Vlađevina i natpisi njezini

Glasni Zemaljskog muzeja 

Sarajevo 1889.g.
Epigrafske crtice iz BiH
Fiala

Položaj rimskih naselja u Sopotnici i Rogatici

objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja 1907. godine

Rogatica - Prilozi našoj rimskoj povjesti

Prilozi našoj rimskoj povjesti
priopćio: Karlo Patsch
objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja 1910. godine.

Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati

Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

Podaci o dobru
.
Nekropola sa stećcima leži na uzvišenju Borak, pored sela Burati, na nadmorskoj visini od 1040 m, geografskoj dužini 43°50’260”, geografskoj širini 018°53’ 060”, desno od magistralnog puta Sokolac- Rogatica.
Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji koja obuhvata k.č. 2125, posjedovni list broj 280/0, k.č. 2171, posjedovni list broj 314/0, k.č. 2172, posjedovni list broj 287/0, k.č. 2173, posjedovni list broj 276/1, k.č. 2175, posjedovni list broj 290/0, k.č. 2176, posjedovni list broj 301/0, k.č. 2208, posjedovni list broj 318/0, k.o. Kramer selo, opština Rogatica, Republika Srpska.

Opis dobra
Na nekropoli je evidentirano vidljivih 212 stećaka, od čega je veći broj orijentisanih u pravcu istok – zapad, a manji u pravcu sjever-jug:

Istraživački i konzervatorsko - restauratorski radovi
Direkcija Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 50-tih godina prošlog vijeka, započela je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini
Š. Bešlagić navodi da se na nekropoli nalazi oko 150 stećka, od čega 110 sanduka i oko 40 sljemenjaka. Navodi da su stećci dobro obrađeni, ali veoma zarasli u šumu, tako da je skoro nemoguće utvrditi njihov tačan broj, te da su ukrašena 3 primjerka, i to jedan sanduk i 2 sljemenjaka. Motivi su: polumjesec, rozeta, ruka s mačem i predstave psa, srne, čovjeka i medvjeda.

Sadašnje stanje dobra
Uvidom na lokalitetu, dana 19.09 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- prebrojano ukupno 214 vidljivih stećaka, a prema konfiguraciji terena da se zaključiti da bi njihov broj mogao biti i veći;
- na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina koji razaraju strukturu kamena, a zasuti su i lišćem (stećci su smješteni u mladoj hrastovoj šumi);
- većini stećaka nije bilo moguće uzeti dimenzije, jer su djelimično ili u potpunosti utonuli i jako obrasli mahovinom;
- ispod velikog broja stećaka primijećene su iskopane rupe, koje su vjerovatno načinile divlje svinje, te su stećci i na taj način ugroženi potkopavanjem;
- evidentirano ukupno 34 sanduka, od čega 6 visokih;
- većina stećaka orijentisana je u pravcu istok – zapad, a manji broj odstupa po pravcu sjever-jug.

Na osnovu člana 2. stava 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.
Jasmina Katica iz Rogatice podnijela je Komisiji, dana 28 12. 2007. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje nekropole sa stećcima Borak, selo Burati, opština Rogatica, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.33/02 i 15/03).

Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Hercegovine.-Živaljević i Glavice (kotar Rogatica). .

Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Hercegovine. (dio članka) Autor: KARLO PAČ Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA Datum izdavanja: 01/04/1900 Datum dodavanja u arhivu: 26/01/2009 Progovoriću ovdje o epigrafskim spomenicima, što su na raznim mjestima nadjeni tečajem minulih godina, naročito u godinama 1897. i 1898., ponajviše bez izravnog utjecanja sa strane bos.-herc. zemaljskog muzeja. Kad poredamo imena nalaznika izbija na srijedu radosna pojava, da se sve to više proširuju krugovi, u kojima naše nastojanje nalazi potpuno razumijevanje i da se lijepo pomnožava broj našijeh saradnika, koji snažno potpomažu naš znanstveni rad, na čemu neka im bude i na ovom mjestu izraženo nase priznanje i usrdna blagodarnost. Mi se pouzdano nadamo, da će njihova marljivost i u napredak biti onako ustrajna ko i do sada i da će nam u krugu svojih prijatelja i znanaca pribaviti jos po kojega saradnika, što će nam tim bolje doći, jer mimo sve dobre volje muzejska uprava pored svog razgranjenog programa ne može uvijek s mjesta da zalazi u proučavanje prilika ovog ili onog nalaska na samom nalazištu.   Živaljević (kotar Rogatica) Zavjetna ara od dobrog sivobjelkastog pjeskovca, odlomljena poprijeko nekako u zadnjoj trećini ima visok osnovni i gornji zabat. Povrh ovoga u sredini u plosnatom relijefu izrađena je ružica a sa svake strane po jedan akroter (desni je okrnjen). Na uskim stranama je isti zabat. Gornja je strana prosto izdjelana, a na otražnjoj strani nema tragova kakove obrade. Kamen je izlizan i u donjem dijelu počevši od jedne slojne žice okrnjen. Visina 0.79, širina na dbnjem zabatu 0.47, na gornjem 0.44; najveća debljina 0.14 m. Površina, u koju je uklesan natpis, nesto je izlizana, gornji zabat olupan je i usljed jedne rupe unakažen. Retci su bili slabo zaparani. Nađen u augustu 1897. po preparatoru gosp. Vejsilu Curčiću prilikom istraživanja predrimskih grobova u Živaljeviću, a sjevero-istočno od Rogatice na rubu neke gromile u blizini seoskog groblja, 1 metar odaljeno od nekog istočno-pravoslavnog groba. Kamen je onamo dospjeo valjda iz najbliže okolice. Sudeći po njegovoj neznatnoj debljini biće da je negda bio naslonjen o drugi koji kamen. Možda će poći za rukom, da se kad tad otkrije u Živaljeviću hram lune ili kapi-toliničkih bogova. Kamen je pohranjen u zemaljskom muzeju. Objelodanio ga g. Fijala u „Glasniku zemaljskog muzeja", 1897., str- 59.9., ne uvažavajući raspored redaka i kratice. Iunoni reg(inae) Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us) cum suis l(ibens) p(osuit). Glavica (kotar Rogatica) Augusta 1894. našao je preparator gosp. Vejsil Đurčić pred kućom Omer-hodze u Glavicama (Han Radovan zapadno od Rogatice) dva relijefna kamena; ležala su baš na slikovnim plohama, a služila su odavna kao pločnici. Iza nalaska donešeni su u zemaljski muzej. 1. Ploča od vapnenca, odozdol odlomljena, jako je olupana osobito s desna i na gornjem lijevom ćošku, a osim toga ima i pukotina. Visina 0.425, širina 0.77, debljina 0.18 m. Ploča pokazuje ovu sliku: U izdubini, koja ozgor ima oblik polukružnice, nalazi se izlizano poprsje starije žene, okrenute licem gledatelju. Pokojnica je bila potpuno obučena, al se pojedinosti u odjeći ne mogu raspoznati, već jedino jedna fibula na desnom ramenu. Položila je obje ruke na prsa. U desnoj drži nekakov malen predmet, čini se nekakov cvijet u spodobi čaše. Kosa joj je u sredini razdijeljena i uvojcima zaokružuje ovalno lice. U ostalom slikovnom polju s lijeva i s desna nema nikakvih ornamenata. Ozgor u sredini je okrugla rupa; u premjeru ima 0.45, a duboka je 0.05 m. Ta je rupa služila za klin, kojim bijase učvrščena glavica spomenika, koji je pri dnu svakako bio provućen natpisom. Plohe po stranama grubo su izdjelane, a otraga nema nikakvih tragova dlijeta. 2. Ploča od vapnenca, odbijena ozgor, ozdol i na desnoj strani. Visina 0.43, širina 0.77, debljina 0.245 m. Na prednjoj strani, koja je izlizana i olupana, nalaze se dva ljudska poprsja, lijevo ženeko, desno muško. Od odjeće na ženskom liku razpoznaju se samo bore ispod vrata i po jedna fibula na svakom ramenu. Postavila je desnu, a kako se čini i lijevu podlakticu na prsa. U lijevoj ruci drži nekakvi ključ. Kosa zaokružuje lice i pada duboko. Muški lik je golobrad. Osoba drži pred prsima u desnoj ruci nekakav uski i dugoljasti predmet, po svoj prilici, kako to često biva, uvojak spisa. Lijeva se ruka ne raspoznaje jasno. Lijeva postrana ploha je grubo izdjelana, a otražnja ni malo. Za poznavanje odjeće naših pokrajina oba su fragmenta poradi lošeg stanja od vrlo male važnosti, al su dragocjeni za prosuđivanje kulturnog stepena zemlje, jer dokazuju, da je rimski običaj prodro i u tako odaljene krajeve, ko što je Glavica i da taj kraj ni iz daleka nije bio tako varvarski, ko što se je do nedavno mislilo.

Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice.

Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice.
Autor: FRANJO FIALA
GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
1895.g.
U PDF-u https://www.box.com/s/a5xro0rp5lko4nw7jkmb
Tekst članka
Od kotarskog mjesta Rogatice vodi stari jahaći put kroz prijemet između Lunja i Matovog brda u zapadnom pravcu u mjesto Dobraču, a odovud u Praču. Ondje, gdje rečeni put ostavlja gradsko područje Rogatice naprema Kadinoj česmi, viđaju se pri dnu hrida „Ciganska sokolovina" drevne naplave, koje su bujice, što iza svake pljuštavice sa strmog Lunjbrda ovamo jure, raznoliko erodirale, a mjestimice i posve razrovale. U takoj jednoj vododerini naišlo se u mjesecu augustu 1894. prigodom otkopavanja pijeska i pruda u gornjem horizontu na kosture, u donjem na slojeve paljevine; od rukotvorina našlo se onda uz paljevinu rimskog ilovastog suđa i jedna broncana strugalica. Obaviješten o tim nahođajima po gosp. kot. predstojniku Gejzi pl. Barčaju (Barcsay), otišao sam na ono mjesto, da se prekopavanjem orijentiram. Našao sam onaj sloj u dužini od 3m i u visini od 2-3 m do zivca kamena raskopan. U goršem su horizontu svuda provirivale nespaljene ljudske kosti, u donjem rbine sudja, komadići uglja i iverje od spaljenih ljudskih kosti.

Slika 1. prikazuje idejalan profil, kakav sam dobio daljim prekopavanjem. Gornji dio sloja sastoji od žute gline, koja je mjestimice izmiješana slojevima pijeska i komadima istrošenog škriljevca, iza toga dolazi iza jednog tavana od jednog metra 0-3 m debeo sloj ruševine, koje se hvata gornjemu sloju konforman, 1 m debeo sloj do samoživog tla. Na mojoj odredbi bude sloj otkopan u dužini od 16m i u debljini od 2 m na takav način, da je najprije maknut gornji dio sa skeletima, a onda donji dio. Otkopano je u svemu šest kostura, petod odraslih i jedan od jednog djeteta u dubljinama od 0-5 do 0-8M. Bili su orijentirani od zapada prama istoku, glave naklonjene na desnu stranu, a ruke položene na gnjatove. Osim trulih komadina daske i željeznih klinaca nijesu se našli nikakvi prilozi. Saznao sam u Rogatici, da se ono mjesto od starine zove „Cigansko kopalište"; biva da su se ondje prije Cigani ukopavali. Danas to više ne biva, jer se danas Cigani, prema tomu, da li su muslimani ili pravoslavni sahranjuju u islamskom ili pravoslavnom groblju. Prema stanju kosti može se računati, da im ima najmanje 200 godina. Gospodin dr. Glik utvrdio je mjerenjem za jednu lubanju da je tipična ciganjska, a pet ih da su mesokefali, koji su se veoma blizu primakli brahikefalima. U donjem sloju otkopana su dva sloja s paljevinom. Svaki je obuhvatao od prilike jedan kvadratni metar površine, razmak izmedju obaju bio je 5m. Prvi, koji je ležao 1-5m pod površinom, sastojao je od konglomerata zajedno staljenih komada bronca, željeza i komadića kosti, rbina i kamenja. Na vrhu su ležale tri cijele posude. Ukupni dojam ne da sumnjati, da je mjesto sahranjivanja ujedno i mjesto lomače. Glina ispod paljevine bila je mjestimice crveno dopečena. Između rečene tri posude vrijedi vrč s ručicom, prikazan na tab. 1., sl. 1., 2/3nar. vel., da se naročito spomene.

