04.11.2016.

Jovo Mijatović (1886-1986)



Jovo Mijatović (1886-1986)
 
Jovo je rođen i odrastao u selu Zagajevi na tromeđi općina Sokolac, Rogatica i Pale, gdje je živjela čuvena baba vidarka. Od rane je mladosti, po romanijskim livadama, proplancima i šumama sakupljao trave i učio vještinu narodnog vidanja. Polupismen, ali i kao dobar poznavalac ljekovitog bilja i bolesti, odlazi u vojsku, gdje najveći dio vremena radi kao bolničar i veterinar. U austro-ugarskoj vojsci bio je poznat po melemu za brzo zarastanje rana.
Po povratku u rodne Zagajeve sa suprugom Milenom izrodio je šesnaestero djece (11 sinova i pet kćeri), ali nema pravog nasljednika kada je u pitanju liječenje čajevima i melemima na bazi ljekovitog bilja i meda, koje je najčešće sam pripravljao. Poživio je preko 100 godina i postao legenda.U matićnim knjigama u Rogatici, upisan je da je rodjen 1886. godine, Kako se u to vrijeme sva novorođeenčad nije upisivala u matične knjige rođenih odmah, već nakon nekoliko  godina, predpostavlja se da je živio duže od 100 godina. Nakon drugog svjetskog rata se širom Jugoslavije pročuo kao travar, tako da su u njegovo rodno selo dolazile mase ljudi tražeći pomoć.Iako je bio u nemilosti tadašnje vlasti (često proganjan, suđen i zatvaran) bio je poznat i priznat i izvan granica bivše Jugoslavije. Stotine ljudi znalo je danima čekati njegov povratak sa čestih putovanja kako bi našlo nadu i lijek za najčešće teške bolesti (rak, leukemiju, tumori,...). Kažu kako je liječio i izliječio, poznate sportaše, političare, glumce, vojnike, kao npr. poznatu glumicu Susan Swan, sina američkog predsjednika Nixona (od kojega je dobio prsten s ugraviranim Nixonovim imenom, kojega je Jovo nosio s ponosom) i mnoge poznate osobe.
Jovo je bio visokog rasta, stasit i obučen u staru romanijsku nošnju, s vezenim čarapama i nožem pričvrščenim uz nogu, izazvao bi pažnju gdje god bi se pojavio.U svojoj osamdesetoj godini dozvolio je štampanje i objavljivanje svojih recepata, kako bi bili dostupni onima kojima je potrebna pomoć narodne medicine. O njegovoj popularnosti u narodu svjedoče brojni suveniri i pokloni koji krase vitrine njegovih potomaka. Za života je ovaj čuveni travar s Romanije kod manastira Ozerkovići podigao sebi i supruzi Mileni vrijedan spomenik, mjesto gdje se često okuplja njegova mnogobrojna rodbina, prijatelji, nekadašnji pacijenti, ali i oni koji za legendarnog travara znaju iz priča onih koji su ga poznavali i cijenili.Iako je bio poznat po vedrini i uživanju u životu, ostati će vječna zagonetka (nikakvu poruku nije ostavio) zašto je u 9. mjesecu 1896. počinio samoubojstvo. 
 

O Jovi Mijatoviću je 1964. snimljen dokumenatrni film “Jova Mijatović“ u režiji Puriše Đorđevića. Treba napomenuti u to vrijeme Jovo bio proganjan od komunističkih vlasti, pa se on u ovom filmu mudro brani kako on ne želi liječiti narod i da čak bježi od toga. Također se može primjetiti da mu je bilo zabranjeno prodavati trave, nego je svoje pacijente slao u Sarajevo, gdje su se ljekovite trave mogle slobodno prodavati. Kada je legenda o Jovi Mijatoviću narasla, komunistički pritisak na njega je oslabio. U filmu Jovo kaže da ima trideset i dvoje unučadi, koji svi potječu od njega i njegove žene, takozvane drugarice. Jovo je u ovom filmu mudro odglumio naivnog seljaka koji ništa nije kriv što ga ljudi tjeraju da radi ono što on "ne želi".Zbog Jove odn. Jova Mijatovića, usred polja na na cesti Podromanija-Rogatica, u ono vrijeme stajao je putokaz istesan od drveta na kome je pisalo "Jovina stanica", kako bi ljudi znali pješice doći do njegovog zabačenog sela na Romaniji.Ovdje su se uvijek formirale kolone koje su makadamskom cestom, šumom i livadama putovale prema malom selu Podgajevima. Legenda o Jovi travaru živi i danas - i danas stariji kondukteri u autobusima koji voze na prema Rogatici, i sada ovo mjesto nazivaju "Jovovom stanicom".​


Nema komentara:

Objavi komentar