Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice.

Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice.
Autor: FRANJO FIALA
GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
1895.g.
U PDF-u https://www.box.com/s/a5xro0rp5lko4nw7jkmb
Tekst članka
Od kotarskog mjesta Rogatice vodi stari jahaći put kroz prijemet između Lunja i Matovog brda u zapadnom pravcu u mjesto Dobraču, a odovud u Praču. Ondje, gdje rečeni put ostavlja gradsko područje Rogatice naprema Kadinoj česmi, viđaju se pri dnu hrida „Ciganska sokolovina" drevne naplave, koje su bujice, što iza svake pljuštavice sa strmog Lunjbrda ovamo jure, raznoliko erodirale, a mjestimice i posve razrovale. U takoj jednoj vododerini naišlo se u mjesecu augustu 1894. prigodom otkopavanja pijeska i pruda u gornjem horizontu na kosture, u donjem na slojeve paljevine; od rukotvorina našlo se onda uz paljevinu rimskog ilovastog suđa i jedna broncana strugalica. Obaviješten o tim nahođajima po gosp. kot. predstojniku Gejzi pl. Barčaju (Barcsay), otišao sam na ono mjesto, da se prekopavanjem orijentiram. Našao sam onaj sloj u dužini od 3m i u visini od 2-3 m do zivca kamena raskopan. U goršem su horizontu svuda provirivale nespaljene ljudske kosti, u donjem rbine sudja, komadići uglja i iverje od spaljenih ljudskih kosti.

Slika 1. prikazuje idejalan profil, kakav sam dobio daljim prekopavanjem. Gornji dio sloja sastoji od žute gline, koja je mjestimice izmiješana slojevima pijeska i komadima istrošenog škriljevca, iza toga dolazi iza jednog tavana od jednog metra 0-3 m debeo sloj ruševine, koje se hvata gornjemu sloju konforman, 1 m debeo sloj do samoživog tla. Na mojoj odredbi bude sloj otkopan u dužini od 16m i u debljini od 2 m na takav način, da je najprije maknut gornji dio sa skeletima, a onda donji dio. Otkopano je u svemu šest kostura, petod odraslih i jedan od jednog djeteta u dubljinama od 0-5 do 0-8M. Bili su orijentirani od zapada prama istoku, glave naklonjene na desnu stranu, a ruke položene na gnjatove. Osim trulih komadina daske i željeznih klinaca nijesu se našli nikakvi prilozi. Saznao sam u Rogatici, da se ono mjesto od starine zove „Cigansko kopalište"; biva da su se ondje prije Cigani ukopavali. Danas to više ne biva, jer se danas Cigani, prema tomu, da li su muslimani ili pravoslavni sahranjuju u islamskom ili pravoslavnom groblju. Prema stanju kosti može se računati, da im ima najmanje 200 godina. Gospodin dr. Glik utvrdio je mjerenjem za jednu lubanju da je tipična ciganjska, a pet ih da su mesokefali, koji su se veoma blizu primakli brahikefalima. U donjem sloju otkopana su dva sloja s paljevinom. Svaki je obuhvatao od prilike jedan kvadratni metar površine, razmak izmedju obaju bio je 5m. Prvi, koji je ležao 1-5m pod površinom, sastojao je od konglomerata zajedno staljenih komada bronca, željeza i komadića kosti, rbina i kamenja. Na vrhu su ležale tri cijele posude. Ukupni dojam ne da sumnjati, da je mjesto sahranjivanja ujedno i mjesto lomače. Glina ispod paljevine bila je mjestimice crveno dopečena. Između rečene tri posude vrijedi vrč s ručicom, prikazan na tab. 1., sl. 1., 2/3nar. vel., da se naročito spomene.