Građen je na točilo izljevni žljebić ima kljun, visok je 180mm, najveci premjer u trbušini 128 mm, a premjer ravnog dna 128 mm. Vrč je zeleno pokalajisan. Oblik je za Bosnu i Hercegovinu nov; kalaj mi je te ruke poznat iz Domavije (Srebrnice). Druga posuda, tab. I., sl. 3., 2/3 nar. vel. zdjelica je, građena na točilo, visoka 70mm; pri zjalu ima 80mm u premjeru; utisnuto dno koje je ukrašeno spiralom, ima premjer od 33 mm. Ilovača je intenzivnom vatrom sasvim bijelo pečena. Oblikom i tehnikom razlikuje se posve treći nađeni komad. To je lončić s jednom ručicom, građen prostom rukom, tab. I., sl. 4., 2/8 nar. vel.., oblik, koji je poznat u prehistoričkih naseobina Bosne i Hercegovine, kao na pr. Debelo brdo, Sobunar, Gradina na vrelu Rame i t. d. i t. d.; visina je 61mm, premjer pri zjalu 65 mm, premjer glatkog dna 37mm.Osim toga iskopane su još rbine neke veće, loncu slične posude ukrašene valovitim ornamentom. Bronceva, koji su se samo vrlo mucno mogli izlučiti iz staljene mase gvožđa, sprženih kosti, kamečaka ilovače, slabo je nađeno. Fibula na oblik strijele sa šarnijerima, s lučastim glavicama, dvije otvorene grivne od žice, ljevena, vrlo primitivno gravirana bronca, fragmenti limene kutijice s poklopcom, plosnat, ljeven nakitni kolut, i stilusu slična sprava, bili su rijetki oni broncani ostanci, koji su se mogli pohraniti. Zeljeznih rukotvora bilo je više, ali u vrlo lošem stanju. Tako su nađeni fragmenti od tri bodežima slična, jednoreza noža, od jednih nožica, više dlijeta i različitih komada, koji se ne mogu odrediti. Relativno najbolje se je održala sjekira, prikazana na tab. II., sl. 2., uz nar. vel. Ona pripada tipu uvijenih uskih sjekira; oštrica ima prama dužini kosi pravac, tulac je jajolik. Isto tako može biti, da je taj komad služio za halat, kao i za oružje. U drugom, 2 m dubokom sloju paljevine nije bilo čitavog suđa, ali su se od nađenih rbina mogla konštruirati dva komada. Jedan je na točilo građena zdjelica s nareckanim okrajkom, visoka 43 mm, 128 mm premjera u zjalu i 50mm premjera na dnu. Tab. I., sl. 2., 2/3 nar. vel. Drugi je komad prostom rukom građena zdjelica sa dvije ručice ansa 1unata, visoka 67 mm, premjer zjala 65mm, premjer dna 37 mm, Tab. I., sl. 5., 2/3 nar. vel. Fragmenata male jedne, na točilo građene posudice i više rbina s valovitim ornamentom našao sam požarom pritvrdjene u sloju paljevine.

