25. 10. 2011.

Hodža Barlov iz Živaljevića

Jasminko Mulaomerović u svom putopisu GEOGRAFIJA BOSNAE PRIMA – SVETO DRVEĆE piše o tome koliko je poštivanje drveća bilo jako, veoma rašireno i duboko ukorijenjeno u raznim kulturama, pa i kod nas u Bosni - Rogatici (selo Živaljevići).
"Tako je neki hodža Barlov, negdje oko 1925. godine, zabranio paljenje lila (trešnjeve kore) uoči Petrova u selu Živaljevićima kod Rogatice, koje je u to doba brojalo oko 100 muslimanskih kuća. Uradio je to tako da je lilaše s toljagom u ruci rastjerao. Iza toga niko više u tom selu nije pokušavao paliti lile". 
Uvjerenje da se u drvetu nalazi nadnaravna sila koja ima fatalni utjecaj na čovjekov život vijekovima je prisutna među bosanskim narodom. Prema vjerovanju svaki čovjek posjeduje svoje drvo u šumi, koje je za njega nepoznato, no koje ako ga slučajno posječe može uzrokovati njegovu smrt. U narodu se vjeruje da je posebno griješno, a samim time i kažnjivo, posjeći neko plodno drvo, poput rascvjetale trešnje, jer se time priziva nesreća i smrt.

P.S.
"Gdje su sada muslimani iz Živaljevića, a i okolnih rogatičkih sela, samo oni znaju. Ne bi nas čudilo da se sakupljaju po hajmovima Sjeverne Evrope ili u nekim državama Amerike za čija su imena znala zamo njihova djeca zahvaljujući kaubojskim filmovima."


Cijeli tekst možete pogledati na ovom linku:
http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=GEOGRAFIJA+BOSNAE+PRIMA+(PUTOPIS)+-+SVETO+DRVE%C4%86E&source=web&cd=1&ved=0CCEQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.bosnia-underground.com%2Fbh%2Fsimbolika%2F3_p_article11.htm&ei=w3UgT-y7O4mg-Ab08_TDBA&usg=AFQjCNFxmKBr_29my8D0SK1WU_auIhLfjQ


24. 10. 2011.

Legenda o djevojci u Vragolovima



Među mještanima se i dalje prepričava legenda da je u 17. vijeku na ovom području bilo naseljeno mjesto kojem se ne zna ime

Više detalja na: http://www.nezavisne.com/novosti/drustvo/Od-Smrtica-do-Mokronoga/35720

O nastanku imena sela Vragolovi postoji legenda koju su prenosili stari ljudi. Legenda kaže da je nekada davno, u Vragolovima živjele samo dvadeset dvije osobe. Naišla je kuga i pomorila sve ljude i stoku. Preživjela je samo jedna djevojka. Kako kuga dođe tako i prođe. Priča kaže da je nedugo nakon te kuge "vrag" nanio nekog zalutalog mladića, ko zna odakle, da prođe tim putem, nađe tu djevojku i njome se oženi. Tu ostao, s njom dobio djecu pa se tako ponovo selo obnovilo i zaživjelo. Zbog toga se selo zove Vragolovi?





Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 179 stanovnika ( Bošnjaka 161 i Srba 18), a 2013.g. 36 stanovnika.

Udaljenost (A-B)  Rogatica Vragolovi autom iznosi 12,3 km, i trebalo bi Vam oko 16 min vožnje
Udaljenost između mijesta Rogatica i Vragolovi vazdušnom linijom je 5.28 km




20. 10. 2011.

Rogatica - Prahistorijske grobne gomile (tumulusi)

Prahistorijske grobne gomile (tumulusi)

Prahistorijske grobne gomile (tumulusi) u Bosni i Hercegovini su poznati pod različitim nazivima (gomila, kamena gomila, gromila, grobna gomila, umka, humka, unjka, zaspa). Spadaju među najbrojnije prahistorijske objekte s osnovnom koncentracijom u južnoj Bosni, Podrinju i Hercegovini, a sporadično se pojavljuju i u centralnoj i sjevernoj Bosni.
Najstarije sahrane pod tumulusima u Bosni i Hercegovini potječu iz eneolita (XX – XVIII st. p.n.e.) Ljeskova Glavica u Ljubomiru kod Trebinja, Rudine u Rusanovićima i Gosinja planina na glasinačkom području (kod Rogatice), Naklo u Grabovici u Buškom Blatu (kod Duvna) i neki drugi.
Veliki broj tumulusa pripada ranom bronzanom dobu (XVIII i XVII st. p.n.e.) i to na stotine kamenih tumulusa sa skeletima u zgrčenom položaju u kamenim sanducima rasprostranjenih u Hercegovini, zatim tumulusi na većem broju lokaliteta glasinačkog područja i dr.

