09. 09. 2017.

Stari nišani Godomiljsko-boričkog platoa



Stari nišani Godomiljsko-boričkog platoa
Autor: Mirsad Durmišević




Na području opštine Rogatice, posebno  godomiljsko-boričkog platoa nalaze se najstariji nadgrobni spomenici tipa nišana koji se javljaju na terenu Bosne i Hercegovine.  U najstariju skupinu, spadaju nišani formi većih obeliska sa prikraćenim piramidama pri vrhu. Na svim nišanima ovih vrsta ima i natpisa pisanih bosančicom. Ovi nišani prve i najstarije epohe u Bosni i Hercegovini imaju dosta zajedničkih elemenata sa stednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima-stećcima i da označavaju grobove islamiziranih stanovnika Bosne. Da se radi o prijelaznoj formi prema klasičnom muslimanskom grobnom spomeniku govori i to što je muslimanski grob u pravilu obilježen s dva nišana, jednim kod glave, drugim kod nogu umrloga, i što je njegov epitaf ispisan arapskim pismom na orijentalnim jezicima, dok se u spomenutim slučajevima radi o jednome nišanu, epitafa ispisanog bosančicom na živom narodnom jeziku. S obzirom da u to vrijeme nema nišana ispisanih na drugim jezicima I drugome pismu, osim malobrojnih tzv. "skopaljskih" nišana koji nisu domaće provenijencije a ispisani su arapskim pismom, epitafi ispisani bosanskom ćirilicom na narodnom jeziku glavna su osobina ovih nadgrobnika. Na nekim starim nišanima ovog područja nalaze se najstariji epitafi pisani arapskim pismom na orjentalnim jezicima.
   


Nišan Mahmuta Brankovića

Nišan Mahmuta Brankovića nalazio se Petrovu polju u selu Brankovići, a danas krasi vrt Zemaljskog muzeja iz Sarajeva . Po svemu sudeći nišan je bio postavljen na osamljeno mjesto, pored stećaka na Petrovom polju, u čijoj su se blizini vjerojatno nalazili muslimanski nišani koji su vremenom iščezli. U obliku je uspravne četverostrane prizme (obeliska), koja se pri vrhu pretvara u prikračenu piramidu i završava jabukom. Dimenzije nišana su 300 X 45 X 45 cm.
Nišan je ukrašen sa sve četiri strane. Desnu bočnu stranu ukrašavaju tri koncentrične kružnice, isklesane u gornjem dijelu, te polumjesec i tri jabuke u donjem. Na lijevoj bočnoj strani je prikaz buzdovana. Na čeonoj strani su  uklesane reljefne predstave lava (grb),  mača i uklesan je u 15 redova natpis, pisan bosančicom, koji nam govori o pogibiji Mahmuta Brankovića. Ovaj natpis na latiničnoj transkripciji glasi ovako: 

"I POGIBE NA BOJU DESPOTOVU
A SIE (BIL(E)G' MAHMUTA BRANKOVIĆA
NA SVOI BAŠTINE NA PETROVU POLU
DA E BLA(GO)SOVENA RUKA KOJA SIEČE I PISA."

U ovom natpisu se vidi da se spomenik (nišan) zove biljeg. Na kraju natpisa je upotrebljena fraza o traženju božijeg blagoslova tvorcu spomenika, koja je po svojoj stilizaciji jedinstvena pojava u oblasti stećaka i nišana, , a ta rečenica govori da je isti majstor klesao ne samo nišan i njegove ukrase, nego da je pisao i  uklesao natpis. Postoji narodno predanje da Mahmut Branković potječe iz feudalne porodice knezova Brankovića. Mahmut je prešao na islam, te se u službi turske vlasti istakao, posebno u ratu sa despotom Vukom Grgurevićem braneći Sarajevo 1480. godine, kada je vjerovatno i poginuo.
Po obliku slova, jezičkim izrazima, po oblikovanju spomenika , a onda i po historijskim podacima, kao i svim drugim okolnostima, moglo bi se reći da ovaj nišan i njegov natpis potječu iz druge polovine XV vijeka, najvjerovatnije  oko 1480. godine.



Nišan Radivoja Oprašića iz Oprašića 



Nišan se nalazio na lokalitetu Biljeg, na  brijegu u blizinu sela Oprašići, gdje se nalazi manja nekropola stećaka i  savremeno pravoslavno groblje . Sada nišan krasi vrt Zemaljskog muzeja iz Sarajeva .  Nišan je u obliku četverostrane prizme (obeliska), sa prikraćenom piramidom i poluloptom na vrhu koji na svojim stranicama ima predstave lava, mača, topuza, koplja sa zastavicom, diska, polumjeseca i nekoliko polujabučica. Dimenzije nišana su 300 X 45 X 45 cm. Na jednoj njegovoj vertikalnoj strani, uz predstave lava i mača, uklesan je u trinaest redova natpis bosančicom. Ovaj natpis na latiničnoj transkripciji glasi ovako: 

"ASIE BILEG' POČTENOGA VITEZA VOEVODE
RADIVOJA OPRAŠIĆA DOKLE BIH' POČTENO
I GLASITO PREBIH' I LEGOH' U TUĐOJ ZEMLJI
A BILEG MI STOJI NA BAŠTINI."

