Izvor Udaša

autor: Mirsad Durmišević
*Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst 

Izvor Udaša

Udaša je izvor koji se nalazi oko 1 kilometar jugozapadno od sela Godomilje. Pored izvora prolazi stari seoski put koji povezuje sela Babljak i Sjeversko u podnožju Čukojevina i Zlatokosa. Većina puteva u ovom kraju prehistorijskog je porijekla. Ivo Bojanovski u Godišnjaku Centra za balkanološka ispitivanja, knjiga XIX, Sarajevo 1961, str. 187.,  Prilog proučavanja antičkih naselja i komunikacija u istočnoj Bosni informira da je jedan put iz Rogatice vodio u Podžeplje te da se vezao za komunikaciju  preko Romanije. Od ovog puta lokalne veze išle su za Žepu i Stari Brod na Drini. Na tom pravcu su Sjeversko i Živaljevići. Na veliku starost hidronima (izvora), čiji naziv  nije moguće obrazložiti južnoslovenskim jezičkim sredstvima ukazuju i velike kamene ploče kojima je prostor oko izvora popločan. Za Bošnjake iz Godomilja, i okolnih sela, izvor ima poseban značaj. 

Svake godine na Aliđun (Ilindan), 2. avgusta, izvor se daruje sitnim novcem. Vjeruje se da darivanje izvora donosi sreću. Običaj bacanja sitnog novca u izvor prakticiraju ne samo Bošnjaci već i pravoslavni Srbi. Za ovu tradiciju nema nikakve sumnje da se datira u antička vremena. Kao što je opće poznato, bacanje novca u fontanu je jedan od rimskih običaja. Narod vjeruje da hladna voda sa izvora ima ljekovita svojstva. Zbog toga su, posebno u ranija vremena, prije sunca mnogi dolazili i ovdje se kupali, ali i odnosili vodu za umivanje kod kuća. Vjeruje se „kad sunce izađe, ljekovitost Udaše prestaje“. Da li je Udaša zaista ljekovita ili ne, stručne ocjene nema. Ali, hladnoću njene vode mnogi su osjetili. Nema toga ko bi u njenoj vodi, pa i u najtoplije ljetne dane mogao držati ruku više od par minuta a da mu se ona ne ukoči od hladnoće. I što je još zanimljivo  izvor Udaša je uvijek sa istom količinom vode. Niti opada niti se povećava.

Iz nepoznavanja etimološke suštine naziva, kao rezultat pučke etimologije nastala je legenda po kojoj je neku djevojku ostavio momak. Ona je zbog toga, na mjestu bunara, uzdahnula, i po djevojačkom uzdahu izvor je dobio ime Udaša.

Tradicija o darivanju izvora metalnim novcem, sama po sebi ukazuje na značaj hidronima. Stoga, i zbog lingvističkih činjenica, očito je da je Udaša jedan od najstarijih i najvažnijih glasinačkih hidronima. Zaključak o velikoj starini hidronimskog naziva  posebno proizlazi iz činjenice da se dva susjedna hidronima (izvora) Ozan i Bolozan, na osnovu porijekla njihovih naziva, takođe datiraju u prahistoriju i antiku, a nemaju tradiciju darivanja metalnog novca. Tradicija darivanja metalnog novca, i bez drugih dokaza, koji su brojni, pokazuje da su glasinački Bošnjaci  narod koji ima antičke tradicije. To znači da hidronimski naziv Udaša do Bošnjaka nije mogao doći bilo kakvim posredništvom nekog drugog naroda za koji bi se moglo pretpostaviti da je na Glasincu živio prije Bošnjaka, jer se u tom slučaju ne bi preuzela tuđa tradicija I prihvatila kao svoja.

Izvor Bolozan