Votivna ara Jupitera Kapitolinskog
Tarik Silajdţić, BA
Odsjek za historiju, Katedra za arheologiju
Visoko, Tujlići bb, 062/459- 163
Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović
Odsjek za historiju, Katedra za arheologiju
Mihrivode 10, Sarajevo
Tarik Silajdţić, BA
Odsjek za historiju, Katedra za arheologiju
Visoko, Tujlići bb, 062/459- 163
Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović
Odsjek za historiju, Katedra za arheologiju
Mihrivode 10, Sarajevo
Na području sela Kondžilo1, sa desne strane rijeke Radovljanke, u općini Visoko nedavno je na svjetlo javnosti izašao jedan vrlo zanimljiv nalaz. Riječ je o veoma dobro očuvanom votivnom, epigrafskom spomeniku u obliku are, sa datacijom u klasično historijsko razdoblje. Na osn ovu vrlo jasnog i čitljivo uklesanog natpisa na latinskom jeziku, moţe se u tvrditi da je posvećen Jupiteru, vrhovnom boţanstvu rimskog panteona.2
U razgovoru sa vlasnikom imanja na kojem se spomenik nalazi, došlo se do informacije da navedena ara ne potiče izvorno sa visočkog područja, nego je u jesen 2012. god. doveţena (u vidu poklona) sa područja Rogatice. Ovim podatkom se gubi nada da je riječ o epigrafskom spomeniku izvorno sa područja visočke općine. U ovom području do danas je evidentirano, i naţalost slabo istraţeno, značajn o arheološko naslijeĎe koje potiče iz klasičnog historijskog razdoblja.3Međutim, do danas nije pronađen ni jedan epigrafski spomenik, koji bi mogao dati neke odgovore na populacijska i neka druga historiografska pitanja visočkog područja za vrijeme rimske uprave.
Zahvaljujući relativno dobroj očuvanosti are,4 izrađene od vapnenca, moguće je dati i jasnu preglednu sliku epigrafskog spomenika u njegovoj cjelosti. Ara je visoka 119 cm., širina baze je 68 cm., širina krovnog dijela j e 62 cm, debljina spomenika u predjelu baze i krova je 55 cm. Širina samoga natpisnog polja je 54 cm., a njegova „debljina“ je 44,5 cm.
Nad bazom are se nalazi višestruka i gusta profilacija koja ide cijelim obimom spomenika i predstavlja svojevrstan stepenasti prelaz ka natpisnom polju. Profilacijom je ukrašen i dio iznad natpisnog polja, spajajući se tako sa gornjim, krovnim dijelom are. Krov sa akroterijima i rozetama na sve četiri strane je dekorativno najistaknutiji dio spomenika. Akroteriji su reljefno uklesani , dok se rozete u sva četiri slučaja nalaze izmeĎu. Zastupljena su dva tipa rozeta – šesterolisna rozeta i rozeta u obliku medaljona. Bočne strane nisu ukrašene, a vrh are je ravan.
Natpis se sastoji od pet redova sa jasnim i simetričnim oblicima slova izuzev nešto manjeg „S“ u četvrtom redu natpisa. Slova su visoka otprilike oko 5 cm . i pokazuju kvalitetnu izradu. U predzadnjem redu koji se odnosi na ime dedikanta nalazi se skoro neprimjetna ligatura koja neoprezno oko moţe zavarati na pogrešno čitanje. Tako ispravno MARCIANVS na prvi pogled djeluje kao MARCINVS.
