Dr. Rasim Hurem

Prof.dr.sc. RASIM HUREM – Kratka biografija
Rođen 15. decembra 1927. Godine u Rogatici, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu a srednje obrazovanje stekao u Mostaru. Studije završio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je 1970. godine doktorirao.
U Institutu za historiju u Sarajevu radio od 1959. do 1991. godine gdje je uznapredovao od asistenta do naučnog savjetnika. Bavio se je savremenom historijom ograničivši istraživački rad na područje Bosne i Hercegovine. Neke rezultate rada izložio na nekoliko naučnih skupova u Bosni i Hercegovini i drugim državama. 
Usavršavao se na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1964. godine i u Institutu Poljske akademije nauka u Varšavi 1966. godine. Kao stipendista UNESCO specijalizirao je savremenu historiju istočne i jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Beču kod Prof. dr. sc. Richarda Pleschka 1974 – 1975. godine.
Tokom osamdeseti godina rukovodio je naučnim projektom "Zatvori i logori u Bosni i Hercegovini 1941. – 1945", koji je bio u programu Instituta za historiju u Sarajevu. Od 1985. godine radio je na projektu "Bosna i Hercegovina 1941. – 1945". Umirovljen je 1991. godine ali od 1. novembra 1992. do 15. juna 1996. godine radio je za Ministarstvo odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Krajem 1996. godine, izabran je za redovnog profesora na Odsjeku historije i geografije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Od 1996. do 2006.g. živi u Karlovcu odakle je preselio u Zagreb 2007. godine, gdje je preminuo 09.06.2008.godine.  Iza sebe je ostavio nedovršenu historijsku knjigu o Bosni i Hercegovini u  Drugom svjetskom ratu, koja je na recenziji u Povijesnom institutu u Zagrebu.

Prof. dr. sc. Rasima Hurema pobliže sam upoznao na jednoj od godišnjih skupština Bošnačke nacionalne zajednice Hrvatske za Karlovačku županiju. Prišao mi je, predstavio se i u kratkom razgovoru ustanovili smo da je bio poznanik i prijatelj moje obitelji od djeda, oca, strica s kojim je pohađao školu kao i moje rodbine u Sarajevu. Naime, naše obje obitelji su porijeklom i korijenima iz malog, živopisnog istočnobosanskog gradića Rogatice. Gradića koji je u prošlosti prošao teška razdoblja da bi na koncu završio pod srpskim krstom u Republici srpskoj. Kako Prof. Hurem jednom prigodom reče, još u Drugom svjetskom ratu za vrijeme četničkih pokolja u Istočnoj Bosni krajem 1941. i u 1942. godini uz Foču i druge gradove i sela, četnici su spalili Rogaticu, stanovnike pobili i prognali te je od otprilike 1450 kuća spaljeno oko 1400 bošnjačkih i židovskih a ostalo je samo pedesetak srpskih. Spaljene su i kuče njegovih roditelja i moga djeda. Danas imamo Rasimovu rodnu Rogaticu, nakon još jednog pokolja i progona Bošnjaka, sa sasvim drugim, neprepoznatljivim nacionalnim sastavom stanovništva. Ovo ga je vjerojatno životno opredijelilo za povijest Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, povijest Bosne i Hercegovine u kojoj se u dugom razdoblju postojanja kraljevine a zatim komunističke Jugoslavije, nije mogla niti smjela izreći istina o stradanjima Bosne i Bošnjaka, negiranju povijesti i identiteta i svega što je izvorno bosansko (i hercegovačko) i zatiranju povijesti i povijesnog kontinuiteta jedne države i njenih izvornih stanovnika – Bošnjaka. Mogu se nadati da će i zadnja knjiga Prof. Hurema uskoro biti objavljena, da će proći recenziju koja neće mijenjati povijesne istine i činjenice do kojih je došao tokom svoga dugogodišnjeg rada i koje je ondje napisao. U jednom našem razgovoru, rekao mi je da je u toj knjizi objavio i podatke o četničkim zlodjelima te da je došao i do brojke od četnika ubijenih Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu te da se ta brojka kreće oko 78000 nedužnih žrtava.
Za vrijeme boravka u Karlovcu, Prof.dr.sc. Rasim Hurem bio je aktivan član Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. U tom kontekstu premda u odmaklim godinama, priključio se jednome od projekata Bošnjačke nacionalne zajednice za Karlovačku županiju vezanom za upoznavanje Bošnjaka s njihovim nacionalnim identitetom. Održao je par predavanja na tu temu u Karlovcu i u Sisku. Kroz naš zajednički rad nastala je i publikacija "O nacionalnoj svijesti Bošnjaka". Želja je bila da se sadržaj ove publikacije usvoji u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatske i zatim publicira. Na žalost, ovo do sada nije učinjeno pa koristim priliku da se isti objavi uz IN MEMORIAM Prof.dr.sc. Rasimu Huremu pod njegovim imenom.

