Rogatica - Turalibegove zadužbine i njihov vakuf

HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIĆ:

TURALIBEGOV VAKUF U TUZLI

Prilog povijesti XVI stoljeća

GLASNIK ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE 1941, BR. 1 i 2

I.                   Turalibeg

Turalibeg spada u red znamenitijih dobrotvora XVI stoljeća, tog zlatnog vijeka islamske kulture u Bosni i Hercegovini. U tom su stoljeću živjeli i radili naši najznamenitiji legatori. Njihovim se zadužbinama i dan danas obilno koriste muslimani ovih zemalja, a od nekih imaju ponešto koristi i sugrađani drugih konfesija.

Turalibeg nije bio legator samo jednog mjesta. Njegove zadužbine i uvakufljeni objekti¹) za njihovo uzdržavanje bijahu razasuti u jedanaest mjesta što pripadahu u pet sandžaka²) dvaju pašaluka onovremenog turskog carstva. Iako nam je život i rad najvećeg broja malih naših vakifa slabo ili potpuno nepoznat, ipak nema nijednog znamenitijeg, čiji bi nam život i rad bio tako nepoznat kao što je Turalibegov. I da nam se nije očuvala jedna isprava o Turalibegovu vakufu, mi o ovom dobrotvoru ne bi ništa znali. Iz spomenute isprave znamo da je umro prije mjeseca veljače 1572 kao umirovljeni smederevački sandžakbeg. Ne zna se gdje ga je zatekla smrt. Biće da je bio već vremešan čovjek, dok je bio pao u mirovinu. Nadživio ga je sin Muhamedbeg.

Za života podigao je Turalibeg 3 džamije (Ilok, čačak, Tuzla), 3 mekteba(Čačak, Tuzla, Foča), most na rijeci Prači i više raznih zgrada. Za uzdržavanje tih džamija, mekteba i mosta uvakufio je povelik imetak i lijepu svotu gotova novca. Sve je to predao na upravu dvojici mutevelija. Neko vrijeme iza toga došao je u Čačak i u prisustvu svojih mutevelija očitovao pred kadijom Hajdarom, sinom Abdulahovim, kome su spadali i vojnički poslovi, šta je sve uvakufio i kakve je uvjete postavio.

O Turalibegovu porijeklu ne zna se ništa. Ako je Turalibeg bio uopće naše gore list, onda bi se, obzirom na njegove zadužbine, dalo ipak nešto naslutiti. Kao neko pravilo, s vrlo rijetkim izuzetkom, može se usvojiti činjenica, da su dobrotvori gradili svoje zadužbine u rodnom kraju ili onamo gdje su službovali, ili na obje strane.

Turalibeg je prema tome mogao podići svoje zadužbine u Čačku kao smederevački, u Iloku kao srijemski, u Donjoj Tuzli kao zvornički, a u Foči kao hercegovački sandžakbeg, dok bi most na Prači imao biti u njegovu zavičaju ili neposrednoj blizini. To ne bi bio ni jedinstven slučaj, da se dobrotvor, kao što je bio Turalibeg, oduži svome zavičaju takom jednom zadužbinom. Baš za Turalibegova života sagradiše u svom zavičaju po jedan most sinovi Bosne: veliki vezir Rustempaša, Mehmedpaša Sokolović i Alipaša, sandžakbeg bosanski.

III.        Turalibegove zadužbine i njihov vakuf

Već je rečeno, da je naš dobrotvor sagradio tri džamije, tri mekteba i jedan most. Njegov vakuf sastojao se od 300.000 dirhema¹¹) u gotovu iznosu, 83 dućana, 4 mlina, 4 selišta s govedima i ratarskim spravama, jedne banje s vodovodom, jednog hana, bašče i četvrtine u slanoj vodi u Tuzli . Sad ćemo ogledati te zadužbine i uvakufljene objekte u pojedinim mjestima.