1. Sačuvani dio : IOVI • / CAPIT• / M•VLP / MARCINVS /5 V•S•L•M•
2. Rekonstruirani dio : Iovi / Capit(olino) / M(arcus) Ulp(ius) / Marcianus /5 v (otum) s(olvit) l (ibens) m(erito).
3. Prijevod : Jupiteru Kapitolinsko m, Marko Ulpije Markijan zavjet ispunio rado zasluţeno. Po E.Im amoviću (1977:126 - 127) : „ O organiziranosti toga kulta svjedoči i činjenica da se spomenici Jupiterova kulta ili njegove kultne zajednice nalaze na području BiH u velikom broju, gdje su podjednako zastupljeni svi krajevi. Do danas je poznat ukupno 61 spo menik ove kultne zajednice (K. IV), od čega 53 pripadaju njegovom samostalno m kultu (K. IV), dok ostalih osam spomenika pripadaju njegovoj kultnoj zajednici....“ Po istom autoru (1977:127) : „Na 40 spomenika posveta boţanstvu sadrţi njegovo uobičajeno puno ime (I. O.M.), u jednom slučaju se javlja skraćeno ime Iovi (br. 133), ili Iovi Maximo (br. 185), dok imamo 17 slučajeva da je Jupiterovo ime propraćeno raznim epitetima. “ Natpis CIL III, 14976, 3 = AHB p 603 → Iovi / Inturb(ato) je pronaĎen na lokalitetu Letka kod Duvna.5
Epitet Capitolinus se na do sada poznatim BH epigrafskim spomenicima nalazi na lokalitetu Mokronoge kod Duvna (ILJug I, 167 = AE 1958, 0062 = AHB p 581) → I(ovi) Cap(itolino) / Victor dec(urio) / D(e?)l(minensium?) c(ivitatis?) v(otum) s(olvit) / l(ibens) m(erito) 6 i lokalitetu Sikirići kod Srebrenice (ILJug 1555 = AHB p 287) → I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Cap(itolino)7.
Dedikant natpisa pripada ulpijevskom rodu, što bi značilo da su ili on osobno ili neki njegov predak po agnatskoj liniji primili rimsko graĎanstvo za princepsa Trajana (vl. 98. – 117. god. n. e.). Po ovome bi terminus post quem nastanka epigrafskog spomenika bila vladavina Trajana. Na prostoru današnje Bosne je do danas poznato najmanje 27 osoba koje su sigurno nosile ul pijevsko gentilno ime.8 Najviše ih pripada području Gornje i središnje Bosne. Na rogatičko – romanijskom području do danas su bila evidentirana dvojica Ulpijevaca i to : Marko Ulpije Apolodor (poznat preko natpisa ILJug III, 1569 = ILJug II, 623 = AHB p 123 = AE 2009+ 01028 iz Rogatice 9) i Marko Ulpije Markijan (poznat preko natpisa CIL III, 14616 = AHB p 124 = AE 2009 + 01028 iz Ţivaljevića u Rogatici10). Natpis iz Ţivaljevića navodi da je Marko Ulpije Markijan posvetu ostavio Junoni Regini → Iunoni Reg(inae) / Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us) / cum suis l(ibens) p(osuit)= „Junoni Regini, Marko Ulpije Markijan sa svojom dobrom voljom (rado) postavio“. I u ovom slučaju riječ je o dobro očuvanoj ari.
Zahvaljujući relativno dobroj očuvanosti are,4 izrađene od vapnenca, moguće je dati i jasnu preglednu sliku epigrafskog spomenika u njegovoj cjelosti. Ara je visoka 119 cm., širina baze je 68 cm., širina krovnog dijela j e 62 cm, debljina spomenika u predjelu baze i krova je 55 cm. Širina samoga natpisnog polja je 54 cm., a njegova „debljina“ je 44,5 cm.
Nad bazom are se nalazi višestruka i gusta profilacija koja ide cijelim obimom spomenika i predstavlja svojevrstan stepenasti prelaz ka natpisnom polju. Profilacijom je ukrašen i dio iznad natpisnog polja, spajajući se tako sa gornjim, krovnim dijelom are. Krov sa akroterijima i rozetama na sve četiri strane je dekorativno najistaknutiji dio spomenika. Akroteriji su reljefno uklesani , dok se rozete u sva četiri slučaja nalaze izmeĎu. Zastupljena su dva tipa rozeta – šesterolisna rozeta i rozeta u obliku medaljona. Bočne strane nisu ukrašene, a vrh are je ravan.
