Rogatica - LEKSIKON ZNAMENITIH BOŠNJAKA

BOSNA: LEKSIKON ZNAMENITIH BOŠNJAKA
  dr. Nazif Veledar

Rogatica:

BEJTIĆ, Alija (Kukavice kod Rogatice, 1920 – Sarajevo, 1981), arhitekta, kulturni histiričar, prevodilac. 

 

BUKVICA, Abdulah-beg (Rogatica, 1881 – Brčko, 1969), ljekar, humanista, erudita, prosvjetitelj, kulturni i javni radnik. 

 

DOBRAČA, Kasim (Vragolovi, Rogatica, 1910 – Sarajevo, 1979), pisac, poliglot i društveni radnik, jedan od potpisnika Sarajevske rezolucije 1941. 

HADŽIABDIĆ, Mehmed Refik (Rogatica, 1813 – Istanbul, 1871), šejhul-islam, 

 

HAFIZOVIĆ, Husein Nurudin (umro u Rogatici 1921), kadija, vrhovni šerijatski sudija, vrhovni poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Stotinu i deveti po redu. 

HAFIZOVIĆ, Muhamed Rešid (Rogatica, 1807 – Banja Luka, 1865), pjesnik i prevodilac. 

 
HALILOVIĆ, Nezim Muderris (Stop kod Žepe, 1965), islamolog, profesor, komandant, patriota. 

 

HODŽIĆ, Ibrahim (Godomilje kod Rogatice, 1916 – Visoko, 1991), pisac.

 

HUREM, Rasim (Rogatica, 1927 – Zagreb, 2008), historičar. 

PAŠIĆ, Ibrahim (Rakitnica kod Rogatice, 1948), historičar, akademik, doktor nauka. 

 

SUĆESKA, Avdo (Jasenica kod Rogatice, 1927 – Sarajevo, 2001), akademik, historičar osmanista, historičar bosanske i bošnjačke osmanistike, orijentolog, pravni historičar, univerzitetski profesor, dekan.

SUĆESKA, Hasan (Rogatica, 1935 – Sarajevo, 1994), akademik, slikar. 

ŠKALJIĆ, Abdulah (Rogatica, 1904-1967), leksikograf.

 

ŠKALJIĆ, Nezir (Rogatica, 1844 – Sarajevo, 1905), pravnik, prevodilac, političar, gradonačelnik Sarajeva, vakif. 

 

ŠLJIVO, Galib (Brčigovo kod Rogatice, 1933), historičar, akademik, univerzitetski profesor. 

ŠTITKOVAC, Ejub (Žepa, 1947 – Beograd, 2006), novinar, publicist, urednik, 

 

ZEC, Safet (Rogatica, 1943), akademski slikar i grafičar. 

 
ŽIGA, Jusuf (Žepa, 1951), sociolog, univerzitetski profesor.

omentator, književnik.

Rogatica: Božićni dar

Kao najdraži božični dar maloj katolič­koj diaspori u Rogatici bio nam je sigurno vlč. gosp. A. Weiss, mladomisnik. I ove smo godine, eto, hvala Bogu, dobili za Božić svećenika. Izmolio nam ga je vlč. g. Roje, župnik u Višegradu, pod koju župu i mi spadamo, od preuzv. Ordinarija. Božić bez svećenika i ne bi bio pravi Bo­žić. Ponoćka, pjevana i sa kratkom dir­ljivom propovijeđu, te tiha sv. misa u 8 s., pod kojom su se neki i pričestili, pa opet pjevana misa sa propovijeđu u 10 s., — sve nam je to dalo pravo božično raspoloženje: Lijepa zidana i omalovana kapelica bila je uvijek lijepo posjećena. Osim na sv. misi u 8 sati bili su uvijek skoro svi katolici iz Rogatice, dok je na ponoćku došlo i ono par namještenika-rudara iz obližnjeg sela Kukavica. Pod spretnim dirigiranjem uči­teljice gđe Marice Živković pjevale su se lijepe naše narodne božične pjesme. I na drugi dan Božića imali smo pjevanu sv. misu s lijepom propovijeđu. Crkvica opet puna. Radost i veselje razdraganih Rogatičana katolika bila je tolika, da su se mno­ge suze radosnice i za vrijeme propovije­di i iza sv. mise opažale i vidjele, kako kod starijih tako i kod djece.

Toplo i pravo kršćansko obiteljsko dru­štvo tamošnjega advokata Dr. Josipa Stipančića primilo je kroz sva tri dana vlč. g. A. Weissa, kao gosta, a vazda nasmi­jani »majstor Mato« (Mato Begović, kovač) ili »kum Mato«, kako ga svi u Roga­tici zovu, pratio je spremno od kuće do kuće vlč. g. mladomisnika, koji je tih da­na obašao sve katoličke obitelji u našem mjestu.

Kako su svećenika lijepo dočekali, tako su ga ti dobri vjernici Rogatice i složno otpratili i srdačno se s njim oprostili.

— X —

Katolički tjednik 1939. / br. 3 / str. 7

http://www.nedjelja.ba/hr/kultura/nekoc-u-tjedniku/rogatica-bozicni-dar/3328

Sećanje, mojoj dragoj Aidi

Sećanje,

mojoj dragoj Aidi

Jutros je osvanuo tvoj osmeh, jedinstveni pogled tvojih očiju. Trebalo je puno vremena, za ovakvu odluku. Svih ovih godina si tu, ali previše boli.
Još pamtim prvi susret, ti sa predivnom kosom u sortsu, sa očaravajućim pogledom, student treće godine, a ja mlad profesor u Rogatici. Prepoznale smo se.

 
Imale smo samo ono vreme i mesta koja su ostala da ponovo probude stara sećanja. Godinama zajedno porodično i profesionalno, gde si upečatljivo ostavljala tragove tvoje retorike, mnogim generacijama Svi smo bili deca jedne epohe, gde smo sa empatijom, solidarnošću u takvom vremenu donosili iskrene odluke i gradili svoja slobodna uverenja. 

 
Otišla si prerano, da ne vidiš nestajanje Rogatice, naše "Crvene ruže". "Džindinog vrela". Ipak i dalje ostaje naš čarobni svet uhvaćen u klopci prošlosti i igri sećanja.
Pokušavam da sve otrgnem od zaborava, tvoj osmeh, dečije korake, odlazak u školu/sa Edom, Teom i Majom/, naše ushićenje, tvoje daire i pesmu/ u zbornici za Osmi mart/....

I došao je hod sudbine. Ne pita, ne govori, ali razara, odvlači u neki drugi svet, gde ga naš Meša Selimović sublimira, gde "živi ništa ne znaju"
"Poučite me mrtvi, kako se može umrijeti bez straha ili bar bez užasa"

Ti utkana u ove reči, hrabrošću i besmrtnošću.
NEK TI JE LAKA ZEMLJA BOSANSKA
Tvoja Marija