Građen je na točilo izljevni žljebić ima kljun, visok je 180mm, najveci premjer u trbušini 128 mm, a premjer ravnog dna 128 mm. Vrč je zeleno pokalajisan. Oblik je za Bosnu i Hercegovinu nov; kalaj mi je te ruke poznat iz Domavije (Srebrnice). Druga posuda, tab. I., sl. 3., 2/3 nar. vel. zdjelica je, građena na točilo, visoka 70mm; pri zjalu ima 80mm u premjeru; utisnuto dno koje je ukrašeno spiralom, ima premjer od 33 mm. Ilovača je intenzivnom vatrom sasvim bijelo pečena. Oblikom i tehnikom razlikuje se posve treći nađeni komad. To je lončić s jednom ručicom, građen prostom rukom, tab. I., sl. 4., 2/8 nar. vel.., oblik, koji je poznat u prehistoričkih naseobina Bosne i Hercegovine, kao na pr. Debelo brdo, Sobunar, Gradina na vrelu Rame i t. d. i t. d.; visina je 61mm, premjer pri zjalu 65 mm, premjer glatkog dna 37mm.Osim toga iskopane su još rbine neke veće, loncu slične posude ukrašene valovitim ornamentom. Bronceva, koji su se samo vrlo mucno mogli izlučiti iz staljene mase gvožđa, sprženih kosti, kamečaka ilovače, slabo je nađeno. Fibula na oblik strijele sa šarnijerima, s lučastim glavicama, dvije otvorene grivne od žice, ljevena, vrlo primitivno gravirana bronca, fragmenti limene kutijice s poklopcom, plosnat, ljeven nakitni kolut, i stilusu slična sprava, bili su rijetki oni broncani ostanci, koji su se mogli pohraniti. Zeljeznih rukotvora bilo je više, ali u vrlo lošem stanju. Tako su nađeni fragmenti od tri bodežima slična, jednoreza noža, od jednih nožica, više dlijeta i različitih komada, koji se ne mogu odrediti. Relativno najbolje se je održala sjekira, prikazana na tab. II., sl. 2., uz nar. vel. Ona pripada tipu uvijenih uskih sjekira; oštrica ima prama dužini kosi pravac, tulac je jajolik. Isto tako može biti, da je taj komad služio za halat, kao i za oružje. U drugom, 2 m dubokom sloju paljevine nije bilo čitavog suđa, ali su se od nađenih rbina mogla konštruirati dva komada. Jedan je na točilo građena zdjelica s nareckanim okrajkom, visoka 43 mm, 128 mm premjera u zjalu i 50mm premjera na dnu. Tab. I., sl. 2., 2/3 nar. vel. Drugi je komad prostom rukom građena zdjelica sa dvije ručice ansa 1unata, visoka 67 mm, premjer zjala 65mm, premjer dna 37 mm, Tab. I., sl. 5., 2/3 nar. vel. Fragmenata male jedne, na točilo građene posudice i više rbina s valovitim ornamentom našao sam požarom pritvrdjene u sloju paljevine.

Od bronceva iskopani su ovi: fibula na oblik strijele sa šarnijerom, s lučastim glavicama, stremenka i nožica gravirana, dvije grivne čehasto ljevene, savaćeno, tab. II„ sl. v., 1/1 nar. vel., dvije grivne od žice s udubljenim na oblik buzdovana krajevima, dvije takve splošteno iskovanih krajeva, jedna takva od špiralno uvijene žice, tab. II, sl. 8., 1/1 nar. vel.. dvije brnjice s remena, tab. II, sl. 4., 7 nar. vel., jedan stilus, tab. II., sl. 11., 1/1 nar. vel., prsten sa nasavaćenom plojkom (dvije zmije uspravljene ukraj jedne ciste), dva broncana novca Konstansa I. (Flavius Julius Konstans 320.