Želim mu vječno sjećanje i spokojan vječni počinak, Allah mu Rahmetile.   

mr. sc. Rusmir Akšamija, dipl.ing.

Nur-ef Hafizović - vrhovni šerijatski sudija

Nur-ef Hafizović - vrhovni šerijatski sudija

Husein-Nurudin, sin Mehmed Rešid ef. Hafizovića  rođen je u Rogatici gdje je stekao osnovno obrazovanje. Godine 1861. položio je u Sarajevu, pred posebnom komisijom, ispit za kadiju. Službu kadije je obavljao u Bosanskoj Gradišci, Gračanici i Gradačcu, a kada je izašla carska naredba da kadije koje obavljaju službu kadije u Bosni treba da se podvrgnu posebnom ispitu u Istambulu, on je otišao i položio taj dosta težak ispit.

Bio je cijenjen i veoma sposoban alim, pa je 1870 godine imenovan za kadiju u Izmiru gdje je odlikovan ordenom «Medžidije V reda», a kasnije i ordenom «Muderis od Edrene». U Bosnu se vratio prije Austro-ugarske okupacije iz zdravstvenih razloga.

Austrougarska okupacija 1879.godine zatekla ga je na položaju vrhovnog šerijatskog sudije. Okupaciona vlast ga je smatrala legalnim predstavnikom Islamske zajednice u Austro-Ugarskoj monarhiji sve do 17. oktobra 1882.godine (dakle, bio je u isto vrijeme vrhovni poglavar Islamske zajednice i vrhovni šerijatski sudija). Imenovanjem prvog reis-ul-uleme Mustafe Hilmi ef. Hadžiomerovića 1882.godine Nur. ef. je ostao vrhovni šerijatski sudija i tu dužnost je obavljao do 1916 godine kada je penzionisan kao predsjednik tog suda.

Preselio se u Rogaticu i tu je umro 12.04.1921. godine i pokopan je u grtoblju  uz Careve džamije s desne strane minareta.

Nezir ef. Škaljić

Nezir ef. Škaljić 

Rođen je 23.02.1844. godine u Rogatici, umro 1905. godine u Sarajevu. Kao mlad čovjek nakon završenih nauka stupio je u otomansku službu u sudačkoj struci prvo u rodnom mjestu, a poslije je bio kadija u Srebrenici i Fojnici. Od 1873. g. bio je predsjednik trgovačkog suda u Sara­jevo, a poslije okupacije naimenovan je kadijom šerijatskog okružnog suda u Sarajevu i služio do 1880. Neko vrijeme bio je i gradski na­čelnik u Rogatici, a 1883. naimenovan je vrhovnim šerijatskim sudijom, članom ulema medžlisa i Vakufske uprave  i u tome svoj­stvu bio je do aprila 1899. Penzionisan je 1899. i postavljen za gradonačelnika Sarajeva i šest godina revnosno djelovao u interesu sve ljepšeg raz­vitka glavnoga grada zemlje. Preveo je Medželu (turski gracianski zakonik). Obavljao je reviziju prijevoda turskih zakona. U svom rodnom mjestu Rogatici ostavio je prelijep vakuf, o čemu se nalaze dokumenti u arhivu Vakufske direkcije u Sarajevu. Na dužnosti gradonačelnika Sarajeva ostao je šest godina (1899. - 1905.). Nezir ef. Škaljić bio je gradonačelnik Sarajeva u periodu kada je počela (1900.) i završena (1902.) gradnja Meteorološke stanice na Bjelavama, te 1901. godine počelo je asfaltiranje ulica - prvo oko sarajevske Katedrale, a kasnije i drugih dijelova grada. Godinu dana kasnije izgrađena je Aškenska sinagoga rađena po projektu Karla Paržika, te otvoreno ljetno kupalište Bentbaša. U blizini Željezničke stanice izgrađen je, na tadašnjoj periferiji grada, Vojni logor (kasnije Kasarna Maršal Tito, današnji kampus UNSA i Univerzitetska biblioteka). Austro-Ugarska je u tom periodu u Sarajevu izvela glavnu mrežu moderne gradske kanalizacije. Istorija bilježi, za Nezira ef. Škaljića, tek da je bio treći gradonačelnik Sarajeva i čovjek čiji je cijeli život bio posvećen tumačenju zakona. Za svoj rad i zasluge odlikovalo je Njeg.Veličanstvo rahm. Hadži Nezira ef. 1881. viteškim nišanom ordena Franje Josipa, 1891. ordenom željezne krune III. razreda, komturnim nišanom ordena Franje Josipa sa zvijezdom.