Radivoje Oprašić nesumnjivo je pripadao bosanskom srednjovjekovnom plemstvu, nosio je titule viteza i vojvode, o čemu govori impozantan grobni spomenik. Njegovi rođaci podigli su mu spomenik na lokalitetu sa stećcima, što simbolizira njegovu duhovnu ukorijenjenost u bosansko srednjovjekovlje.
Tu vezu na jezičnoj razini povrđuju termini asie, bileg, počteni vitez, tuđa zemlja i baština poznati iz srednjovjekovne leksike. Budući da je nišan Radivoja Oprašića gotovo identičan nišanu Mahmuta Brankovića jer je klesan i ukrašen na isti način, budući da su im baštine u neposrednom susjedstvu, može se pretpostaviti da su oba nišana djelo jednog majstora i da su oba pokojnika suvremenici.
Po obliku nišana i po njegovim reljefnim motivima, a posebno po paleografskim I jezičkim svojstvima natpisa na njemu, kao i svim drugim okolnostima, najvjerovatnije  je da nišan Radivoja Oprašića potječe iz druge polovine XV vijeka.
 

Nišan Sulejmana Oškopice u selu Dumanjićima

Nalazi se na lokalitetu Brdo, nedaleko od nekropole stećaka, na mjestu gdje je staro i novo muslimansko groblje.  Dimenzije nišana su 135 X 27 X 33 cm. Ovaj stari nišan je u obliku četverostranog stupa (obeliska), sa prikraćenom piramidom i poluloptom pri vrhu koji ima reljefne predstave sablje, kijače, polumjeseca, kruga i kružnog vijenca. Na vertikalnoj strani, gdje je i reljef kružnog vijenca, uklesan je u šest redova  sledeći natpis:

 "A si bileg Sulimana Oškopice".

 Historičar Šefik Bešlagić smatra da se radi o majstorovoj grešci koji nije bio musliman, dok je ime napisao, odnosno usklesao kao Suliman umjesto Sulejman. Inače, Sulejman Oškopica je bio ugledni čovjek iz navedenog kraja kao što se vidi po sablji i kijači na njegovom nišanu. U blizini Dumanjića, nešto manje od 2 kilometra južno, nalazi se selo Oškoplje, koje je, vjerovatno, po ovom Sulejmanu dobilo ime, a možda je on dobio ime po tome selu.
Po osobinama nišana i njegovim ukrasima, a posebno po osobinama slova natpisa, najvjerovatnije je da nišan i natpis iz Dumanjića potječu s kraja XV ili početka  XVI vijeka.


Nišan Mustafe aga-bega u Šetićima


"Vlasnik (ovog mezara) je Mustafa aga-beg, sin Deli Husrev-pašin. Početkom časnog mjeseca Šabana 962. godine". 
Ovaj mezar nalazi se nešto južnije od sela Šetići, na lokalitetu Jelovik, gdje se nalazi staro muslimansko groblje ograđeno suhozidinom i zauzima površinu 50 x 15 metara. Na uzglavnom nišanu  je sa jedne strane isklesan mač i nadžak, a sa druge, natpis u prozi na arapskom jeziku, preko kojeg je uklesan kratki bodež.  Uzglavni nišan sa turbanom je 3, 70 m. visine, sa osnovicom 31 x 39 cm. i prema vrhu se malo sužava. Po svojoj visini ubraja se među najviše u Bosni i Hercegovini. Nožni nišan je visok 3,20 m. i završava se piramidalno. razmak između uzglavnog i nožnog nišana iznosi 5 metra što je jedinstven i karakterističan primjer, a taj razmak je stavljen svakako radi simetričnosti ovako visokih nišana.
Mustafa aga-beg je  porijeklom iz roda Sokolovića čiji su različiti ogranci živjeli na prostoru od Glasinca do Drine i Lima. Njegov otac Deli Husrev-paša (?-1544) je bio prvi visoki osmanski dostojanstvenik koji je iz roda Sokolovića putem adžami-oglana napravio karijeru u Carstvu krajem XV i u prvoj polovini XVI st.. On je još 1516. imenovan za namjesnika u Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira, Šama (Damask),  Halepa i Rumelije. Već 1535-36. susreće se na položaju egipatskkog valije, kada je imenovan za člana vezirskog vijeća. Deli Husrev-paša imao je dva sina: Kurd-bega, koji je umro 1572. na  položaju sandžak-bega u Nigdu, jugoistočno od Ankare i Mustafa-agu, koji je  izgleda živio na svom zijametu u Bosni, pošto je ukopan u Šetićima kod Rogatice, gdje mu se mezar i danas nalazi. Prema tome, Mustafa aga-beg bi mogao biti sin Deli Husrev-paše Sokolovića! 

Nema komentara:

Objavi komentar