Natpis se sastoji od pet redova sa jasnim i simetričnim oblicima slova izuzev nešto manjeg „S“ u četvrtom redu natpisa. Slova su visoka otprilike oko 5 cm . i pokazuju kvalitetnu izradu. U predzadnjem redu koji se odnosi na ime dedikanta nalazi se skoro neprimjetna ligatura koja neoprezno oko moţe zavarati na pogrešno čitanje. Tako ispravno MARCIANVS na prvi pogled djeluje kao MARCINVS.
1. Sačuvani dio : IOVI • / CAPIT• / M•VLP / MARCINVS /5 V•S•L•M•
2. Rekonstruirani dio : Iovi / Capit(olino) / M(arcus) Ulp(ius) / Marcianus /5 v (otum) s(olvit) l (ibens) m(erito).
3. Prijevod : Jupiteru Kapitolinsko m, Marko Ulpije Markijan zavjet ispunio rado zasluţeno. Po E.Im amoviću (1977:126 - 127) : „ O organiziranosti toga kulta svjedoči i činjenica da se spomenici Jupiterova kulta ili njegove kultne zajednice nalaze na području BiH u velikom broju, gdje su podjednako zastupljeni svi krajevi. Do danas je poznat ukupno 61 spo menik ove kultne zajednice (K. IV), od čega 53 pripadaju njegovom samostalno m kultu (K. IV), dok ostalih osam spomenika pripadaju njegovoj kultnoj zajednici....“ Po istom autoru (1977:127) : „Na 40 spomenika posveta boţanstvu sadrţi njegovo uobičajeno puno ime (I. O.M.), u jednom slučaju se javlja skraćeno ime Iovi (br. 133), ili Iovi Maximo (br. 185), dok imamo 17 slučajeva da je Jupiterovo ime propraćeno raznim epitetima. “ Natpis CIL III, 14976, 3 = AHB p 603 → Iovi / Inturb(ato) je pronaĎen na lokalitetu Letka kod Duvna.5
Epitet Capitolinus se na do sada poznatim BH epigrafskim spomenicima nalazi na lokalitetu Mokronoge kod Duvna (ILJug I, 167 = AE 1958, 0062 = AHB p 581) → I(ovi) Cap(itolino) / Victor dec(urio) / D(e?)l(minensium?) c(ivitatis?) v(otum) s(olvit) / l(ibens) m(erito) 6 i lokalitetu Sikirići kod Srebrenice (ILJug 1555 = AHB p 287) → I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Cap(itolino)7.
Dedikant natpisa pripada ulpijevskom rodu, što bi značilo da su ili on osobno ili neki njegov predak po agnatskoj liniji primili rimsko graĎanstvo za princepsa Trajana (vl. 98. – 117. god. n. e.). Po ovome bi terminus post quem nastanka epigrafskog spomenika bila vladavina Trajana. Na prostoru današnje Bosne je do danas poznato najmanje 27 osoba koje su sigurno nosile ul pijevsko gentilno ime.8 Najviše ih pripada području Gornje i središnje Bosne. Na rogatičko – romanijskom području do danas su bila evidentirana dvojica Ulpijevaca i to : Marko Ulpije Apolodor (poznat preko natpisa ILJug III, 1569 = ILJug II, 623 = AHB p 123 = AE 2009+ 01028 iz Rogatice 9) i Marko Ulpije Markijan (poznat preko natpisa CIL III, 14616 = AHB p 124 = AE 2009 + 01028 iz Ţivaljevića u Rogatici10). Natpis iz Ţivaljevića navodi da je Marko Ulpije Markijan posvetu ostavio Junoni Regini → Iunoni Reg(inae) / Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us) / cum suis l(ibens) p(osuit)= „Junoni Regini, Marko Ulpije Markijan sa svojom dobrom voljom (rado) postavio“. I u ovom slučaju riječ je o dobro očuvanoj ari.