Hadži Nezir ef. Škalić bio je čestit, karakteran čovjek, dubok znalac šerijata, savjestan veliki sudija, svje­stan svoje službe i dužnosti, čovjek mudar, iskusan i vrijedan u službi, fin i taktičan, blage naravi i ljubazan sa svakim, čovjekoljuban prema svakome bez razlike vjere, a skroz pobožan Musliman, prožet zakonima svoje vjere, pa je iz vjerne odanosti spram nje u teškim prilikama išao na hadžiluk u Mekku (kao reis – ul – hudždža za 1890. godinu) i stekao ime hadžije.
U svom rodnom mjestu, Rogatici, ostavio je prelijep vakuf, o čemu se nalaze isprave u arhivu Vakufske direkcije u Sarajevu. Efendija Škaljić preselio je na  Ahiret 1905. godine u Sarajevu, ukopan je u groblju na Bakijama .

Godine 1905. Gradska općina Sarajeva donijela je odluku da se izrade portreti dotadašnjih gradonačelnika.Vjerojatno ponesen plemenitošću lica koje je slikao, Špiro Bocarić je u liku Hadži Nezir ef. Škaljića, trećeg gradonačelnika i čovjeka čiji je cijeli život bio posvećen tumačenju zakona, dao svoj najbolji portret.

Sarajevski gradski načelnik Hadži Nezir cf. Skalić1844.— 1905.

