24.11.2014.

Za sofrom



autor: Mediha Rađo Hasanović 



Tupi ujednačeni udarac koji dopire iz donjih prostorija velike kuće u kojima je smještena kuhinja i soba za dnevni boravak. Nikako da stane i kao da postaje sve jači i jači ...tup, tup, tup. Djeca, kao lokumi poredani jedan do drugog na debelom šiljtetu, rastrtom na podu počinju da se vrpolje i guraju glavice još dublje u vezene vunom naložene jastuke. Horozi pokušavaju da kukurikanjem najave izlazak sunca i početak još jednog vrelog dana. Bronze na ovcama kuckaju dok se jedna za drugom penju uza stranu prema šumi na pašu. Djevojčica sa kraja šiljteta otvara oči. Polako u glavi smješta zvukove, topli osmjeh na usnama pri pomisli da dajdžinica stapom budi i mami na vruč hljeb i mlado maslo.... Skoči i hitro se obuče, pažljivo siđe niz drvene široke stepence u dnevni boravak i zateče već izvadjeno mlado maslo u drvenom čanku i hljeb pokriven peškirom, istkanim od pamučnog konca. Otrča na bunar ispred kuće, baci bakrač sa kamenom vezanim žicom o njegov rub. Ču se udarac o vodu, trznu lanac kojim je bakrač vezan, da ga prevrne i izvuče na površinu vodu u njemu. Ručicama se poče pljuskati po licu i vratu i pri svakom pokretu uzlipnu od hladne vode. Utrča u kuću i uze laneni peškir i obrisa se. Duboko udahnu mirise predivnog jutra. Đulbe ruža još rosna okitila zid uz prozor, jutarnja svježina mješa se sa mirisom smrčevine iz šporeta koja polako izlazi kroz dimnjak. Mirišu smreke, miriše rosa, miriše šuma iznad sela a najviše ječmeni hljeb s kvasom i tek uzvareno mlijeko. Tutanj nogu niz stepenice i trk prema bunaru, vesela graja i povici tek probuđene djece. Njih šestero. Sjedaju za siniju ispod koje je rastrta kuhinjska bošća. Na sred sinije rastopljeno maslo, čanak sa kajmakom, jedan sa pekmezom i svima po lončić toplog mlijeka. Djevojčicin krnjav, crven sa bijelim tufnama. Otkida komad toplog hljeba i umoči u maslo, drugi u pekmez. Slatko jede, rumeni obrazi i rašupana kosa kao i kod svih za sinijom mljackaju, piju, srču, a u očima im zadovoljstvo, mir i sreća. Dajdžinica igrajući oko njih naređuje šta će ko raditi i šali se sa svima. Jedni druge zadirkuju, prepričavaju greške i propuste od predhodnih dana....smijeh, sloga i porodična ljubav. Jedni će za ovcama, jedni za kravama, jedni u kupljevinu sijena, jedni u štalu da namire.... Svima je sve slatko i jelo i rad i zajednica......

Nema komentara:

Objavi komentar