Željeznička stanica Brčigovo

autor: Mirsad Durmišević

Stajalište Brčigovo nalazilo se sa lijeve strane rijeke Prače u čijoj se blizini nalazio i poznati Grefov most gdje je pruga iz pravca Mesića prelazila na desnu stranu rijeke Prače. Putnici su Brčigovu mogli da izađu iz voza samo prema rijeci Prači jer je sa druge strane bio veliki potporni zid. Nalazilo se duboko u kanjonu rijeke Prače, u km 75+400 od Sarajeva. Međutim uvjek je tu bilo putnika u odnosu na stanicu Dub gdje je putnika bilo vrlo rijetko. Očito je da je ovo stajalište bilo itekako važno, baš zbog okolnih pristupnih puteva ka selima u okolici Brčigova, jer su mnoga manja mjesta i sela gravitirala ka ovom stajalištu, a vjerovatno su i pokušaji partizansko-diverzantskih akcija, tokom II sv. rata bili česti, što je Njemačka ratna komanda na vrijeme uočila i baš tu i podigla ovaj dominantni bunker.

 

Naselje Brčigovo se nalazi lijevo strani kanjona. Zaklanja ga brdo Vitina (623 m). Naselje se sastoji iz nekoliko zaselaka: Donje Brčigovo, Jasen, Ljeskovik, Markuš, Mursalovina, Podgaj, Podgrađe i Prosine. Na veliku starost naselja, najvjerovatnije prehistorijsku ili antičku, upućuje lokalitet Gradina i Podgrađe, kao i znatan broj seoskih gromila. Selo nije arheološki istraženo. Kontinuitet naselja u srednjem vijeku potvrđuju dvije nekropole stećaka, jedna uz seosku školu i druga u središtu naselja. nekropole nisu zastupljene u katološko - topografskom pregledu stećaka Bosne i Hercegovine. Pod imenom Brčigovo selo je prvi put popisano u osmanskom defteru iz 1468. godine.  Bilo je naseljeno krstjanima, Crkve bosanske, i imalo je 34 doma i 4 neoženjena (Sumarni popis 1468, XVI v.). U osmanskom popisu nahije Borač, iz 1485.godine popisano je kao Brčigovo. Redovno se popisuje u popisima za sve vrijeme osmanske vlasti. Prema austrougarskom popisu iz 1879. godine selo je imalo 20 kuća. U selu je tada živjelo 110 muslimanskih stanovnika. Godine 1910.godne u selu je živjelo 244 muslimana i 8 pravoslavnih.  Godine 1971 u selu je živjelo 375 Bošnjaka, 3 Srba i 1 ostali. Godine  1991 u selu je živjelo 195 Bošnjaka i 3 Srba. Godine 2013 u selu je živjelo 82 stanovnika.

Bošnjačka prezimenima u Brčigovu su: Čaušević, Drakovac, Alić, Bećirović, Omeragić, Ferizović, Šljivo, Čuhara, Čubro, Barać, Dolović, Kurtić, Bogunić, Ahmetspahić, Muslić, Smajić, Halilović, Habul.

 

Željeznička stanica Sudići

autor Mirsad Durmišević

Stanica Sudići se nalazila sa desne strane rijeke Prače iz pravca Sarajeva u kanjonu rijeke Prače na 546, 3 metara n.v. u km 63+200 od Sarajeva. Plato stanice bio je duboko uklesan a što je slučaj i sa stanicama Banja Stijena i Dub. Stanica Sudići su sagrađeni posle II sv. rata i imali su dva kolosjeka za ukrštanje dva voza u stanici. Prema Dodatku reda vožnje 67 iz 1966. godine dužina ovih kolosjeka je omogućavala prijem voza od 80 osovina što je za bosanski dio pruge Beograd - Sarajevo bilo dosta (samo su Višegrad, Banja Stijena i Sarajevo imali veću dužinu). Ispred nekadašnje stanične zgrade bila je česma sa pitkom vodom za žedne putnike. Nekad je na ovom mjestu rijeka bila premošćena žičanim visećim mostom. Sjeverno (lijevo) od stanice, gore visoko, su naselja Karačići, Gladanovići, Lađevine i druga, a desno sela Sudići i Dolovi. Visinska razlika između stanice i ovih sela je nekoliko stotina metara. Prema selima vode staze, kojima su se ljudi pod teretom pentrali uz ove vrleti prema svojim selima.