Natpis iz Živaljevića.
Preuzeto iz Imamović, 1977:385, sl. 131
Preuzeto iz Imamović, 1977:385, sl. 131
Pošto se zna da je ara Marka Ulpija Markijana sa posvetom Kapitolinskom Jupiteru prenesena sa područja Rogatice u Kondţilo, jasno se postavlja pitanje da li su ovaj Marko Ulpije Markijan i on aj čije se ime nalazi na spomenutoj ari iz Ţivaljevića ustvari jedna te ista osoba. Sa sadašnjim nivoom znanja moglo bi se tvrditi da je riječ o istoj osobi, koja je bila iznimni poštovalac Kapitolinske Trijade (Jupiter – Junona - Minerva). U prilog tezi da bi se moglo raditi o istoj osobi ide i konstrukcija samih natpisa koja je u svojoj osnovi istovjetna – ime boţanstva, ime dedikanta i završna posvetna formula na kraju. Nijedan od natpisa ne nosi nikakve dodatne elemente koji bi mogli dovesti u pitanje zajednički identitet i eventualno dovesti do diferenciranja osoba na natpisima.
S obzirom da se radi o boţanstvima najbitnije kultne zajednice u rimskom „paganskom“ panteonu , moguće je da je dedikant Marko Ulpije Markijan obnašao i određene oficijelne funkcije ili službe, bilo provincijalnog karaktera ili lokalnog u okvirima kolonije RIS....na širem rogatičko – romanijskom području.. Ivo Bojanovski je inače dedikanta na epigrafskomspomeniku iz Živaljevića označio kao osobu grčkog porijekla, smatrajući da je on svoje rimsko građanstvo naslijedio od oca ili djeda a u vezi sa oţivljavanjem rudarske aktivnosti u istočnoj Bosni za vrijeme princepsa Trajana.11 Nešto noviji pokušaji interpretacije porijekla Markijana iz Živaljevića upućuju da bi se moglo raditi o osobi domaćeg ilirskog porijekla koja je (ili neki predak po agnatskoj liniji) rimsko graĎanstvo stekla za vrijeme dačkih ratova u kojima su Iliri igrali bitnu ulogu.12 Imajući ova različita tumačenja na umu moţe se konstatovati da problem izvorne etničke pripadnosti , ali i društvene i političke pozicije Marka Ulpija Markijana još uvijek ostaje otvoren.
S obzirom da se radi o boţanstvima najbitnije kultne zajednice u rimskom „paganskom“ panteonu , moguće je da je dedikant Marko Ulpije Markijan obnašao i određene oficijelne funkcije ili službe, bilo provincijalnog karaktera ili lokalnog u okvirima kolonije RIS....na širem rogatičko – romanijskom području.. Ivo Bojanovski je inače dedikanta na epigrafskomspomeniku iz Živaljevića označio kao osobu grčkog porijekla, smatrajući da je on svoje rimsko građanstvo naslijedio od oca ili djeda a u vezi sa oţivljavanjem rudarske aktivnosti u istočnoj Bosni za vrijeme princepsa Trajana.11 Nešto noviji pokušaji interpretacije porijekla Markijana iz Živaljevića upućuju da bi se moglo raditi o osobi domaćeg ilirskog porijekla koja je (ili neki predak po agnatskoj liniji) rimsko graĎanstvo stekla za vrijeme dačkih ratova u kojima su Iliri igrali bitnu ulogu.12 Imajući ova različita tumačenja na umu moţe se konstatovati da problem izvorne etničke pripadnosti , ali i društvene i političke pozicije Marka Ulpija Markijana još uvijek ostaje otvoren.
1 Kondžilo je malo selo, sjeverozapadno od centra Visokog, sa oko desetak kuća. Smješteno je u kotlini Radovljanske rijeke koja se otvara u dva glavna pravca – na sjever prema selima Dţindićima i Brezoviku i na jug prema selima Mihaljevićima, Tujlićima, Radovlju te dalje prema moštranskim naselima i Visočkom polju. Radovljanska rijeka odavde teče prema jugu i na otprilike 6 km. od Kondţila u Donjim Moštrima ulijeva se u rijeku Bosnu kao jedna od njenih lijevih pritoka.
