12.01.2014.

Susret Rasima i Tita

O prosvjetnim prilikama na području sreza Gračanica od 1945. do 1955. godine (autobiografski zapisi)

GRAČANIČKI GLASNIKË BROJ 23, 2007

Salih Avdić
 
Na dužnost učitelja u gračanički srez upućen sam krajem 1945. godine. Međutim ja sam počeo raditi nešto ranije,još dok je trajao rat, prvo na zbrinjavanju ratne siročadi u Bosni, a kasnije  u dječjim domovima u Beogradu, Kneževcu na Tisi,zatim Kasindolu kod Sarajeva i Sarajevu. Bilo je tu još dosta i drugih poslovakao što je otpremanje djece u Bugarsku, formiranje dječjih domova po Vojvodinii dr.
No to nije tema ovog priloga.
***
Ipak, nekoliko riječi o timpočecima.Sjećam se, 3. marta 1945. godine, u rano jutro, ispred vladikinepalače u Tuzli, sa još jednim Skojevcom, primio sam 250-toro djece, ratne siročadi,sa zadatkom da ih evakuiramo i zbrinemo u Srbiji. Ukrcali smo ih u kamione i pravac Zvornik. Tu smo primili još 150-toro, tako da ih je bilo ukupno 400.Preko Drine nije bio žičani most još podignut. Pet teških dana i noći čekalismo na obali Drine dok taj most nije bio gotov. Prešli su kamioni s brašnom iposlije nekoliko sati smo i mi prešli u Srbiju. Djeca su bila skoro gola. Ložilismo vatru i tako ih održavali u životu. Dobijali smo ponešto i hrane. Nakonukrcavanja u tako brašnjave kamione, ja sam jedno dijete, koje je imalo oko 3-4godine, stavio sebi na prsa. Kad smo došli u prvo prihvatilište, u fabriku„Zorka“, ja sam htio svog malog drugara da skinem sa prsiju, ali on je negdje uputu umro. Odnijeli su gi zakopali. Da svom malom drugaru, makar, ime saznadoh!U tom privremenom prihvatilištu djeca su se ogrijala, okupala i dobila novuodjeću. Čini mi se da sam i ja dobio sve što mi je trebalo, iako sam imaošinjel bez jednog rukava. Nakon 15 dana odmora i oporavka, odveli smo djecu u Beograd - ulica Krunska br. 8. Tu sam doživio susret sa drugom Titom. U Sali, gdje je moglo objedovati 400 učenika, bio sam dežurni. Jedan dječak mi je rekao da se u Sali nalazi dosta. Nisam obraćao pažnju na to jer su dolazile raznedelegacije. Na meni je bilo vojničko odijelo. Odjedan put se stvorila oko menegrupa oficira. Prišao mi je drug Tito i pitao me šta radim tu. Kad sam muodgovorio da sam učitelj koji je doveo djecu iz Bosne, pitao me da li znam kolikoimamo djece po nacionalnosti. Rekao sam da ne znam jer su meni sva djeca jednaka Dok je sa mnom razgovarao, jedan dječak, ime mu je bilo Rasim viknuo je: „Djeco, mi jedemo, a došao nam drug Tito.“ Djeca su skočila, isprevrtala jelo i krenula prema drugu Titu. Za dva minuta, on je bio sav mokar od poljubaca djece. Da nije bilo pratnje, čini mi se da bi ga oborili. Tito je zahtijevao da mu Rasima dovedu. Kad je upitao, odakle ga zna, kako je poznao, Rasim mu je odgovorio da je on od Rogatice i da je Tito sjedio na čardaku s njegovim nanom i jeo pure i varenike. Tito se toga sjetio i upitao Rasima šta mu je s roditeljima. Kazao je da su ih četnici zaklali. Nama je naredio da pazimo na Rasima...Kroz nekoliko dana je došao oficir i odveo ga. Bio je Titov gost 7 dana.

Nema komentara:

Objavi komentar