9. Most na rijeci Prači posljednja je Turalibegova zadužbina. Vakufu je stavljeno u dužnost da ga po potrebi popravlja. U našoj ispravi nije pobliže označeno, gdje je bio ovaj most. Do najnovijeg vremena vodila su preko ove rijeke samo dva druma; jedan je prelazio rijeku u mjestu Prači, a drugi kod Mesića. Prača je bez sumnje davno prije Turalibega imala most, jer je to vrlo staro mjesto; prvi put se spominje kao Prača biskupija 1244 god. Drum, što je prelazio kod Mesića rijeku Praču, vezao je Rogaticu i Goražde, lijepo razvijena mjesta u XVI stoljeću. Tada se mogla osjećati potreba jednog dobrog mosta na ovom drumu. Pa ako je još naša slutnja o Turalibegovu zavičaju u ovom kraju opravdana, onda je njegov most sagrađen na ovom mjestu. Još 1891 god. stajao je tu stari most,³⁰) sličan onom na Drini kod Foče što ga opisuje Evlija Čelebija, a pored toga vide se u neposrednoj blizini niže ovoga i tragovi još jednog starijeg mosta. Kojih 30—40 minuta uz rijeku Praču našao je prof. Đoko Mazalić temelje još jednom starom mostu pod Borčem, sijelom moćnih bosanskih velikaša Pavlovića.

Stari drveni most na Prači

10. Р о d g r а đ е је selo u višegradskom kadiluku,³¹) u kome je naš legator uvakufio dva m 1 i n a. U današnjem višegradskom kotaru nema sela ovog imena, iako ima više podora starih gradova. Ali, god. 1572 višegradski je kadiluk obuhvatao i velik dio današnjeg rogatičkog kotara. U sastavu toga kadiluka bio je i grad Borač i prema tome i selo Brčigovo, što leži na lijevoj obali Prače između željezničkih stanica Mesići i Ustiprača. Na domak Brčigova ima zaselak Podgrađe, jedini lokalitet toga imena u rogatičkom kraju. Ispod ovog Podgrađa teče rječica L j u t a č a, lijeva pritoka Prače, na kojoj ima nekoliko mlinova. Vjerojatno je ovo Podgrađe identično s Podgradjem iz naše isprave. Podgrađe je udaljeno od Mesića sahat hoda. Naravno i ova su dva mlina davno otuđena od vakufa. Stanovnici Brčigova i Podgrađa ne znaju da su ondje ikad bili vakufski mlini. Nije im pravo ni da se o tome zbori. Oni u tome nazrijevaju, da vakufska uprava istražuje što je nekad pripadalo vakufu, kako bi to mogla povratiti.

_________________________

¹) V a k u f = zadužbina; v a k i f = utemeljitelj, legator; u v a k u f i t i= učiniti nešto vakufom; vakfija ili vakufnama= isprava o uvakufljenju,zakladnica.

²) Turska se država dijelila u beglerbegate (pašaluke, ajalete ili vilajete), ovi nа sandžake ili live (okružja), a ovi opet na kadiluke, kadiluci u nahije, nahije u sela, a sela u mahale.

¹¹) Dirhem je srebreni novac sultana Sulejmana Kanunije (1520—1566). Prema Gazi Husrevbegovoj vakfiji od 938 (1531) vrijedila je jedna filurija (florin; fiorentinski dukat) 55 dirhema. Toga je vremena vrijedio dram (3,2 g.) čistog zlata 42 dirhema, a dram čistog srebra 4 dirhema; vrijednost zlata prema srebru stajala je u omjeru 1 : 10,5. Po Gazi Husrevbegovoj vakfiji vrijednost je miskalu (miskal = l3/r drama = 4,8 g.) čistog zlata 60 dirhema.

³⁰)  Đ. Stratimirović, Stari most na Prači. Glasnik z. m. 1925, str. 91. Zadnji ostaci ovog mosta dignuti su 1896. Van upotrebe je stavljen 1886, kada je izgrađen novi most više ovog.

³¹)  Višegrad je bio kadiluk i 1462, dakle prije pada Bosne, a tada je bio kadija neki mevlana Šemsudin. Sidžil 77, str. 72.