14. 12. 2016.

Nijemo gledamo ubijanje po Siriji

autor: Mediha Rađo Hasanović



Jutros je nad Bosnom našom sunce probudilo život. Dan kao i svaki drugi.. Žurba, kahva, spremanje za posao, djeca u vrtić, školu.. Čini se da ce biti lijep dan, ali hladnoća je velika, suha i ona što tjera suze na oči...Ali ipak ona hladnoća i zebnja koju osjeđam u duši je još veća i jača, oštrija... Pri samoj pomisli na nju krenu suze.. Već godinama sirijski narod pati u bjesomučnom cionističkom ratu, ubijaju i protjeruju čitave porodice igraju se životima kao klikerima. Slike užasa su danima na tv.....strašne, bolne, užasavajuće. Muslimanu nije džaiz zaspati ako zna da mu je komšija gladan.... I sad se pitam duboko, stideći se stida onih koji u prsa busaju da su veliki muslimani, vođe, lideri muslimanskih, islamskih zemalja, šeika koji ne znaju koje blago imaju...Zašto ne dignu glas, ne okupe svjetske sile i ne zaustave ovo i krivopeoliće i genocid nedužnog naroda... Zar je nestalo onog ljudskog, vjerskog.. Zar smo sve prodali neljudima pa ih makar nečim ucijeniti ne možemo. Zar su svi uspavani i ne vide čemu ovo vodi... Na postećijama našim, kad Namaz učinimo molimo dragog Boga da se ne ponovi ono što je u Bosni bilo.. Jer evo koliko je svijet shvatio poruku iz Srebrenice, nijemo gleda ubijanje po Siriji... Zar da zapjevajmo​ i nasmijemo se znajući da u jednom gradu koji je do jučer​ blistao hara grozota koja je ne tako davno bila svugdje oko nas.....Sunčano je hladno, prehladno, jezivo, tužno i pretužno u našoj Bosni i Hercegovini, a još veća i surovija takozvanih moćnika koji okreću glavu od propasti onih koji se klanjaju istom jedinom nam Bogu... Allah dz. s. Neće promijeniti stanje jednog naroda dok god se on sam ne promijeni...

Nema komentara:

Objavi komentar