Od bronceva iskopani su ovi: fibula na oblik strijele sa šarnijerom, s lučastim glavicama, stremenka i nožica gravirana, dvije grivne čehasto ljevene, savaćeno, tab. II„ sl. v., 1/1 nar. vel., dvije grivne od žice s udubljenim na oblik buzdovana krajevima, dvije takve splošteno iskovanih krajeva, jedna takva od špiralno uvijene žice, tab. II, sl. 8., 1/1 nar. vel.. dvije brnjice s remena, tab. II, sl. 4., 7 nar. vel., jedan stilus, tab. II., sl. 11., 1/1 nar. vel., prsten sa nasavaćenom plojkom (dvije zmije uspravljene ukraj jedne ciste), dva broncana novca Konstansa I. (Flavius Julius Konstans 320.— 350. po Hr.), i jedan rimski novac s nečitljivim pismom. Od nakita iz drugog materijala nađena je bobica, rezana od tučnjaka u vidu pršljena, tab. II, sl. 9., 1/1 nar. vel.; jedna bobica od žutog emalja s modrim, okastim pjegicama, jedna takva od crnog stakla sa žutim prugama, dvije zelene, valjkaste gmize, jedna probušena ljustura, tab. II., sl. 7., 1/1 nar. vel. i fragmenti jednog željeznog prstena. Rbina staklenih posuda nadjeno je poviše. Ostali predmeti, koji su još nadjeni, bijahu: jedna željezna, uvijena, uska sjekira, tab. II, sl. 1., 2/3 nar.vel., jedan željezni žličastp svrdao, tab. II., sl. 6., 2/3 nar. vel., jedan kratak, širok, jednorez nož, tab. II, sl. 10., 2/3 nar. vel., jedno 267 mm dugo i 20 mm široko željezno dlijeto, jedno takvo, dugačko 100 mm, s oštricom širokom 31 mm, jedan brus i jedan fragmenat opeke. Po mnogim objektima ženskog nakita sudeći bijahu u sloju paljevine ostanci dvaju ondje sahranjenih mrtvaca, i to jednog muža i jedne žene. Još bi valjalo riješiti pitanje, kako je to, da je paljevina tako duboko ukopana: 1*5 t i 2*0m, i to tim više, što je mjesto sahranjivanja ujedno bilo i garište. Potankim pretraživanjem sloja uvjerilo se, da je nivo one naslage u ono doba bio dodirna linija 03 m debelog sloja ruševine i donjeg 1m debelog sloja. Tečajem vremena odronila se je valjda hrid, pa se ondje složila ruševina, na kojoj su onda bujice staložile najgornji sloj. Isprva je dakle bio samo jedan, 1m visok sloj, te se onda dubljina paljevine reducira na 0*2 t i 0*7m.
Ona dva groba s paljevinom, o kojima gore bijaše riječ, prilikuju provincijalnom rimskom tipu kasnijeg rimskog carstva. Ovi nam grobni nahođaji u prvom redu time izlaze zanimljivi, što nam služe prilogom za datiranje strelaste fibule sa šarnijerima i sa lučastim glavicama. U zbirkama zemaljskog muzeja zastupana je ona ovim nahođajima: Rogatica, dvijo broncane; Putičevo kod Travnika, dvije broncane; Donji Unac, jedna broncana; Srebrnica, dvije broncane; Dojčići kod Trnova, jedna srebrna; Mostar, jedna broncana; Nevesinje, jedna broncana; Stolac, jedna srebrna i jedna broncana; Ljubuški, jedna broncana; Dračevica kod Ljubuškog, jedna broncana; Resanovci kod Grahova, jedna broncana, srebrom okovana; Vrtoče kod Donjeg Unca, jedna broncana, srebrom okovana; i Glasinac, tri broncana (nahođaji iz gromila). Ta je fibula konštatovana i na tri figuralna i relijefna fragmenta sa nadgrobnih biljega iz Zenice. Nađenim novcem ovi su datirani: Rogatica, Constans I. 320.—3501 po Hr.; Mostar, Gallienius 218.—268. po Hr.; Nevesinje, Claudius Gothicus 218. - 268. po Hr. i Probus 276 - 282. po Hr. Zenički relijefi pripadaju 4. vijeku po Hr. Za Bosnu i Hercegovinu možemo dakle po nahodjajima dosele poznatim strelastu fibulu sa šarnijerima i lučastim glavicam pribrojiti 3. i 4. vijeku po Hr. Po dru. Tišleru (Tischler) je to kasnija rimska glavna fibula i pripada od prilike 4. vijeku po Hr. Drugi je zanimljivi momenat nahođenje rukom građenog suđa uz suđe, građeno na točilo u jednom te istom grobu. Blizina gromilama zasutog Glasinca i mnogih prehistoričkih uradina razjašnjava to doduše, ali nam ujedno naviješta, da dolaskom Rimljana za ono područje tako karakteristična halštatska kultura još nije prestala, nego da se je u zadnjim svojim ograncima pomiješala s rimskom kulturom. U Rogatici nađeno je više rimskog kamenja s natpisom i arhitekturnim fragmentima. Dr. Pač misli, da je na ovome mjestu bila rimska naseobina.

