26.01.2011.

Potok Sućeska (Gračanica)


 *Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst


Potok Sutjeska je  lijeva pritoka rijeke Rakitnice. Do sela Seljani, zaseok Gradac (Hladno vrelo) potok se zove Sutjeska (mještani je nazivaju i Sućeska), a odatle do utoka u rijeku Rakitnicu  se zove Gračanica. Dužina njenog toka iznosi  oko 13 km. Njeni izvori (Mala i Velika Sućeska)su na  visini od oko 800 m, a ušće 525 m, tako da visinska razlika iznosi oko 275 m. 
Nekad je to bio veći vodeni tok na kojem je radilo nekoliko vodenica. U selu Osovu, kod hana Hodžić Šećana je prije bila vodenica, i u Rogatici, neselju Gračanici (Dijanovini), Šušin mlin. Širina riječnog korita je ranije bila i do  5 m, a dubina do 1,5 m. Međutim,  zbog  krškog sastava zemljišta, rijeka je našla ponor na izlasku iz osovske kotline. 1939 godne ovaj tok se izgubio, a obrazovala se tipična suhodolina u sušnom dijelu godine, od osovske do seljanske kotline (riječnog proširenja). U jesen i proljeće, za vrijeme padanja obilnih kiša i topljenja snijega koritom protiče voda, pošto ponori ne mogu uvjek da prime svu količinu vode.

Osovsko polje

Osovo-Kruševik (izvor Male Sućeske) 

 Rakitovik


Mala Sućeska-Osovo(Klada)

Osovo-Mala Sućeska

Rijeka nastaje od Male Sutjeske  i Velike Sutjeske na izlazu  iz osovske kotline. Osovska kotlina je visoka od 720 do 800 m.n.v., izgrađena je od uskog pojasa neogenih sedimenata. Ovi sedimenti nastali su u manjem rovu nastalom spuštanjem trijaskih slojeva između grebena Mednika ne sjeveru i Koštice na jugu. Korito osovske kotline je, dakle, omeđeno sa dva uporedna rasjeda, čiji je pravac pružanja gotovo  istok-zapad. Osovski basen je vjerovatno bio u vezi na sjeveroistoku, preko prevoja Lijeska, sa nešto većim neogenskim basenom na širem području Borika.
Male Sućeske  izvire u zapadnom dijelu osovske kotline u Kruševiku (Rakitoviku), a Velika Sutjeske izvire u istočnom dijelu iste kotline ispod brda Gradac. U jugozapadnom dijelu osovske kotline Mala Sućeska, kod Klade prima istoimeni potok. Oba potoka teku prema jugu, izlaze iz osovskog polja, gdje im se dolina sužava.  Potoci zaobilaze brdo Ljubeš (Mala Sućeska sa zapada, a Velika Sućeska sa istoka), i sastaju se u Kadarevom dolu  te čine riječicu Sućesku. Suženje je dugo 500 metara,  strane doline  su visoke 50 metara.. 

Šatorovačka-okrugljanska kotlina


                    Sutjeska-Trnovik
           
Od zaseoka Podubac do Ljučica  riječica protiče jugozapadnim dijelom šatorovske kotline. Šatorovsko-okrugljanska kotlina ima izdužen oblik i pruža se u  pravcu sjeverozapad – jugoistok. Dužina kotline je oko 3 km, a širina oko 1,2 km. Nadmorska visina kotline  je oko 700 metara. Na području kotline ima nekoliko manjih tokova koji se ulijevaju u Sućesku. To su Trnovik i Nova voda u selu Okruglom, a na jugu kotlinskog proširenja kod sela Tmorni Do potok Brestovik. Ovi potoci nastaju od istoimenih izvora. Izvori su lijepo uređeni. U Okruglom je 1931. godine uređena voda. Izgrađen je rezervoar, kraći vodovod i česma sa koritima za napajanje stoke. Poslije 1945 god. uređena je voda u selu Šatorovićima, kod škole na Trnoviku i Tmornom Dolu. 


 Trnovik-prije 40-tak godina
Okruglo-Trnovik 

Okruglo

Okruglo 

Tmotni Do 

Na izlasku iz šatorovskog kotlinskog proširenja, od Ljučica do Prosjeka u selu Seljani  u Krivim stranama  dolina Sućeske ponovo se sužava. Riječica probija  klisuru  između Debelog brda i  Orlje brda, a duga je  oko 2 km . U klisuri u Dubokom dolu imao je izvor čiste i hladne vode. Tu su se putnici u toku vrelih ljetnih dana zaustavljali da odmore i ugase žeđ iz hladnog izvora.


