahiret hadži Kasim-ef. Dobrača, muderris-profesor i vaiz, inače do svog penzioniranja zaposlen kao bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
Rođen je 1910. godine u Vraglovima, džemat Sočice kod Rogatice. Poslije mekteba i osnovne škole došao je u Sarajevo i upisao se na Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku nižeg tečaja na Medresi, prelazi na Šerijatsku sudačku školu koju završava 1927/28. godine.
Potom odlazi u Kairo i upisuje se na El-Ezher, gdje studira islamske teološke nauke i diplomira 1935. godine, nakon čega se odmah vraća u domovinu i stupa u službu kao vjeroučitelj u građanskim školama u Sarajevu, kasnije kao nastavnik-muderris, prvo u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (Ženska medresa), a onda u Gazi Husrevbegovoj medresi. Jedno vrijeme radio je kao vjeroučitelj u Realnoj gimnaziji u Mostaru i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu društva “Gajret”. Do svog odlaska u mirovinu radio je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu na obradi orijentalnih rukopisa, da bi samo tri mjeseca kasnije preselio na Ahiret.
Kasim-ef. Dobrača je, u toku svog službovanja, predavao niz vjerskih predmeta: akaid, fikh, hadis, ahlak, historiju islama i imamet-hatabet-vaz, te arapski jezik i književnost. Predavao je na lahak i razumljiv način, a njegova predavanja su iz godine u godinu bivala sve interesantnija, jer je nastavnički predmet volio i u svaki se predmet potpuno unosio.
Onaj ko je pažljivo slušao njegova predavanja, nije se morao kasnije puno pripremati jer je svaka metodska jedinica bila zaokružena i kao cjelina obrađena. U tom kontekstu lahko je shvatiti i njegovu vrijednost kao vaiza, tako da je tražen da vazi ne samo u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme bi stalni vaiz Gazi Husrevbegove džamije, nego i u drugim mjestima.
U muslimanskoj štampi Kasim-ef. počeo se javljati poslije povratka iz Kaira. Napisao je veliki broj članaka i rasprava, a sarađivao je u brojnim muslimanskim listovima i edicijama: Novom beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, El-Hidaji,Gajretu i dr., a objavio je dva posebno štampana rada: Kadijanije i Ahmedije (Sarajevo,1938) i Kloni se zla (Sarajevo, 1971). Prvi je izašao u izdanju El-Hidaje, a drugi u izdanju Starješinstva Islamske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu.
Glasnik Islamske vjerske zajednice ubraja Kasim-ef. u svoje suradnike, jer se ponekad javljao sa radovima. Jedan od svojih prvih radova on je štampao upravo u Glasniku. To je rad pod naslovom “Iz islamskog prava i njegove historije”(1936.godina, brojevi od 1-10). Od tada pa do smrti on je u Glasniku objavio još deset tekstova, od kojih posebnu pažnju zavređuje “Jedan va’z” (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu čovjeka) koji je objavljen 1936. godine i drugi “Jedan mevludski va’z”, održan na dan Mevluda 1964. godine u Begovoj džamiji u Sarajevu.
Posljednje što je za života objavio bio je članak “Vjerski značaj, smisao i svrha kurbana“, štampan u knjizi Smisao i značaj kurbana (Sarajevo, 1978), što ju je izdalo Starješinstvo IZ za SR BiH, poslije savjetovanja održanog u Sarajevu 1978. godine na ovu temu.
Kad je Kasim-ef. 1956. godine došao u Gazi Husrevbegovu biblioteku, povjeren mu je posao oko izrade kataloga orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Kao i drugim poslovima, i ovom radu Dobrača je prišao ozbiljno i savjesno.
Već 1963. godine štampan je prvi svezak ovog Kataloga (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, svezak I , 1963, str. XXXIII+607+XV tabela - stranica arapskog teksta), koji je obuhvatio 795 kodeksa sa više od hiljadu rukopisa.
