JEDNA NEZABORAVNA NOĆ I JEDAN ČOVJEK U NJOJ

JEDNA NEZABORAVNA NOĆ I JEDAN ČOVJEK U NJOJ

Glasnik Islamske zajednice - 1965

 Salih Kulovac, učenik

Tiha, mjesečinom obasjana noć, noć bez šumova i dnevne užurbanosti. Laganim korakom prolazim toliko poznatim stazama iz djetinjstva. Bezbrojne su uspomene koje se nižu jedna za drugom. Ah, kako je divno provoditi dane u ovom mjestu daleko od knjige, škole, profesora...

Ali ni tišina ne traje vječno. Sa visokog minareta odjeknuo je čarobni glas muezina, glas pun vjernosti i odanosti prema Svemogućem, glas koji odjekuje blago i toplo u srcima koja vjeruju.

Tihim korakom krenuo sam do vode. I njen šum se stapa s muezinovim glasom dajući mu posebnu boju.Ušao sam u prostranu, okićenu i uređenu džamiju. Stotine nas okrenulo se ka svetom mjestu, otvorilo srce i dušu Svemogućem.

Lejle-i-kader, divna noć, noć kada se Božijem Milosniku prvi put javio Svemogući suretom ”Ikre”.

Poslije klanjanja namaza i teravije održan je lijep i prigodan vazu-nasihat, koji je obuhvatio niz tumačenja kur'anskih ajeta i hadisi šerifa, o radu i dužnostima pravog muslimana prema Islamu i zajednici, o značaju sure ”Ikre”, o velikom značaju pismenosti i pohađanju vjerske obuke, higijeni, lijepom ponašanju i alkoholu.

Iza vazu-nasihata pristupilo se učenju mevludi-šerifa koji je nadopunio utiske ovog jednog od najboljih časova moga života.

Kome dugujemo zahvalnost na ovoj velikoj usluzi koju on čini? Ne, ne postoji dovoljno riječi kojima bi se mogla izraziti zahvalnost tom čovjeku. Prije 8 godina džamiju u Žepi posjećivalo je nekoliko desetina džematlija; trebala je da se zatvori džamija. Ali iznenada je došao on, i to u pravi čas. Osam godina se on stapao sa ovim mjestom u istočnoj Bosni, sa narodom i njegovim običajima. On je svojim predanim radom učinio mnogo za ovo mjesto. Džamija, koja je bila stara, oronula, prokišnjavala je. Ali on je krenuo naprijed tih i pun elana sa svojih 300 džematlija, i za dvije godine dana sinula je moderno uređena džamija, okićena i osvijetljena. Vrijeme nije stajalo, točak vremena se okretao, naše mjesto je vjekovima bilo odsječeno od svijeta, od napretka i kulture. Trebao je put... i onda mnogo radnih dana on je sa svojim džematlijama uzidao u nj. I mnoge druge korisne akcije nisu se mogle zamisliti bez njega.

Dvije stotine djece primilo je osnovno znanje potrebno muslimanima i muslimankama. Svaki čovjek ovog mjesta ponosan je na svog imama, i to ne samo mjesta njegova prebivališta i njegove okolice, nego i izvan granica njegova džemata.

Taj vrijedni čovjek je ALI ef. AHMETOVIĆ, imam iz Žepe.