— 350. po Hr.), i jedan rimski novac s nečitljivim pismom. Od nakita iz drugog materijala nađena je bobica, rezana od tučnjaka u vidu pršljena, tab. II, sl. 9., 1/1 nar. vel.; jedna bobica od žutog emalja s modrim, okastim pjegicama, jedna takva od crnog stakla sa žutim prugama, dvije zelene, valjkaste gmize, jedna probušena ljustura, tab. II., sl. 7., 1/1 nar. vel. i fragmenti jednog željeznog prstena. Rbina staklenih posuda nadjeno je poviše. Ostali predmeti, koji su još nadjeni, bijahu: jedna željezna, uvijena, uska sjekira, tab. II, sl. 1., 2/3 nar.vel., jedan željezni žličastp svrdao, tab. II., sl. 6., 2/3 nar. vel., jedan kratak, širok, jednorez nož, tab. II, sl. 10., 2/3 nar. vel., jedno 267 mm dugo i 20 mm široko željezno dlijeto, jedno takvo, dugačko 100 mm, s oštricom širokom 31 mm, jedan brus i jedan fragmenat opeke. Po mnogim objektima ženskog nakita sudeći bijahu u sloju paljevine ostanci dvaju ondje sahranjenih mrtvaca, i to jednog muža i jedne žene. Još bi valjalo riješiti pitanje, kako je to, da je paljevina tako duboko ukopana: 1*5 t i 2*0m, i to tim više, što je mjesto sahranjivanja ujedno bilo i garište. Potankim pretraživanjem sloja uvjerilo se, da je nivo one naslage u ono doba bio dodirna linija 03 m debelog sloja ruševine i donjeg 1m debelog sloja. Tečajem vremena odronila se je valjda hrid, pa se ondje složila ruševina, na kojoj su onda bujice staložile najgornji sloj. Isprva je dakle bio samo jedan, 1m visok sloj, te se onda dubljina paljevine reducira na 0*2 t i 0*7m.
Ona dva groba s paljevinom, o kojima gore bijaše riječ, prilikuju provincijalnom rimskom tipu kasnijeg rimskog carstva. Ovi nam grobni nahođaji u prvom redu time izlaze zanimljivi, što nam služe prilogom za datiranje strelaste fibule sa šarnijerima i sa lučastim glavicama. U zbirkama zemaljskog muzeja zastupana je ona ovim nahođajima: Rogatica, dvijo broncane; Putičevo kod Travnika, dvije broncane; Donji Unac, jedna broncana; Srebrnica, dvije broncane; Dojčići kod Trnova, jedna srebrna; Mostar, jedna broncana; Nevesinje, jedna broncana; Stolac, jedna srebrna i jedna broncana; Ljubuški, jedna broncana; Dračevica kod Ljubuškog, jedna broncana; Resanovci kod Grahova, jedna broncana, srebrom okovana; Vrtoče kod Donjeg Unca, jedna broncana, srebrom okovana; i Glasinac, tri broncana (nahođaji iz gromila). Ta je fibula konštatovana i na tri figuralna i relijefna fragmenta sa nadgrobnih biljega iz Zenice. Nađenim novcem ovi su datirani: Rogatica, Constans I. 320.—3501 po Hr.; Mostar, Gallienius 218.—268. po Hr.; Nevesinje, Claudius Gothicus 218. - 268. po Hr. i Probus 276 - 282. po Hr. Zenički relijefi pripadaju 4. vijeku po Hr. Za Bosnu i Hercegovinu možemo dakle po nahodjajima dosele poznatim strelastu fibulu sa šarnijerima i lučastim glavicam pribrojiti 3. i 4. vijeku po Hr. Po dru. Tišleru (Tischler) je to kasnija rimska glavna fibula i pripada od prilike 4. vijeku po Hr. Drugi je zanimljivi momenat nahođenje rukom građenog suđa uz suđe, građeno na točilo u jednom te istom grobu. Blizina gromilama zasutog Glasinca i mnogih prehistoričkih uradina razjašnjava to doduše, ali nam ujedno naviješta, da dolaskom Rimljana za ono područje tako karakteristična halštatska kultura još nije prestala, nego da se je u zadnjim svojim ograncima pomiješala s rimskom kulturom. U Rogatici nađeno je više rimskog kamenja s natpisom i arhitekturnim fragmentima. Dr. Pač misli, da je na ovome mjestu bila rimska naseobina.