Prvi svezak obuhvata materijale koji se odnose na Kur’an, njegovo tumačenje (tefsir), pravilno učenje Kur’ana (tedžvid), hadis, akaid i dove. Pojava ovog prvog sveska izazvala je vrlo živo zanimanje ne samo među orijentalistima, nego i među drugim kulturnim radnicima i kod nas i u svijetu, gdje su objavljeni brojni prikazi ovog kataloga. Drugi svezak se nalazi u štampi i obuhvatiće islamsko pravo. Po broju obrađenih rukopisa drugi svezak će nadmašiti prvi. Rahmetli Kasim-ef. bio je počeo raditi i na materijalima trećeg sveska, ali je usljed bolesti i odlaska u mirovinu taj posao zastao i velika je šteta da Kasim-ef. nije završio bar treći svezak, jer je teško naći čovjeka sa onolikim znanjem, prilježnošću i ustrajnošću u ovoj vrsti posla, kakav je on bio. Međutim i sa ovoliko, koliko je uradio na Katalogu orijentalnih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, osigurao je sebi mjesto u nauci i kod nas i u svijetu.[1]
Svoj život i ponašanje rahmetli Kasim-ef. usklađivao je sa onim ogromnim znanjem, koje je posjedovao. U tom pogledu bio je primjer kakav čovjek treba biti. Skroman, nenametljiv, miran i tih, bio je uvažavan, a u odbrani svoga uvjerenja, naročito vjerskog, bio je rezolutan. Zbog toga je uživao opće poštovanje. Otuda je i njegova smrt izazvala veliku žalost i gubitak za sve.
(Prvi put objavljeno u: Glasnik VIS-a, XLIII/1980, br.1, str.106-108.)
Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998., str. 77-80.

[1] U međuvremenu su i drugi i treći svezak Kataloga objavljeni – drugi 1979., a treći, koga je obradio Zejnil Fajić, 1991. godine. Do sada je objavljeno 17 svezaka ovog kataloga (ghbibl.com.ba)
- See more at: http://www.akos.ba/kultura-tradicija/bosnjacka-tradicija/biografije-istaknutih-bosnjaka/kasim-dobraca-covjek-koji-je-digao-glas-za-spas-srba-jevreja-i-roma-1941-godine#sthash.sg1d4xwp.WO33ajpf.dpuf
Trećeg novembra 1979. godine preselio je na Ahiret hadži Kasim-ef. Dobrača, muderris-profesor i vaiz, inače do svog penzioniranja zaposlen kao bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
Rođen je 1910. godine u Vraglovima, džemat Sočice kod Rogatice. Poslije mekteba i osnovne škole došao je u Sarajevo i upisao se na Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku nižeg tečaja na Medresi, prelazi na Šerijatsku sudačku školu koju završava 1927/28. godine.
Potom odlazi u Kairo i upisuje se na El-Ezher, gdje studira islamske teološke nauke i diplomira 1935. godine, nakon čega se odmah vraća u domovinu i stupa u službu kao vjeroučitelj u građanskim školama u Sarajevu, kasnije kao nastavnik-muderris, prvo u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (Ženska medresa), a onda u Gazi Husrevbegovoj medresi. Jedno vrijeme radio je kao vjeroučitelj u Realnoj gimnaziji u Mostaru i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu društva “Gajret”. Do svog odlaska u mirovinu radio je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu na obradi orijentalnih rukopisa, da bi samo tri mjeseca kasnije preselio na Ahiret.
Kasim-ef. Dobrača je, u toku svog službovanja, predavao niz vjerskih predmeta: akaid, fikh, hadis, ahlak, historiju islama i imamet-hatabet-vaz, te arapski jezik i književnost. Predavao je na lahak i razumljiv način, a njegova predavanja su iz godine u godinu bivala sve interesantnija, jer je nastavnički predmet volio i u svaki se predmet potpuno unosio.
Onaj ko je pažljivo slušao njegova predavanja, nije se morao kasnije puno pripremati jer je svaka metodska jedinica bila zaokružena i kao cjelina obrađena. U tom kontekstu lahko je shvatiti i njegovu vrijednost kao vaiza, tako da je tražen da vazi ne samo u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme bi stalni vaiz Gazi Husrevbegove džamije, nego i u drugim mjestima.
U muslimanskoj štampi Kasim-ef. počeo se javljati poslije povratka iz Kaira. Napisao je veliki broj članaka i rasprava, a sarađivao je u brojnim muslimanskim listovima i edicijama: Novom beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, El-Hidaji,Gajretu i dr., a objavio je dva posebno štampana rada: Kadijanije i Ahmedije (Sarajevo,1938) i Kloni se zla (Sarajevo, 1971). Prvi je izašao u izdanju El-Hidaje, a drugi u izdanju Starješinstva Islamske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu.
Glasnik Islamske vjerske zajednice ubraja Kasim-ef. u svoje suradnike, jer se ponekad javljao sa radovima. Jedan od svojih prvih radova on je štampao upravo u Glasniku. To je rad pod naslovom “Iz islamskog prava i njegove historije”(1936.godina, brojevi od 1-10). Od tada pa do smrti on je u Glasniku objavio još deset tekstova, od kojih posebnu pažnju zavređuje “Jedan va’z” (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu čovjeka) koji je objavljen 1936. godine i drugi “Jedan mevludski va’z”, održan na dan Mevluda 1964. godine u Begovoj džamiji u Sarajevu.
