25.09.2011.

Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Hercegovine.-Živaljević i Glavice (kotar Rogatica). .

Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Hercegovine.
(dio članka)
Autor: KARLO PAČ
Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/04/1900
Datum dodavanja u arhivu: 26/01/2009

Progovoriću ovdje o epigrafskim spomenicima, što su na raznim mjestima nadjeni tečajem minulih godina, naročito u godinama 1897. i 1898., ponajviše bez izravnog utjecanja sa strane bos.-herc. zemaljskog muzeja. Kad poredamo imena nalaznika izbija na srijedu radosna pojava, da se sve to više proširuju krugovi, u kojima naše nastojanje nalazi potpuno razumijevanje i da se lijepo pomnožava broj našijeh saradnika, koji snažno potpomažu naš znanstveni rad, na čemu neka im bude i na ovom mjestu izraženo nase priznanje i usrdna blagodarnost. Mi se pouzdano nadamo, da će njihova marljivost i u napredak biti onako ustrajna ko i do sada i da će nam u krugu svojih prijatelja i znanaca pribaviti jos po kojega saradnika, što će nam tim bolje doći, jer mimo sve dobre volje muzejska uprava pored svog razgranjenog programa ne može uvijek s mjesta da zalazi u proučavanje prilika ovog ili onog nalaska na samom nalazištu.
 
Živaljević(kotar Rogatica)


Zavjetna ara od dobrog sivobjelkastog pjeskovca, odlomljena poprijeko nekako u zadnjoj trećini ima visok osnovni i gornji zabat. Povrh ovoga u sredini u plosnatom relijefu izrađena je ružica a sa svake strane po jedan akroter (desni je okrnjen). Na uskim stranama je isti zabat. Gornja je strana prosto izdjelana, a na otražnjoj strani nema tragova kakove obrade. Kamen je izlizan i u donjem dijelu počevši od jedne slojne žice okrnjen. Visina 0.79, širina na dbnjem zabatu 0.47, na gornjem 0.44; najveća debljina 0.14 m. Površina, u koju je uklesan natpis, nesto je izlizana, gornji zabat olupan je i usljed jedne rupe unakažen. Retci su bili slabo zaparani. Nađen u augustu 1897. po preparatoru gosp. Vejsilu Curčiću prilikom istraživanja predrimskih grobova u Živaljeviću, a sjevero-istočno od Rogatice na rubu neke gromile u blizini seoskog groblja, 1 metar odaljeno od nekog istočno-pravoslavnog groba. Kamen je onamo dospjeo valjda iz najbliže okolice. Sudeći po njegovoj neznatnoj debljini biće da je negda bio naslonjen o drugi koji kamen. Možda će poći za rukom, da se kad tad otkrije u Živaljeviću hram lune ili kapi-toliničkih bogova. Kamen je pohranjen u zemaljskom muzeju. Objelodanio ga g. Fijala u „Glasniku zemaljskog muzeja", 1897., str- 59.9., ne uvažavajući raspored redaka i kratice. Iunoni reg(inae) Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us) cum suis l(ibens) p(osuit).

Glavica (kotar Rogatica)

Augusta 1894. našao je preparator gosp. Vejsil Đurčić pred kućom Omer-hodze u Glavicama (Han Radovan zapadno od Rogatice) dva relijefna kamena; ležala su baš na slikovnim plohama, a služila su odavna kao pločnici. Iza nalaska donešeni su u zemaljski muzej. 1. Ploča od vapnenca, odozdol odlomljena, jako je olupana osobito s desna i na gornjem lijevom ćošku, a osim toga ima i pukotina. Visina 0.425, širina 0.77, debljina 0.18 m. Ploča pokazuje ovu sliku: U izdubini, koja ozgor ima oblik polukružnice, nalazi se izlizano poprsje starije žene, okrenute licem gledatelju. Pokojnica je bila potpuno obučena, al se pojedinosti u odjeći ne mogu raspoznati, već jedino jedna fibula na desnom ramenu. Položila je obje ruke na prsa. U desnoj drži nekakov malen predmet, čini se nekakov cvijet u spodobi čaše. Kosa joj je u sredini razdijeljena i uvojcima zaokružuje ovalno lice. U ostalom slikovnom polju s lijeva i s desna nema nikakvih ornamenata. Ozgor u sredini je okrugla rupa; u premjeru ima 0.45, a duboka je 0.05 m. Ta je rupa služila za klin, kojim bijase učvrščena glavica spomenika, koji je pri dnu svakako bio provućen natpisom. Plohe po stranama grubo su izdjelane, a otraga nema nikakvih tragova dlijeta. 2. Ploča od vapnenca, odbijena ozgor, ozdol i na desnoj strani. Visina 0.43, širina 0.77, debljina 0.245 m. Na prednjoj strani, koja je izlizana i olupana, nalaze se dva ljudska poprsja, lijevo ženeko, desno muško. Od odjeće na ženskom liku razpoznaju se samo bore ispod vrata i po jedna fibula na svakom ramenu. Postavila je desnu, a kako se čini i lijevu podlakticu na prsa. U lijevoj ruci drži nekakvi ključ. Kosa zaokružuje lice i pada duboko. Muški lik je golobrad. Osoba drži pred prsima u desnoj ruci nekakav uski i dugoljasti predmet, po svoj prilici, kako to često biva, uvojak spisa. Lijeva se ruka ne raspoznaje jasno. Lijeva postrana ploha je grubo izdjelana, a otražnja ni malo. Za poznavanje odjeće naših pokrajina oba su fragmenta poradi lošeg stanja od vrlo male važnosti, al su dragocjeni za prosuđivanje kulturnog stepena zemlje, jer dokazuju, da je rimski običaj prodro i u tako odaljene krajeve, ko što je Glavica i da taj kraj ni iz daleka nije bio tako varvarski, ko što se je do nedavno mislilo.
 

Nema komentara:

Objavi komentar