23. 05. 2011.

Grobni natpis braće Radinovića u Čadovini








Grobni natpis braće Radilovića u Čadovini.

Autori: VLADISLAV SKARIĆ
Prije više godina saopštio mi je g. dr. Vladimir Ćorović, sadašnji univerzitetski profesor u Biogradu, da se u rogatičkom kraju sjem grobnoga natpisa Mahmuta Brankovića, nalazi još jedan muslimanski grobni nišan sa ćirilovskim natpisom. G. Ćorović mi je kazao i ime sela, gdje se nišan nalazi, ali sam ga ja zaboravio. Tragajući docnije saznao sam, da se nalazi u selu Čadovini. Neke godine sam otišao tamo, pa premjerio i fotografisao nišan i snimio natpis na njemu. Lokalitet, na kome se nalazi grob, i danas je groblje obližnjih muslimana. Nalazi se odmah ispod kuće braće Džananovića, Nurije i Hamida, a zove se Čajir Hadžibega Ajanovića. Grob je obilježen sa dva kamena, jednim više glave, a drugim kod nogu. Razmak između jednoga i drugoga iznosi 280s/l. Ovoliki razmak, koji znatno nadmaša dužinu mrtvoga tijela u grobu, karakterističan je za stare musli- manske grobove, koji se zovu šehidski. Linija, na kojoj se nalaze grobni biljezi, pokazuje pravac Z.J.Z (glava) — I. S. I. (noge). Kamen više glave je četvorostrana prizma, iz koje se gore diže okrugao vrat. Na vratu stoji saruk, koji se završava jednim pupkom. Horizontalni presjek prizme nije čisto kvadratičan, jer strane nijesu jednake širine. Prizma je i inače nepravilna, pošto joj strane nijesu paralelogrami, nego imaju oblik visokih trapeza, koji se u gornjem dijelu sužuju. Donja (pri zemlji) širina prizminih strana iznosi prosječno oko 38 ½ st, a gornja (pri vratu) oko 29cm. Prizma je visoka 94cm. Visina vrata je 6, a njegov dijametar oko 21 st. Saruk se sastoji od 9 kosih gužvi. Visok je 18, a u promjeru ima oko 30 st. Pupak nad sarukom ide u visinu 7 ½ a u donjem promjeru ima 12 ½ Cijeli kamen ima visinu od 125cm. I biljeg kod nogu je četvorostrana prizma, koja se završava piramidom sa zaobljenim vrhom. I kod ovoga biljega su strane visoki trapezi sa donjom širinom od nekih 36, a gore 28st. Prizma je visoka 93, a piramida oko 20st. Na sve četiri strane piramide nalazi se po sredini po jedan pupak u formi polovine kugle sa promjerom od 7st. Na kamenu čelo glave je na sve četiri strane utesan u kamen natpis, i to tako, da na tri strane redovi natpisa idu horizontalno, a samo na četvrtoj pismena idu vertikalno odozgo na niže. Na ovoj strani je reljefno izrađen štap sa kvrgom u gornjem dijelu. Na jednoj od ostalih triju strana ide poprijeko kroz redove pismena reljefno izrađena kriva sablja, koja je pri vrhu šira, nego pri balčaku. Obadva ova lika, štap i sablja, dolaze vrlo često na šehidskim grobovima. Sablja je svakako obilježje vojničkoga sgaleža, kome je pokojnik pripadao, a štap će označavati njegovu sudsku vlast nad podanicima. Premda su pismena natpisa razgovijetna nije ga lako čitati. Kovač da se poslužim srednjevijekovnim izrazom koji je urezivao natpis, nije bio vješt pismu, a ni onaj, koji je kovaču dao nacrt natpisa, rekao bih nije mnogo odmakao od njega. To se naročito vidi kod nekih pismena. Pismo (Napomena: nepoznat znak.orginal dostupan u PDF-u) na pr.( (Napomena: nepoznat znak.orginal dostupan u PDF-u) izrađeno je čas kao (ahmata mjesto ahmatv na 1. str.), čas kao o ((Napomena: nepoznat znak.orginal dostupan u PDF-u) na 2. str.). U riječi ahmata (1. str.) pismo M je pomjereno iz svoga pravoga položaja za 90°. Pismo (Napomena: nepoznat znak.orginal dostupan u PDF-u) je stavljeno jedanput mjesto (Napomena: nepoznat znak.orginal dostupan u PDF-u 3. str. drugi red). Na 4. strani u jedanaestom redu je ispušten jedan krak od pisma t. No sjem ovih grešaka, koje se lako daju ispraviti, ima ih i većih, te su mi nekolika reda ostala nepročitana. Ni raspored teksta nije kako treba, već su mu djelomično riječi razbacane po raznim stranama. Istu ovu osobinu pokazuju i neki natpisi srednjega vijeka.Pri ovakvim nedostacima nijesam mogao pročitati cijeli tekst. Ono, što sam pročitao glasi ovako: NAPOMENA: Sadrazj teksta nije citljiv. Orginalni zapis dostupna u PDF-u. Gledajući na karakter pismena u koliko se zbog nevješte izrade može o tome govoriti natpis je iz 15. stoleća. A pošto je njim obilježen grob ljudi muslimanske vjere, on bi spadao u drugu polu toga vijeka. No nije isključena mogućnost, da datira iz 16. stoleća. Sjem karaktera pismena pada u oči i forma imena Ahmat. Po Daničiću se ta forma javlja u drugoj poli 15. i u 16. stoljeću. Hrvatski (Mrnavić) i dubrovački (Gundulić) pisci upotrebljavaju formu Ahmat još i u 17. stoljeću. Prezime Radilović je vrlo rijetko. U Daničićevu Rječniku ga nema nikako. Radi toga mislim, da se svi podaci, gdje to prezime dolazi, mogu odnositi samo na jednu i istu porodicu. A naročito i stoga, što su svi spomeni na Radiloviće iz istoga kraja, iz nekadanje države Pavlovića. Prvi put se ime Radilovića spominje u darovnom pismu bosanskoga sandžakbega Gazi-Isabega, koje je on izdao 1461./2. (866. po Hidžretu) osnivajući na teritoriji današnje sarajevske čaršije jedan gostinjac. Za njegovo izdržavanje osnivač je zavještao velike komplekse zemalja u Sarajevu i okolo njega. Određujući granice darovanih zemalja na sarajevskoj teritoriji spominje on zemlje Radilovića kao granične. Pošto je Sarajevo od tada pretrpjelo velikih promjena tim, što su se tadanje njive i livade docnije pretvorile u varoške mahale sa dućanima i kućama, skoro je nemoguće snaći se u granicama Isabegove darovnice i iole tačnije odrediti granice njegova vakufa. Ipak, na osnovu docnijih dokumenata, konstatovao sam, da su zemlje Radilovića bile na sjevernoj strani Sarajeva, od prilike ondje, gdje je sada Ćurčića Brijeg, ulica Logavina i Panjina Kula. Skoro u isto vrije.če, 1466., spominju se u testamentu gosta Radina među njegovim slugama braća Radilovići, Radosav i Vukić. Iza toga za punih sto godina nema spomena ni o zemljama, ni o članovima porodice Radilovića. Valjda im se zameo trag, bilo što su prelaskom na islam prestali se prezivati hrišćanskim prezimenom ili što su izumrli. Ali se spomen na njih očuvao u imenu njihovih zemalja u Sarajevu i kraj njega. Njihove se zemlje spominju u nekoliko sudskih akata iz 1565/6. (973. po Hidžretu). Njihovim imenom se zove, kao i u Isabegovoj darovnici, u aktima jedan kompleks zemlje na sjevernoj strani Sarajeva ispod brda Grdonja, koji se kompleks zove čas selo (kapje), čas kompleks zemlje, čas zemlje. Taj se komad zemlje prostirao, rekao bih, od potoka Piruše prema zapadu. Daleko prema sjeveru i prema brdu Grdonju nije dopirao, niti je stizao do potoka Koševe, jer ga je tamo i oko Grdonja dočekivao čiftluk Prebil. Srednji dio sela Radilovića bila je mahala Bardakčije. Mnogo kasnije skoro za 150 godina spominje se još jedanput selo Radilovići. Godine 1711. (1123. po Hidžretu) navedeno je ime sela Radilovića u sarajevskoj nahiji u jednom popisu bosanskih spahija. Ono je bilo u timaru Kurd-Alije čauša bosanskoga vezira. Rezimirajući dosadanja izlaganja vidi se, da su Radilovići živjeli u državi Pavlovića, kojoj je sjem ostaloga pripadao sarajevski i rogatički srez Oni su bili mala vlastela porodice Pavlovića i imali su svojih zemalja i u Borču (rogatički srez) i u Vrhbosni (sarajevski). I gost Radin je bio jedno vrijeme čovjek Radosava Pavlovića. Premda je Radin docnije prešao u službu Hercega Stjepana on je i dalje podržavao veze sa ljudima vojvode Radosava. Tako su valjda prešli k njemu i Radilovići, Radosav i Vukić, a drugi su ostali kod vojvode Radosava. Ovi su zadržali svoje baštine u Borču i Vrhbosni i dalje, pa su ih imali i pošto su Turci zauzeli te krajeve, a oni prešli na islam. Čadovina je bila u njihovoj baštini, za to su Hasan i Ahmet tu i zakopani. Malo je doduše neobično, da dvojica ljudi leže u jednome grobu. Sjem ako nijesu ukopani jedan pored drugoga, a grobni biljezi postavljeni samo nad jednim grobom. Ili uopće nijesu ni zakopani tu, nego su nad kenotafom postavljeni biljezi.

Nema komentara:

Objavi komentar