2 Epigrafski spomenik se nalazi u bašti vikendice u vlasništvu Čolića Mirse. Na osnovi pregleda referentne literature (Imamović, 1977; Mesihović, 2011.) u znanstvenoj javnosti ara do danas nije objavljena. Ovom prilikom se srdačno zahvaljujem vlasniku koji mi je dopustio da učinim sve što je neophodno kako bi spomenik bio objavljen
3 Bojanovski, 1984.
4 Izvorno stanje spomenika pokazivalo je manja oštećenja samo na rubnim dijelovima baze i krova (predjeli akroterija) sa prednj e i zadnje strane.Trenutno stanje međutim, pokazuje nešto drugačiju sliku jer nema oštećenja koja su se mogla zapaziti ranije. Po svemu sudeći, vlasnik je intervenisao na ari i upotrebom cementa nadomjestio sve one dijelove koji su nedostajali. Vlasnik je izvršio i uspješno čišćenje natpisnog polja skidanjem naslaga zemlje.
5 Patsch, 1904:347, sl. 69; Imamović, 1977:360 - 361, sl. 89; Mesihović, 2011:603; EDCS :http://db.edcs.eu/epigr/epi_ergebnis_en.php ; EDH : http://edh-www.adw.uni-heidelberg.de/edh/inschrift/HD052290.
6 Sergejevski, 1957:109-110. 124, br. 1, Tbl. I, sl. 1; Imamović, 1977:360 - 361, sl. 90; Mesihović, 2011:581; EDCS : http://db.edcs.eu/epigr/epi_ergebnis_en.php ; EDH : http://edh-www.adw.uni-heidelberg.de/edh/inschrift/HD019702.
7 Sergejevski, 1940:145, br. 13, sl. 15; Imamović, 1977:368 – 369, sl. 104; Mesihović, 2011: 287; EDCS : http://db.edcs.eu/epigr/epi_ergebnis_en.php ; EDH : http://edh-www.adw.uni-heidelberg.de/edh/inschrift/HD033815
8 Mesihović, 2011: 651
9 Patsch, 1910:202; Bojanovski, 1967:152 i sl. 10; Isto, 1988:173; Imamović, 1977:374 - 375 i sl. 116; Mesihović, 2009:58;2011: 123; EDCS : http://db.edcs.eu/ep igr/epi_ergebnis_en.php ; EDH : http://edh-www.adw.uniheidelberg.de/edh/inschrift/HD033890.
10 Patsch, 1900:182 – 183, sl. 12; Bojanovski, 1967:152; Isto, 1988:173; Imamović, 1977:384 - 385 i sl. 131; Mesihović, 2009:58 – 59 i fus. 17; 2011: 124; EDCS : http://db.edcs.eu/epigr/epi_ergebnis_en.php ; EDH : http://edh-www.adw.uniheidelberg.de/edh/inschrift/HD052569
11 Bojanovski, 1988: 173.
12 Mesihović, 2009: 59.
TABLA I
Sl. 1 Izgled are s prednje strane
Sl. 2 Natpisno polje
Sl. 3 i 4 Šesterolisna rozeta i rozeta u obliku medaljona
TABLA II
Sl. 5 Krovni dio are
Sl. 6 Izgled krovnog dijela are s prednje i desne strane
Skraćenice
AE L’Année épigraphique. Revue des publications épigraphiques relatives à
l’Antiquité romaine, París.
AHB ANTIQVI HOMINES BOSNAE, Sarajevo
ANU BiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
CBI Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo (časopis Godišnjak)
CIL Corpus Inscriptiones Latinarum
EDCS Epigraphik- Datenbank Clauss / Slaby (http://oracle- vm.ku eichstaett.de:8888/epigr /epigraphik_en )
EDH Epigraphische Datenbank Heidelberg (http://edh - www.adw.uniheidelberg.de/offen/suchen2.html?benutzer=gast&kennwort=g2dhst
ILJug Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia
AE L’Année épigraphique. Revue des publications épigraphiques relatives à
l’Antiquité romaine, París.
