Nastavak priče o Saneli

Preporodov vremeplov: nastavak priče o Saneli

PREPOROD 2018, BR. 13

Rani dodir s islamom i odgoj u islamskom duhu trasirali su moj životni put

Za Preporod kaže Sanela Ćatić–Hadžiabdić, intelektualka, sa radnim angažmanom u prosvjeti, sretno udata žena i majka

Negdje na početku moje profesionalne novinarske karijere, u aprilu 1981. godine, sa Omerom ef. Kadrićem, imamom u Rogatici, posjetio sam prigradsko naselje Kovanj i u njemu čestitu porodicu Ćatić. U toj porodici razgovarao sam sa petogodišnjom djevojčicom Sanelom koja je naučila suru Ja-sin napamet. Bio sam impresioniran njenom ozbiljnošću i željom da uz pomoć svoje nane nauči što više sura iz Kur’ana Časnog. Nažalost, nisam više imao priliku navratiti u džemat, mada sam panoramu sela Kovanj gledao na svakom putovanju u Rogaticu. Nakon trideset i više godina od tog malog razgovora u porodici Ćatić, dobio sam poruku od Sanele, sada udate žene i majke, u kojoj me pitala kako može doći do kopije teksta objavljenog u Preporodu. Budući da sam tu poruku na fejsbuk profilu sa znatnim zakašnjenjem primijetio, u međuvremenu je Sanela preko svog muallima Omera ef. Begića došla do kopije tog tekstića. Predložio sam joj nastavak priče za naš Preporod što je ona i prihvatila.

Uzor mi je bila majka hadži Rukija

Zanimalo me je kako Sanela danas vidi prvo pojavljivanje u Preporodu?

Sanela Ćatić–Hadžiabdić danas

„Iako bijaše davno, u memoriju mi se urezao dolazak novinara Perve i efendije Begića iz našeg džemata. Kao petogodišnja djevojčica naučila sam suru Ja-sin napamet, a efendija je smatrao da se to mora zabilježiti. Čuvala sam ovaj članak i bila ponosna, ne zbog objave nego zbog toga što sam naučila suru Ja-sin. Često mi postavljaju pitanje da li još uvijek znam napamet ovu suru, Naravno, memorisana je i često učena. Hvala Allahu. Zbog ratnih djejstava članak koji sam brižno čuvala je uništen. Moja nastojanja da pronađem kopiju članka nisu urodila plodom. Čak ni u arhivi Preporoda. A onda, prije nekoliko godina, sasvim slučajno efendija s početka priče mi je poslao članak. Zaista sam bila presretna. Sjećanja naviru. Osjećaji pomiješani. Djevojčica sa fotografije danas je supruga i majka. Brižno čuvam sjećanje na taj hladni april i novinarska pitanja. Čitateljima je posebno bio simpatičan odgovor o broju godina. “

Koliko je memoriranje sure Ja-sin u petoj godini i pojavljivanje u renomiranom listu Preporod utjecalo na Vaše daljne islamsko i opće edukovanje, pa i na život u cjelini?

„Kao petogodišnja djevojčica nisam bila svjesna da su to počeci mog islamskog odgoja koji će se u potpunosti odraziti na daljnji život. Zahvalnost dugujem prije svega našem Gospodaru, zatim mojoj nani Munibi Džambasović  i mojim roditeljima. Moja mama, hadži-Rukija, rahmet joj duši, bila je moj uzor. Učila me da islam i vjera u Allaha, dž. š., obogaćuje dušu, osnažuje biće, daje sigurnost i uči dobru. Sazrijevajući postajala sam svjesna da islam utječe pozitivno na moje postupke. Upravo rani dodir s islamom i odgoj u islamskom duhu su trasirali moj životni put. Trudila sam se da niti jedan moj postupak ne bude u suprotnosti s onim što su me učili od malehna. Posebno sam ponosna na odluku da ispunim ibadet hidžaba, u ime Allaha, dž. š. Mahrama nije prepreka za poslovne uspjehe niti teret. Naprotiv. Život je posebno lijep u pokornosti Stvoritelju. Vrlo pozitivna iskustva nosim i iz

mekteba. Naime, mektebsku nastavu sam pohađala od svoje četvrte godine. Moja dva starija brata su me redovno vodili sa sobom u mekteb i zato sam vrlo rano započela sa mek-tebskom nastavom. Punih deset godina sam bila redovan đak u mektebu. Posebno u sjećanju čuvam pripreme za mevlude, još uvijek memorisane recitacije ̋Dova djece male ̋, ̋Dobra djeca ̋ i dr. “

Kako danas vidite vjeronauku u školi i islamsku pouku u našim džematima?