ROGATICA KRAJEM 19. VIJEKA

Omer Hadžiselimović

BOSANSKI GRADOVI KRAJEM 19. VIJEKA

Novinar i istoričar William Miller (1864-1945) obrazovao se na Rugbyju i Oxfordu, nakon čega se posvetio proučavanju društvenih i političkih zbivanja u Turskoj i na Balkanu. Njegova knjiga Putovanja i politika na Bliskom istoku (1898) zasnovana je, kako sam ističe, na četiri boravka na Balkanu u godinama 1894, 1896, 1897, i 1898, i na “dugom studiranju istočnog pitanja” (p. ix). Za Milera, Balkanski poluotok je “zemlja protivrječja. Sve je upravo suprotno od onog što se može racionalno očekivati; putnik stupa u carstvo romanse, gdje se sve njegove ustaljene ideje okreću naopačke i on ubrzo, poput domaćeg stanovništva, počinje praviti razliku između onog što se radi ‘na Balkanu’ i onog ‘u Evropi’” (xvi). U narednom odlomku Miller piše o Rogatici”.

[Rogatica] je zaista jedno od najljepših mjesta u zemlji jer leži, kao što bi se moglo i očekivati od jednog gotovo potpuno muslimanskog grada, u zelenoj dolini navodnjavanoj bujnim rijekama. Od stanovništva koje broji 3.300 ljudi, samo 300 su hrišćani, pa je tako Rogatica jedan od najkonzervativnijih gradova u Bosni. Ovdašnji muslimani gorljivo su se opirali tome da im kćeri idu u školu s pravoslavnim djevojčicama i suprotstavljali se podizanju nove ženske škole iz tog razloga. Isto tako, u doba posta gradonačelnik musliman obilazi kafane da provjeri da neko od vjernika ne puši ili da čak ne udiše dim od cigareta nevjernika; svaki prekršilac se strogo kažnjava. Pa ipak, uprkos ovoj oštrini muslimanske većine, malobrojna hrišćanska manjina, koja se isključivo sastoji od Srba, živi u miru s ovim drugim dijelom stanovništva. I ovdje su muslimani poznati po svojoj učenosti, a mnogi od njih su begovi. U stvari, Rogatica se ponosi time što je iz nje potekao prijašnji Šejh-ul-Islam, ili poglavar islamske hijerarhije u Carigradu, koji je ovdje podigao džamiju što nosi njegovo ime. Jedna zanimljiva džamija je “Muftijina”, u čijem se dvorištu nalazi lijepa rimska grobnica jer je kroz ovo mjesto nekada prolazila rimska cesta i rimski ostaci se nalaze ovdje u velikom broju. Muslimani, sa svojim uobičajenim nemarom prema klasičnoj starini, mirno su dodali dvije zidane stepenice ovom drevnom kamenom spomeniku, tako da se po lošem vremenu, kad je previše vlažno da se penje na munaru, mujezin može popeti na njega i pozivati vjernike na molitvu.
Još jedan kamen sasvim druge vrste jeste ogroman bogumilski spomenik, sa dugačkim natpisom na ćirilici, a ugrađen je u zid nove pravoslavne crkve. Graditelji ovog zdanja, da bi dokazali svoju nepristrasnost, počinili su još jedno užasno djelo, razrezavši napola lijepu rimsku ploču koja predstavlja muškarca i ženu, pa su jedan komad stavili s jedne, a drugi s druge strane vrata. Drugo rimsko kamenje upotrijebili su zidari, a u vrtovima kasarni i u lijepim malim gradskim parkovima ima ih još. Ovi parkovi su lijepo projektovani na obali rječice Rakitnice, ili “Rakovog potoka”, i uzor su kako treba da izgledaju mali javni parkovi. Ovdje muslimani vole da dolaze i da uživaju uz kafu koja se donosi iz turske kafane, dok ih uveče možete vidjeti kako se peru za molitvu na izvoru zvanom Toplik, koji izbija ispod stijena blizu stare rimske ceste.