 Sarajevski_list-1905-03-mar

Čega se bojasmo, toga ne ubojasmo! Jučer je izjutra gradski načelnik glavnoga grada Bosne i Hercegovine čestiti Hadži Nezir ef. S k a 1 i ć poslije dužeg i teškog bolovanja u prsima svoju plemenitu dušu Bogu dao, te svojom preranom smrću ucvijelio cijelo Sara­jevo, koje ga je sa njegovih izvrsnih duševnih svojstava, kao čovjeka i javnog poslenika za opće dobro, visoko cijenilo i odavalo mu is­krene simpatije. Rahmetli Hadži Nezir ef. Skalić bješe čestit, karakteran čovjek, dubok znalac šerijata, savjestan veliki sudija, svje­stan svoje službe i dužnosti, čovjek mudar, iskusan i vrijedan u službi, fin i taktičan, blage naravi i ljubazan sa svakim, čovjekoljuban prema svakome bez razlike vjere, a skroz pobožan Musliman, prožet zakonima svoje vjere, pa je iz vjerne odanosti spram nje u teškim prilikama išao na hadžiluk u Mekku i stekao ime hadžije. Kao iskren prijatelj napretka on je, pošavši u mir, stupio na čelo uprave gl. grada Sarajeva i šest godina rev­nosno djelovao u interesu sve ljepšeg raz­vitka glavnoga grada zemlje. Kao treći po redu gradski načelnik Sarajeva on je ovaj visoki čin zastupao svjesno i dostojanstveno, kao što priliči prvom gragjaninu glavnoga grada. I — velje žalosti! — da ga je smrt zatekla baš na pragu novih izbora za obnovu gradske uprave. Hadži Nezir ef. Skalić rodio se 23. fe­bruara 1844. u Rogatici. Kao mlad čovjek stupio je u otomansku službu u sudačkoj struci prvo u rodnom mjestu, a pošlje je bio kadija u Srebrenici i Fojnici. G. 1873. došao je kao predsjednik trgovačkog suda u Sara­jevo, a pošlje okupacije naimenovan je ka­dijom šerijatskog okružnog suda ovdje i služio do 1880. Neko vrijeme bješe i gradski na­čelnik u Rogatici, a 1883. naimenovan je vrhovnim šerijatskim sudijom i u tome svoj­stvu djelovao je do aprila 1899., kada je pošao u mir i naimenovan bio za gradskog načelnika u Sarajevu. Rahmetli Hadži Nezir ef. učestvovao je sa pok. pravosudnim di­rektorom Eichierom u preustrojstvu šeri­jatskog pravosudstva u zemlji i oko toga te­meljna posla više mjeseci proveo u Beču kao član dotične komisije. Za svoj rad i zasluge odlikovalo je Njeg.Veličanstvo rahm. Hadži Nezir ef. 1881. viteškim nišanom ordena Franje Josipa, 1891. ordenom željezne krune III. razreda, a prije dvije godine komturnim nišanom ordena Franje Josipa sa zvijezdom. Svoju tešku bolju — kako čujemo — pod­nosio je rahm. Hadži Nezir ef. u skrušenom predanju volji božjoj i kao pravi Musliman on je u potonjim danima svoga života mirno i svjesno gledao skoroj smrti u oči, te se spokojno halalio sa svojim najbližim prijate­ljima. Jučer prije podne preneseno je mrtvo tijelo rahm. H. Neziref. iz kuće mu u ogromnoj pratnji muslimanskih notabiliteta i publike u Begovu džamiju. U pratnji bjehu poglavar zemlje, preuzv. g. fzm. baron Albori,gragj. doglavnik presv. g. baron B e n k o, predstojnici odjelenja zemaljske vlade gg. K. H б r m a n n, dr. N. pl. Rajneri Fr. Pas sin i, cjelokupni gene­ralitet, mnogi visoki činovnici zemaljske vlade i drugih oblasti, nadsavjetnici vrhovnoga suda sa senatskim predsjednicima gg. J. Manojlovičem i Ad. Shekom na čelu, savjet­nici okružnoga suda korporativno, cjelokupno gradsko poglavarstvo i zastupstvo sa podnačelnicima na čelu i mnoge druge odlične osobe iz sarajevskog društva. Iza dove u podne ukopan je rahm. Hadži Nezir ef. u groblju na Bakijama. Bog da mu čestitu dušu prosti i vječan mu spomen u Sarajevu!

Na glas o smrti rahm. Pladži Nezir ef.  Skalića stigla je gradskom poglavarstvu i ova telegrafična sažalnica od Nj. Preuzvišenosti zajedn. ministra financije g. barona Buriana:„Beč, 10. marta 1905. Gradskom poglavarstvu u Sarajevu. Povodom smrti velezaslužnog i opće omiljenog gradonačelnika Hadži Nezir efendije Skalićačast mi je pri­općiti štovanom zastupstvu glavnog grada Sa­rajeva izraz mog iskrenog i dubokog sažalenja. Burian.“

Na ovu sažalnicu zahvalio se gradski podnačelnik g. Petro T. Petrović ovom depešom: ,,U ime sarajevskog općinskog za­stupstva zahvaljujem duboko Vašoj Preuzvišenosti na iskrenom sažaljenju, koje ste po­vodom smrti našega omiljenog i nezaboravnog gradonačelnika Hadži Nezir ef. Skalića imali dobrotu izraziti sa molbom, da izvoli Vaša Preuzvišenost primiti izraz naše poklonosti i trajne zahvalnosti.“