Posljednje što je za života objavio bio je članak “Vjerski značaj, smisao i svrha kurbana“, štampan u knjizi Smisao i značaj kurbana (Sarajevo, 1978), što ju je izdalo Starješinstvo IZ za SR BiH, poslije savjetovanja održanog u Sarajevu 1978. godine na ovu temu.
Kad je Kasim-ef. 1956. godine došao u Gazi Husrevbegovu biblioteku, povjeren mu je posao oko izrade kataloga orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Kao i drugim poslovima, i ovom radu Dobrača je prišao ozbiljno i savjesno.
Već 1963. godine štampan je prvi svezak ovog Kataloga (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, svezak I , 1963, str. XXXIII+607+XV tabela - stranica arapskog teksta), koji je obuhvatio 795 kodeksa sa više od hiljadu rukopisa.
Prvi svezak obuhvata materijale koji se odnose na Kur’an, njegovo tumačenje (tefsir), pravilno učenje Kur’ana (tedžvid), hadis, akaid i dove. Pojava ovog prvog sveska izazvala je vrlo živo zanimanje ne samo među orijentalistima, nego i među drugim kulturnim radnicima i kod nas i u svijetu, gdje su objavljeni brojni prikazi ovog kataloga. Drugi svezak se nalazi u štampi i obuhvatiće islamsko pravo. Po broju obrađenih rukopisa drugi svezak će nadmašiti prvi. Rahmetli Kasim-ef. bio je počeo raditi i na materijalima trećeg sveska, ali je usljed bolesti i odlaska u mirovinu taj posao zastao i velika je šteta da Kasim-ef. nije završio bar treći svezak, jer je teško naći čovjeka sa onolikim znanjem, prilježnošću i ustrajnošću u ovoj vrsti posla, kakav je on bio. Međutim i sa ovoliko, koliko je uradio na Katalogu orijentalnih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, osigurao je sebi mjesto u nauci i kod nas i u svijetu.[1]
Svoj život i ponašanje rahmetli Kasim-ef. usklađivao je sa onim ogromnim znanjem, koje je posjedovao. U tom pogledu bio je primjer kakav čovjek treba biti. Skroman, nenametljiv, miran i tih, bio je uvažavan, a u odbrani svoga uvjerenja, naročito vjerskog, bio je rezolutan. Zbog toga je uživao opće poštovanje. Otuda je i njegova smrt izazvala veliku žalost i gubitak za sve.
(Prvi put objavljeno u: Glasnik VIS-a, XLIII/1980, br.1, str.106-108.)
Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998., str. 77-80.

[1] U međuvremenu su i drugi i treći svezak Kataloga objavljeni – drugi 1979., a treći, koga je obradio Zejnil Fajić, 1991. godine. Do sada je objavljeno 17 svezaka ovog kataloga (ghbibl.com.ba)
- See more at: http://www.akos.ba/kultura-tradicija/bosnjacka-tradicija/biografije-istaknutih-bosnjaka/kasim-dobraca-covjek-koji-je-digao-glas-za-spas-srba-jevreja-i-roma-1941-godine#sthash.sg1d4xwp.WO33ajpf.dpuf
Trećeg novembra 1979. godine preselio je na Ahiret hadži Kasim-ef. Dobrača, muderris-profesor i vaiz, inače do svog penzioniranja zaposlen kao bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
Rođen je 1910. godine u Vraglovima, džemat Sočice kod Rogatice. Poslije mekteba i osnovne škole došao je u Sarajevo i upisao se na Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku nižeg tečaja na Medresi, prelazi na Šerijatsku sudačku školu koju završava 1927/28. godine.
Potom odlazi u Kairo i upisuje se na El-Ezher, gdje studira islamske teološke nauke i diplomira 1935. godine, nakon čega se odmah vraća u domovinu i stupa u službu kao vjeroučitelj u građanskim školama u Sarajevu, kasnije kao nastavnik-muderris, prvo u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (Ženska medresa), a onda u Gazi Husrevbegovoj medresi. Jedno vrijeme radio je kao vjeroučitelj u Realnoj gimnaziji u Mostaru i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu društva “Gajret”. Do svog odlaska u mirovinu radio je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu na obradi orijentalnih rukopisa, da bi samo tri mjeseca kasnije preselio na Ahiret.
Kasim-ef. Dobrača je, u toku svog službovanja, predavao niz vjerskih predmeta: akaid, fikh, hadis, ahlak, historiju islama i imamet-hatabet-vaz, te arapski jezik i književnost. Predavao je na lahak i razumljiv način, a njegova predavanja su iz godine u godinu bivala sve interesantnija, jer je nastavnički predmet volio i u svaki se predmet potpuno unosio.