AHB ANTIQVI HOMINES BOSNAE, Sarajevo
ANU BiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
CBI Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo (časopis Godišnjak)
CIL Corpus Inscriptiones Latinarum
EDCS Epigraphik- Datenbank Clauss / Slaby (http://oracle- vm.ku eichstaett.de:8888/epigr /epigraphik_en )
EDH Epigraphische Datenbank Heidelberg (http://edh - www.adw.uniheidelberg.de/offen/suchen2.html?benutzer=gast&kennwort=g2dhst
ILJug Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia
Literatura
Bojanovski, Ivo, 1967, Rimski kameni spomenici iz Rogatice, Naše starine XI, 143 - 164
Bojanovski, Ivo, 1984, Razdoblje rimske uprave, Visoko i okolina kroz historiju, I, Visoko :
Skupština opštine Visoko, 49 - 99
Bojanovski, Ivo, 1988, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANU BiH, Djela, LXVI, CBI, 6.
Imamović, Enver, 1977, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine,
Sarajevo.
Mesihović, Salmedin, 2009,. „CIVES COLONIAE RIS...- Likovi s antičkih epigrafskih
spomenika rogatičko – romanijskog područja“, CBI, knjiga 36, ANU BiH, knjiga XXXVIII,
55 – 74.
Mesihović, Salmedin, 2011, ANTIQVI HOMINES BOSNAE, Sarajevo : Filozofski fakultet.
Patsch, Carl, 1900, Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Hercegovine, GZM, god. XII, sv.
2, 169 – 19
Bojanovski, Ivo, 1967, Rimski kameni spomenici iz Rogatice, Naše starine XI, 143 - 164
Bojanovski, Ivo, 1984, Razdoblje rimske uprave, Visoko i okolina kroz historiju, I, Visoko :
Skupština opštine Visoko, 49 - 99
Bojanovski, Ivo, 1988, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANU BiH, Djela, LXVI, CBI, 6.
Imamović, Enver, 1977, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine,
Sarajevo.
Mesihović, Salmedin, 2009,. „CIVES COLONIAE RIS...- Likovi s antičkih epigrafskih
spomenika rogatičko – romanijskog područja“, CBI, knjiga 36, ANU BiH, knjiga XXXVIII,
55 – 74.
Mesihović, Salmedin, 2011, ANTIQVI HOMINES BOSNAE, Sarajevo : Filozofski fakultet.
Patsch, Carl, 1900, Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Hercegovine, GZM, god. XII, sv.
2, 169 – 19
Patsch, Carl, 1904, Prilog topografiji i povijesti Ţupanjca- Delminiuma, GZM, god XVI, sv. 4,
307 - 365
Patsch, Carl, 1910, Prilozi našoj rimskoj povjesti, GZM, god. XXII, sv. 1. 177 - 208
Sergejevski, Dimitrije, 1940, Rimski natpisi iz Bosne, Uţičkog kraja i Sandţaka, Spomenik SKA
XCIII. 133 – 160
Sergejevski, Dimitrije, 1957, Epigrafski nalazi iz Bosne, GZM, N.S. Arheologija XII. 109 - 125+I
– III
307 - 365
Patsch, Carl, 1910, Prilozi našoj rimskoj povjesti, GZM, god. XXII, sv. 1. 177 - 208
Sergejevski, Dimitrije, 1940, Rimski natpisi iz Bosne, Uţičkog kraja i Sandţaka, Spomenik SKA
XCIII. 133 – 160
Sergejevski, Dimitrije, 1957, Epigrafski nalazi iz Bosne, GZM, N.S. Arheologija XII. 109 - 125+I
– III
Nema komentara:
Objavi komentar