02.03.2015.

Rogatica - MEMOARI SA BALKANA 1858-1878.







MEMOARI SA BALKANA 
 1858-1878. 
MARTIN GJURGJEVIĆ


 
IV. poglavlje.
 
(Put u Prištinu preko Novog pazara.)

 Valjalo mi je jašiti iz Sarajeva 60 sati do Prištine, po pet-šest sati na dan, to jest desetak dana. Moglo se je putovati i poštom jahaćom, a plaćalo se je po 1 i pol groša svaki sat. Pošta je bila gonjena tatarski, a konji su se mijenjali na stacijama (menzilhana) svako pet-šest sati. Odlučih i ja poštom putovati. U mjesecu maju 1869. uzeh na pošti jahaćeg konja i jednog tovarnog za svoju prtljagu. Uputih se poštom, koja je sastojala od 25 konja, to jest: vogja pošte jedan Tatar, ja, četiri jahaće zaptije, 14 gončina i 15 konja, koji su nosili pisma, novce i ostale pakete. Tatar je letio pred nama ko munja, najviše grabom, a za nama su gončini (surudžije), većinom cigani, vikali ko bijesni i udarali nemilice kandžijama (bičevima dugačkim) pred sobom jadne konje, da sve trče. Prva stacija bijaše Mokro pod Romanijom. Sjašismo, da se konji promijene. Mene su već legja boljela. Nakon četvrt sata pojahasmo nove konje, te nastade divlja vika surudžija i užasan štropot konjskih kopita po kamenju. Stigosmo i u Rogaticu (Čelebi-pazar). Iz Sarajeva do Rogatice imade 12 sati, a mi smo to prevalili za 5 sati. Moje kosti, premda sam bio mlad i vitak, bile sve rastrešene; boljelo me je svako udo tijela. Sjašismo s konja i ja odmah legoh. Rekoh, da ja ne mogu dalje menzilski. Tatar odjuri, a ja ostadoh kod kajimekama*. Tatar bi svaki činio svoj put iz Carigrada do Kostajnice za 10 dana, a tako isto natrag. Tatari su imali u Carigradu Tatar-agu, svoga vrhovnog inspektora, koji bi u Carigradu u izvjesna vremena pregledao menzilhane i tatarsko službovanje. Kajimekam je bi smiješno obučen. Imao je na sebi evropski lijep crni kaput salonski, crne lijepe, ali kratke hlače, bijele čarape, crvene cipele (postule) i veliki crveni janjičarski fes na glavi s modrom teškom kitom. U ruci je imao dug jasminski čibuk sa ćeribali takumom (od Ambre). Sutri-dan dade mi kajimekam konje za jahanje i prtljagu i jednog zaptijanskog čauša za pratnju. Uzjaših i odoh put Višegrada.
O Višegradu tadanjem ne bih imao šta osobita pričati; bio je puno sličan Konjicu. Oba ova grada imadu slične mostove: jedan na Neretvi, a drugi na Drini, dok su im kuće gotovo jednake. 


*kajmakam ili kajmekam (tur. namjesnik) 1. U Osman. Carstvu, zastupnik vezira ili valije na nekoj dužnosti ili u nekoj upravnoj jedinici. 2. U tur. civilnoj upravi, u starije doba, okružni predstojnik ili namjesnik; nakon zakona o vilajetima (1868) kotarski predstojnik. Od 1867. k. se nazivaju mutesarifi.

Nema komentara:

Objavi komentar