Onaj ko je pažljivo slušao njegova predavanja, nije se morao kasnije puno pripremati jer je svaka metodska jedinica bila zaokružena i kao cjelina obrađena. U tom kontekstu lahko je shvatiti i njegovu vrijednost kao vaiza, tako da je tražen da vazi ne samo u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme bi stalni vaiz Gazi Husrevbegove džamije, nego i u drugim mjestima.
U muslimanskoj štampi Kasim-ef. počeo se javljati poslije povratka iz Kaira. Napisao je veliki broj članaka i rasprava, a sarađivao je u brojnim muslimanskim listovima i edicijama: Novom beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, El-Hidaji,Gajretu i dr., a objavio je dva posebno štampana rada: Kadijanije i Ahmedije (Sarajevo,1938) i Kloni se zla (Sarajevo, 1971). Prvi je izašao u izdanju El-Hidaje, a drugi u izdanju Starješinstva Islamske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu.
Glasnik Islamske vjerske zajednice ubraja Kasim-ef. u svoje suradnike, jer se ponekad javljao sa radovima. Jedan od svojih prvih radova on je štampao upravo u Glasniku. To je rad pod naslovom “Iz islamskog prava i njegove historije”(1936.godina, brojevi od 1-10). Od tada pa do smrti on je u Glasniku objavio još deset tekstova, od kojih posebnu pažnju zavređuje “Jedan va’z” (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu čovjeka) koji je objavljen 1936. godine i drugi “Jedan mevludski va’z”, održan na dan Mevluda 1964. godine u Begovoj džamiji u Sarajevu.
Posljednje što je za života objavio bio je članak “Vjerski značaj, smisao i svrha kurbana“, štampan u knjizi Smisao i značaj kurbana (Sarajevo, 1978), što ju je izdalo Starješinstvo IZ za SR BiH, poslije savjetovanja održanog u Sarajevu 1978. godine na ovu temu.
Kad je Kasim-ef. 1956. godine došao u Gazi Husrevbegovu biblioteku, povjeren mu je posao oko izrade kataloga orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Kao i drugim poslovima, i ovom radu Dobrača je prišao ozbiljno i savjesno.
Već 1963. godine štampan je prvi svezak ovog Kataloga (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, svezak I , 1963, str. XXXIII+607+XV tabela - stranica arapskog teksta), koji je obuhvatio 795 kodeksa sa više od hiljadu rukopisa.
Prvi svezak obuhvata materijale koji se odnose na Kur’an, njegovo tumačenje (tefsir), pravilno učenje Kur’ana (tedžvid), hadis, akaid i dove. Pojava ovog prvog sveska izazvala je vrlo živo zanimanje ne samo među orijentalistima, nego i među drugim kulturnim radnicima i kod nas i u svijetu, gdje su objavljeni brojni prikazi ovog kataloga. Drugi svezak se nalazi u štampi i obuhvatiće islamsko pravo. Po broju obrađenih rukopisa drugi svezak će nadmašiti prvi. Rahmetli Kasim-ef. bio je počeo raditi i na materijalima trećeg sveska, ali je usljed bolesti i odlaska u mirovinu taj posao zastao i velika je šteta da Kasim-ef. nije završio bar treći svezak, jer je teško naći čovjeka sa onolikim znanjem, prilježnošću i ustrajnošću u ovoj vrsti posla, kakav je on bio. Međutim i sa ovoliko, koliko je uradio na Katalogu orijentalnih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, osigurao je sebi mjesto u nauci i kod nas i u svijetu.[1]
Svoj život i ponašanje rahmetli Kasim-ef. usklađivao je sa onim ogromnim znanjem, koje je posjedovao. U tom pogledu bio je primjer kakav čovjek treba biti. Skroman, nenametljiv, miran i tih, bio je uvažavan, a u odbrani svoga uvjerenja, naročito vjerskog, bio je rezolutan. Zbog toga je uživao opće poštovanje. Otuda je i njegova smrt izazvala veliku žalost i gubitak za sve.
(Prvi put objavljeno u: Glasnik VIS-a, XLIII/1980, br.1, str.106-108.)
Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998., str. 77-80.

[1] U međuvremenu su i drugi i treći svezak Kataloga objavljeni – drugi 1979., a treći, koga je obradio Zejnil Fajić, 1991. godine. Do sada je objavljeno 17 svezaka ovog kataloga (ghbibl.com.ba)
- See more at: http://www.akos.ba/kultura-tradicija/bosnjacka-tradicija/biografije-istaknutih-bosnjaka/kasim-dobraca-covjek-koji-je-digao-glas-za-spas-srba-jevreja-i-roma-1941-godine#sthash.sg1d4xwp.WO33ajpf.dpuf

Nema komentara:

Objavi komentar