„Islamska poduka djece danas je također veoma značajan segment u životu ličnosti koje će danas-sutra biti temelj našeg društva. Mišljenja sam da lijep ahlak koji se njeguje u našim islamskim porodicama kao i život kroz vjeru može i treba pozitivno da se odrazi na društvo. Ja sam prosvjetni radnik, nastavnica geografije. Prosvjetni radnik je ujedno i pe-dagog i metodičar, ali i neko ko dosta ulaže u odgoj mladih bića kojima su nastavnici uzor. Podučavala sam đake geografiji, no veoma bitna karika svakog nastavnog sata je i dio koji se odnosi na odgojnu komponentu. Upravo u mektebskoj nastavi ova komponenta je mnogo zastupljena. Pouka koju djeca ponesu iz mekteba je značajna za budućnost. Ponašanje u određenim situacijama je vrlo bitno podrediti islamskom učenju. “

Naše će čitaoce zanimate gdje je Sanela danas. U prethodnom odgovoru otkrili ste da radite u prosvjeti. Šta nam još u tom kontekstu mo-žete kazati?

„Diplomirala sam na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarejevu. Danas sam zaposlena u Sindikatu i na neki način pomažem u zaštiti prava radnika u osnovnom obrazovanju. Moja najveća podrška je moj suprug Narcis, također prosvjetni radnik. I on je odgojen u islamu i sve te okolnosti utjecale su da našu kćerku usmjerimo na pravi put, put istine i pokornosti Stvoritelju. Nisam nikada ni pomislila da će se desiti nastavak razgovora od prije 36 godina. Drago mi je da se priča nastavlja. Mislim da bi moji voljeni koji su preselili na bolji svijet, Ahiret, a koji su u mnogome utjecali na moje vjersko usmjerenje, moja nana, moj otac i posebno moja majka, bili zadovoljni i sretni što su uspješno ispunili svoju roditeljsku zadaću. Da im Allah, dž. š., odredi najljepše mjesto u Dženetu. Amin. “

Omer ef. Begić o Ćatićima i Kovanju

Na kraju sam zamolio Omera ef. Begića, jednog od najboljih muallima koje je naše podneblje iznjedrilo, a koji je, stjecajem okolnosti, predvodio dženazu namaz Sanelinim roditeljima, da u nekoliko rečenica oživi sjećanja na Kovanj.

„Džemat Kovanj nalazi se nadomak Rogatice. U njemu su živjeli vrijedni i pobožni muslimani, koji su imali imanja u selu, a bili su zaposleni u Rogatici. Skoro sva djeca su prošla mektebsku nastavu, a većina je naučila učiti u Kur’anu. Ali, što je vrlo važno, i nakon mekteba su dolazili u džamiju. Iz ovog džemata je i šehid Mehmed ef. Hajrić, ratni imam u Podžeplju i Žepi, koji je išao sa komandantom Žepe Avdom Palićem na pregovore sa krvnikom Mladićem pa je ubijen u MUP-u u Rogatici. Ukopan je u selu Vragolovi, a kasnije ekshumiran i ukopan kod Alipašine džamije u Sarajevu. U mektebu su se isticali i Elvedin, Zehrudin i Sanela Ćatić koji su dobro učili u Kur’anu, a mati i nana su ih mnogo bodrili i stimulisali. Njihov otac Adem je ubijen u Novoseocima na Glasincu sa četrdeset i nekoliko Bošnjaka. Džamija je obnovljena i otvorena septembra 2012. godine. Poseban doprinos u obnovi džamije dao je inženjer Sakim Hodžić, veliki dobrotvor i organizator. Samo je jedan Bošnjak iz Kovanja zamijenio imanje sa Srbinom iz Barica kod Sarajeva koji ga je čak i prevario jer vlasništvo nije uredu. Iako je na magistralnom putu Rogatica – Sarajevo u ovom džematu nikad nije bilo kafane. Za njih je veliku radost donosio softa iz Sarajeva. Ovdje su ramazan proveli Rušid ef. Nurković, Duran ef. Pintol, Safet ef. Hadžić i drugi. Njihov zet je i dugogodišnji glavni imam u Rogatici Omer ef. Kadrić. Svake godine, ujesen, u Kovanju je organiziran mevlud na koji su dolazile i džematli-je iz drugih džemata. “

BAJRO PERVA