ŽEPA, KAPIJA NA DRINI

ŽEPA, KAPIJA NA DRINI
 – (Zapis) - (Iz  neobjavljenog rukopisa „Kapije života - zapisi i sjećanja“)

Idriz Hodžić (1948) Sarajevo / Bosna i Hercegovina

Naseljeno mjesto – Žepa, obuhvata oko 30 manjih sela i zaselaka. Do 1957. godine bila je samostalna opština u rogatičkom srezu. Na nekim geografskim kartama, čak,  i ne postoji  označena kao naseljeno mjesto. Selo je dobilo ime po istoimenoj rijeci Žepi, koja izvire ispod brda Žep, u blizini Han Pijeska. Ona, zapravo, vijekovima usijeca sebi put – korito, između vrleti Javor-planine i Devetaka, probijajući se između trigonometrijskih tačaka 1537 (Javor) i 1424 (Devetak), do ušća u Drinu. Na Žepi je, nekada davno, čuveni Mehmed-paša Sokolović sagradio most koji je, nakon izgradnje hidroelektrane Bajina Bašta, izmješten da ne bi bio potopljen.  Taj most je inspirisao nobelovca Ivu Andrića da napiše pripovijetku „Most na Žepi“. Lijevo od ušća Žepe u Drinu, nizvodno, prema Osat planini, smješteno je selo Luka.
U Žepu se dolazi iz tri pravca – od Han Pijeska i od Rogatice, makadamskim putevima, te iz pravca sela Luka, također, makadamskim putem. Preko Drine je Srbija. Iza Javor planine i Osata su Srebrenica i Bratunac, a s onu stranu Devetaka su Sokolac, Rogatica i Višegrad.
Žepa, po administrativnoj podjeli, pripada području opštine Rogatica, u Dejtonskoj Republici Srpskoj.
Od Han Pijeska, prema Žepi, vodi jedan krivudavi put. Lijevo ostaje Podžeplje (prostor  i sela pod brdom Žep), a onda se lagano kao niska rijetkih bisera, redaju sela i zaseoci.
Uz put se nalazi jedna spomen-ploča sa 45 imena srpskih boraca, koji su, 04.06. 1992. godine, «dali svoje živote za slobodu i čast svoga naroda». Koga li su oni išli oslobađati i čiju čast braniti u Žepi, kad tamo nije bilo ni jednog Srbina, samo od sebe nameće se pitanje? Žepljaci su ljuti ratnici koji su tog dana spriječili prodor srpske vojske i tenkova. Kada se stanovništvo izvuklo iz te «zaštićene zone», zlotvori su sva žepljanska sela spalili do temelja. Svuda su vidljiva zgarišta kuća i ostaci kamenih zidova i temelja, koji se nisu mogli zatrijeti. Postupno se obnavljaju porušene kuće Žepljaka i oni se lagano vraćaju u svoja sela.
Dok put, sve većom  nizbrdicom, krivuda prema Žepi, kod sela Pudarići nailazi se na jak izvor vode zvani Vrutci. Veliko betonsko korito puno je vode koja stalno teče u nepovrat. Na tom mjestu, ranije, bilo je drveno korito dužine 12 metara, izdubljeno stablo bora, koje je tu dovuklo sedam pari volova, kada su neki Kačevići prije oko 200 godina na tom mjestu sagradili hair-česmu.
Krajem juna 2001. godine, u tom selu, rodilo se prvo muško dijete, poslije agresije na RBiH, 1992.-1995. godine.
Iznad samog centra naselja Žepa je zaseok Halilovići. Tu su i kuće hadžije Hasana i hadžije Abida Halilovića, Nezimovog i Ahmedovog oca. Hasan i Abid su amidžići. Abidova kuća je obnovljena, a Hasan, koji živi u Sarajevu, sagradio je jednu hudžericu, pored temelja porušene kuće i štale.
U haremu žepljanske džamije, čije ruševine svjedoče o njenom postojanju, nalazi se više mezarova i jedno turbe. Po usmenoj predaji, na tom mjestu, pao je junak koji je navodno nosio svoju osječenu glavu. Ispred harema je šest otvorenih česama.
Obnovljena je škola, ambulanta i zadruga. U Žepi je ukupno oko 400 čeljadi, povratnika koji su se vratili na svoja imanja, ali imaju samo dva traktora. Preko puta zadruge je kafana, koju drži Žepljak po imenu Ferid. U njeg se našao sin, dan prije našeg dolaska. Veseo je i časti sve posjetioce kafane.
U zaseoku Vrelo nastanjeni su i Hodžići. Oni potiču od Hodžića iz sela Šatorovići, kod  Rogatice. Hamdija Hodžić iz Šatorovića, napisao je knjigu o istorijatu i genezi tih Hodžića. U toj knjizi, oslajajući se na usmenu predaju i historijske činjenice, postavio je tezu da je pra- predak ovih Hodžića, neki Malizija, koji je nakon gubitka Slavonije, dobio spahiluk u Godimlju, kod Rogatice, a koji je živio između 1720. i 1740. godine.
Žepa i njoj pripadajuća sela je oaza Bošnjaštva i bosanska kapija za izlazak na Drinu. Ona je, zajedno sa mnogim naseljenim mjestima u Istočnoj Bosni, u kojima su Bošnjaci činili većinu, stub za očuvanje cjelovitosti BiH i opstanka Bošnjaka na njenim istočnim granicama, prema Srbiji.
Ona je, za sada, kao slijepo crijevo, u kojem zubu vremena odolijeva stara kula, čije zidine još čvrsto stoje. Uz tu kulu je nastao zaseok Kula. Njegovi predratni stanovnici, koji po kuli dobli prezime KULOVAC/KULOVCI, sada su većinom daleko i od Kule i od Žepe i ko zna da li će se ikada svi moći vratiti. I da li će htjeti, veliko je pitanje?
Ako potomci sadašnjih, preživjelih Žepljaka i Podrinjaca, okrenu leđa Drini, ovaj dio Bosne, za sva vremena, biće izgubljen?

30. 07. 2001. godine
http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=5&ved=0CEEQFjAE&url=http%3A%2F%2Fwww.kns.ba%2Fs%2Findex.php%3Foption%3Dcom_content%26task%3Dview%26id%3D1078%26Itemid%3D61&ei=7fy5UaayE5DU4QSD0IGgAg&usg=AFQjCNHTxm1BFDEwu3ECOV-CgLJAAg9WvQ&sig2=dOoGzrQZQLeRZvoNF6raww