Fešta u Rogatici 1882. godine

obradio : Palo Velija

Fešta u Rogatici 1882. godine
Tekst je prepisan, onako kako je napisan. Skraćen je za jedan pasus u kom nema nešto značajno.

Rogatica, dne 4. jula 1882.

Dne 4. jula t.g. slavila je varoš Rogatica svečano slavje; taj dan uručeni su Previšnji znakovi odlikovanja dvojici zaslužnih muževa ovoga kotara i to: rogatičkom načelniku Abdi agi Šteti zlatni krst za zaslugu sa krunom i načelniku Ibrahim begu Ajanoviću iz Duba, zlatni krst za zaslugu. Svečanost je tekla sljedećim redom:

Već u večer toga svečanog dana bijahu zgrade kotarske oblasti i beledije svečano okićene i sjajno zasvijetljene, a glazba c.kr. 80. pukovnije, koja je iz Višegrada naročito za ovu svečanost ovamo došla – svirala je mirozov gradom uz pratnju bakljade. Ustaviv se pred stanovima gg. kotar. predstojnika Sedlnitzkoga, načelnika Abdi age Štete, kadije Nurudin ef. Hafizovića i podnačelnika Šemsi bega Tankovića, odsvira svagdje po dva krasno izvedena komada.

Ranim jutrom na sam dan svečanosti sviraše glazba budnicu gradom, koji je granjem i cvijećem bio vrlo lijepo okićen. Narod u čitavom kotaru bez razlike vjere zaodjenut u svečano ruho, sakupljaše se pred vojničkim barakama, odaklen je trka konja prema ”Mandinoj ćupriji” slijediti imala. U 7 sati jutrom dođe e.k. vojni mjestni zapovjednik g. major Časek sa časništvom ovdašnje posade i mnogom stranom gospodom koja su ovoj svečanosti kao gosti došli, a g. kot. predstojnik Sedlnitzky sa činovnistvom kot. Oblasti inteligencijom naroda na čelu, da također toj trki prisustvuju. Glazba zasvira ”Radeckovu poputnicu”, a konji počese trkati, te za tili čas iščezose kao munje ispred očiju gledalaca dok ne dođe jedan poslanik koji javi da je prva nagradu od 3 cesarska dukata dobio vranac ovd. žitelja Zejnila Smailbegovića, drugu od dva dukata đogat Radovana Koića iz Hadrovića, a treću nagradu od 3 aršina čohe alat Ahmed bega Šahinpašića iz Glasinca.

Narod čekaše veselim srcem povratak dobitnika konja, a pri dolasku istih odsvira glazba nekoliko lijepih komada, a onda carevku. Za tim je slijedila trka pješaka te je prvu nagradu od 1 ces. dukata dobio Alija Husekić, drugu od 3 srebrne forinte Veisil Branković a treću nagradu od 2 aršina crvene čohe Feizija Berber. Ovima u čast odsvirala je glazba svakomu po jedan komad, a zatim također carevku.

U 10 sati prije podne sakupilo se mnogobrojno stanovništvo i činovništvo sa glazbom u vojničkoj bašti, gdje se pod vedrim nebom djeljenje Previšnjih znakova obaviti imalo. Mrtva tišina zavlada kada je g. kot. predstojnik baron Sedlnitzky pristupio k lijepo okićenom stolu, na kojem su Previšnji znakovi ležali, pozvav odlikovane da naprijed stupe, progovori im u bosanskom jeziku sljedeće jezgrovito slovo: ”Gospodo! Veoma se sretnim cijenim, sto mi je ta časna zadaća u dio pala, da vam ove znakove, podijeljene vam za vaše krjepostne vrline i zasluge od Njegovog Veličanstva našeg premilostivog Cesara i kralja Franje Josipa I. uručiti mogu. Vi ste gospodo u svako doba išli na ruku meni i mojim predsatnicima, te ste u svakom pogledu sa požrvtvovanošću promicali interese visoke vlade. Za ove vaše zasluge i vrline odlikovalo je njegovo ces. i kralj. Apostolsko Veličanstvo tebe, načelniče Šteta sa znakom svoje Previšnje milosti, podijeliv ti zlatni krst za zaslugu sa krunom, a tebe načelniče Ajanoviću sa zlatnim krstom za zaslugu! Ovim zlatnim zvijezdama prednjačite i sjajte kao sunce pred narodom, a crvena sveza neka vas uvijek na to sjeća, da su vam ovi Previšnji znakovi za tri najplemenitije krijeposti i to: ljubav prema svome caru, narodu i domovini podijeljeni.Prikopčajuć vam ove znakove kličem: ”da bog poživi Njegovo Veličanstvo našeg premilostivog Cesara i kralja Franju Josipa I.”

Urnebesni ”živio” sa svih strana gromovito zaori a glazba zasvira carevku.

Kada se ova klika utišala i glazba prestala, zahvali se odlikovani gradonačelnik Šteta po prilici usljedećim riječima:

“U ime moje i mog odlikovanog druga zahvaljujem vam g. predstojniče i svoj onoj gospodi, koja su tome doprinijela, da naše male zasluge sa ovako velikim znakovima od Njegovog Veličanstva nadarene budu. Mi ćemo nastojati da i odjako našim malim silama doprinesemo iskru onome svetome cilju koji će nam narod i domovinu pod želom Njegovog ces. I kr. Apostolskog Veličanstva našeg premilostivog gospodara Franje Josipa I. usrećiti. Živio”

Gromoviti ”živio” proprati i ovaj lijepi govor a glazba odsvira carevku.

U 1 sah. poslije podne bio je u vojničkoj kasini svečani objed, komu je časnistvo, činovništvo i mnogobrojno otmjenije građanstvo prisustvovalo. Dvorana bijaše krasno urešena. Poslije trećeg jela ustade e.kr. vojni mjestni zapovjednik g. major Časek i napije sljedeću zdravicu: “Štovana gospodo! Mi smo se danas ovdje sastali da čim dostojnije proslavimo ovako rijetku svečanost. Njegova e. i kr. Apostolsko Veličanstvo udostojilo je da podijeli svoje Previšnje znakove dvojici vrijednih muževa, od kojih meni danas jedan desno a drugi lijevo sjedi. Ovi muževi promicali su u svakom pogledu interese visoke vlade Njegovog Veličanstva, te svakom od nas veselo srce zaigra, kada na prsima ove dvojice ures vidimo…¨

.

.

U 5 sah. poslije podne uputi se sve sa glazbom u narodnu bašću, gdje se zabavljalo, pjevalo i plesalo do kasne večeri. Igrajuć narodno kolo, prišapne mi jedan poznati građanin: ”Beli ti kažem, da jošt nikada ovako veseo bio nijes.