 Seljani
Sućeska(Gračanica)-Seljani  

Sućeska(Gračanica)-Seljani


 Seljani-Vrela

U selu Seljanima prima Seljanski potok sa lijeve strane, koji izvire kod zaseoka Ovlagija. Seljansko  proširenje djeluje kao zasebna kotlina, mada je u stvari samo dio rogatičke kotline, jer je visina vode u nekadašnjem oligomioscemskom jezeru u rogatičkoj kotlini ležala na prostoru koji danas ograničava 800-ta izohipsa. Tako visok nivo vode u ovom basenu bitno je uticao na kasnije formiranje doline (epigenije) riječice Sućeske (Gračanice). Visina jezerskih sedimenata u seljanskoj kotlini je na oko 740 m, dok su riječne terase  u tri nivoa i njihova visina odgovara terasama  u drugim dijelovima rogatičke kotline.
 I ovdje se pojavljuje nekoliko većih vrela od kojih je najveće „Hladno vrelo“ na izlasku iz  seljansku kotline ispod Mrke stijene (705 m), kod zaseoka Gradac. Hladno vrelo je vrlo jako, daje 45 litara/sekundi vode, i do 1980 g je bilo glavni snadbjevač vode za Rogatici. Vrelo je kaptirano još 1905 g, izgrađen rezervoar na Plandištu, a odatle je vodovodom dugim 4 km odvedena voda u Rogaticu. Do vrela rječica ima naziv Sutjeska, a odatle nizvodno, do utoka u rijeku Rakitnicu se naziva Gračanica.  Nizvodno od „Hladne vode“ Gračanica je usjekla  sutjesku (kratka klisuru) u krečnjačkim sedimentima do „Tatomirove kuće". Ova sutjeska je epigenetska (nastala nakon oticanja oligomiocenskog jezera), dugu je oko 500 metara, a visoka je do 150 metara.
Tu Gračanica ulazi u rogatičku kotlinu. Nizvodno od “Tatomirove “ kuće prima sa desne strane potočić, i hita dalje kroz vrbake preko Dijanovine do Vrbanje i prvih kuća u mahali Gračanica. Na tom području na riječici je bilo više jazova, na kojima su  se djeca iz Gračanice kupala u toploj  i čistoj vodi. Od Vrbanja pa sve do ušća u Rakitnice, kod “Hajvanske pijace” korito je bilo uređeno kamenim zidovima. Pred rat 10-tak godina korito je betonirano, sve od ušća u Rakitnicu do kraja Vrbanje, a velike topole koje su bile uz korito posječene su. Ovako okovana u beton izgubila je dušu, ostale su samo uspomene i priče na lijepa stara , prohujala vremena. 


Uzvodno od "Tatomirove kuće"
Rogatica-Dijanovina 
Gračanica-Vrbanja


Gračanica-Vrbanja 

Iz Dijanovine odvajao se krak riječice lijevo koji je tekao kroz Šuplju gromilu, Gračanicu i Tekiju i ulijevao se u Rakitnicu kod Crkvenog mosta uzvodno 100 metara. Preko korita postojao je veći broj drvenih mostova koje su gradili stanovnici ove mahale do svojih kuća ili imanja. Na  lijepo  uređenom koritu mještani su imali svoja prala gdje su prali sve do vremena kada je izgrađen vodovod u Rogatici. Gračanica je bila  bogata potočnom pastrmkom i vrlo rijetkom pastrmkom zlaticom (zlatkom) sve do Seljana.  Pastrmka se najčešće lovila rukama, a neki mještani i "na krošnju". Riba se hvatala ispod kamenja u koritu  ili u žilama vrba kojim  je cijelim tokom bila obrasla rijeka do Seljana. 

Gračanica 

 Gračanica 
Gračanica


Ušće Gračanice u Rakitnicu 

Sutjeska(Gračanica) se znala izliti za vrijeme proljetnih i jesenjih kiša, ali nije nanosila veće štete.  Zabilježena je poplava iz 1937 godine sa katastrofalnim posljedicama. Na slivnom području Sutjeske je došlo do obilnijih padavina,  „provale oblaka“, koja je prouzrokovala velike bujice. Tako veliku količinu vode nije moglo prihvatiti korito rijeke, pa je bujica sve pred sobom nosila i uništavala. Pola grada Rogatice je bilo pod vodom. Odneseni su svi mostovi u naselju Gračanica. Pošto se to dogodilo u ljetnom periodu, uništeni su svi poljoprivredni usjevi u kotlinama do kojih je došla bujica.
Morfoloski je cijelo ovo područje, u stvari, jedna velika površ, na mnogim mjestima ispresijecana manjim ili većim dolinama, pretežno zatvorenog tipa. U njoj su spustene tri male kotline: osovska, šatorovska, seljanska i nešto prostranija rogatička kotlina. Kotline su međusobno spojene dolinskim suženjima klisurastog izgleda. Svaka od ove četiri kotline nalaze se oko 100 m jedna iznad druge. Ova površ najvećim dijelom je geološki sastavljena od trijaskih krečnjaka, a manjim dijelom od  jurskih i neogenih slojeva stijena . U stijenama preovladava mehaničko raspadanje, dok je karst plitak i sporadičan, bez velikih i izrazitih karstnih oblika. Zemljište je mjestimično ispresijecano mladim rasjedima i duž njih su spustene potoline u kojima su se obrazovala jezera u pliocenu i diluvijumu. Otuda na dnu kotlina i po njihovim obodima ima jezerskih sedimenata. Povlačenje vode iz ovih jezera prema Drini, odnosno Panonskom bazenu, ostavilo je na stranama kotlina nekoliko terasa koje odgovaraju pojedinim fazama tog povlacenja i nalaze se na raznim nadmorsim visinama u kotlinama. Za vrijeme oligomiocena Sutjeska, Rakitnica i Prača, odnosno doline tih rijeka nisu imale sadasnju dubinu. Njihovo usijecanje u apsolutnoj je vezi sa usijecanjem rijeke Drine. Taj proces spomenutih rjeka počeo je u vrijeme srednjeg miocena i vršio se tokom pliocena. Sama površ na kojoj se razvijaju ove rjeke formirana je tokom oligomiocena, tj. za vrijeme jezerske faze. Dolina Drine, kao i doline spomenutih rjeka, starije su od pleistocena (ledeno doba). Prije isijecanja svojih dolina, ove rjeke su punile jezera koja su postojala u pliocenu.
 Dolina Sutjeske je rasjednog oblika pa se na osnovu ovoga, može suditi da je rasjedno predisponirana i da je naknadnim erozionim procesima dovedena u današnji izgled. Ona predstavlja evolucionu sukcesiju spajanja jezerskih kotlina, fluvijalnim usijecanjima klisura (sutjeski)  između njih, u jedinstvenu riječnu dolinu. Time se dolina Sutjeske odlikuje polifaznim nastankom.

Nema komentara:

Objavi komentar