Akademik dr. Avdo Sućeska

Avdo Sućeska

Avdo Sućeska (1927–2001) je rođen 1927. u selu Jasenici, opština Rogatica. Poslije završene osnovne škole i gimnazije, studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu i  diplomirao 1950. Na istom Fakultetu ubrzo je izabran za asistenta, a zatim i za docenta na Katedri istorije države i prava naroda Jugoslavije. Školske 1962/63. bio je na specijalizaciji u Minhenu, u Institutu za istoriju i kulturu Bliskog Istoka i turkologiju. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. U zvanje vanrednog profesora izabran je 1964, a redovnog profesora 1969, i to za predmet Istorija države i prava naroda Jugoslavije. Uporedo s radom na Pravnom fakultetu od 1968. do 1971. bio je na dužnosti direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu. Dvije godine bio je dekan Pravnog fakulteta.

Dr. Avdo Sućeska jedan je od najistaknutijih svjetskih poznavalaca društvene, pravne i političke istorije jugoistočne Evrope za vrijeme turske vlasti. Posebno je uticao na razvitak orijentalnih studija i istoriografije jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću. To se u najvećoj mjeri odnosi na unutrašnju istoriju jugoslovenskih zemalja, prije svega Bosne i Hercegovine, i na sistem turske uprave, poreskog sistema i vojnog uređenja. Rijetke su naučne manifestacije posvećene ovim pitanjima na kojima se nije čuo glas dr. Avde Sućeske, kao što su rijetke publikacije u kojima njegova djela nisu korištena i navođena. Uporedo s tim, on je veoma aktivan i u organizovanju naučnih istraživanja i podsticanja svih onih naučnih polemika koje su vodile raščišćavanju pojedinih pitanja turske administracije u jugoistočnoj Evropi. On je podnio veliki broj naučnih referata i saopštenja na najuglednijim jugoslovenskim i svjetskim naučnim skupovima. Na prvom mjestu, ipak, treba naglasiti da je svojim naučnim rezultatima i koncepcijama ne samo doprinio razvitku istraživanja i studija o turskom periodu jugoslovenske istorije nego je podstakao veliki broj istraživača da krenu njegovim putem. Kao profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu objavio je obimni udžbenik Istorija države i prava naroda SFRJ. Napisao je oko sedamdeset naučnih studija i rasprava koje su velikim dijelom objavljene na svjetskim jezicima i po najuglednijim periodičnim publikacijama u inostranstvu.

Dr. Avdo Sućeska je, pored ostalog, naročito ispitivao probleme lokalne Uprave u Bosni i Hercegovini pod Turcima, i to ne samo ulogom ajana u toj upravi nego i ustanovom muteselima kao predstavnika pokrajinskih, odnosno centralnih vlasti, pravnim običajem uzajamnog jamčenja stanovnika jednog naselja, obično grada, za održavanje reda i mira, kao i gradskom upravom uopšte. Isto tako je znalački izučavao i prikazivao razvitak čifluka i čiflučkog sistema, i to ne samo u Bosni i Hercegovini, a veliku pažnju je posvetio i položaju raje, i muslimanske i hrišćanske. Posebno se zadržao na pojavi Jevreja u BiH i njihovom socijalnom i pravnom položaju.

Među mnogobrojnim radovima dr. Avde Sućeske ipak na prvom mjestu treba zapaziti njegovu obimnu i temeljitu monografiju Ajani (Prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Turaka). Na osnovu bogate naučne literature i izvorne građe, dr. Sućeska je u ovoj knjizi ispitao i prikazao nastanak i razvitak jedne od ustanova koje su najkarakterističnije za osmanski režim XVIII i početka XIX vijeka. Ta ustanova je poglavito dobila izrazite oblike u Bosni i Hercegovini, ali je obilježila osmanski režim navedenog razdoblja u cjelini. Pojava ajana kao uglednih prvaka i organa lokalne vlasti označila je prelomne trenutke u istoriji Osmanskog Carstva krajem XVII i početkom XVIII vijeka. Nosilac je niza najviših nagrada za nauku (Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Dvadesetsedmojulska nagrada BiH) i odlikovanja.

Za dopisnog člana ANUBiH izabran je 1987, a za redovnog 1995. godine.