Sahrane iz srednjeg bronzanog doba (XVI – XIII st. p.n.e.) nađene su u većem broju humki glasinačkog područja te srednjeg i donjeg Podrinja (podrinjska grupa), a jedan specifičan tip niske dosta velike humke s brojnim ukopima (karakterističan je za grupu Barice – Gređani (u sjevernoj Bosni) posebno za njenu ranu fazu koja pripada srednjem i prelazu na kasno bronzano doba.

Najveći broj tumulusa pripada kasnom bronzanom dobu (XIII – VIII st. p. n. e.) i posebno željeznom dobu (VIII – V st. p. n. e.). Na prelazu iz bronzanog u rano željezno doba u krajevima zapadno od Neretve prelazi se na sahranjivanje u ravnim grobovima, a tumulusi ostaju karakteristični za glasinačku kulturu na glasinačkom području, u gornjem Podrinju i istočnoj Hercegovini.

Glasinačko polje i njegova bliža okolica, te oni susjedni dijelovi JI Bosne koji su bili obuhvaćeni velikim arheološkim istraživanjima krajem 19. st., a čiji su nalazi ušli u stručnu literaturu pod pojmom Glasinca
-danas je to područje upćina Sokolac i Rogatica, a pruža se između Romanije na Z Stare gore nad kanjonom Drine na I, te između rijeke Prače na J i planine Devetaka na S
-Vrtnjak, tumulus I- prvi grob s nalazima iz ranog brončanog doba- nađen fini ali pehar koji samo u nekim detaljima odstupa od klasičnih cetinskih pehara
-ranobrončanodobni tumuli, odnosno grobovi ovog područja mogu se svrstati u 3 grupe: 1. 1. grupu sačinjavaju:
-tumulus XXXVI/94 iz Rusanovića
-tumulus II sa lok. Borci u Vrlazju -oba su sadržavala skelete bez posebne grobne konstrukcije, te fragmente ukrašenih posuda tipičnih za cetinsku kulturu, razbacane po prvobitnom tlu oko grobova i u nasipu humka (tipičan pogrebni ritus te kulture) 2. 2. grupu sačinjavaju: -grob 1 iz tumula IV na lok. Borci

1. Vrtanjak u blizini Maravići Rogaticu (Karta 1, 1, Ć. Truhelke,Iskopavanja 1891). 2. Rusanovići blizini Rogatica, tumuli 26 (Karta 1.2; F. Fiala iskopavanja 1894). 3. Borci u blizini Vrlazije Rogatica, tumuli 2 (Karta 1. 3, F. Fiala 's Iskopavanja 1894). 4. Živaljevići blizini Rogatica, tumuli 6 (Karta 1.4; F. Fiala 's iskopavanja 1897). 7. Ferizovići, Opaljene gomile, u blizini Rogatica (Karta 1.7; iz kasnih 1980-ih).


18. 10. 2011.

Prva sijalica u Rogatici

autor: mirsad_d
Prva sijalica u gradu Rogatici je zasijala 1934.godine. "Lektika" je dolazila  dalekovodom iz Mesića i trafostanice na Topliku koja i danas postoji.  Rogatički srez je imao elektičnu energiju još 1928 godine, kada je u Mesićima podignuta termelektrana, sa dvije parne lokomobile, za potrebe rudnika mrkog uglja u Kukavicama. Kako je najveći problem rudnika predstavljala otprema uglja do željezničke stanice Mesići, jer  se prevoz isključivo obavljao sa konjskom ili volovskom zapregom, vlasnik rudnika ing. Hans  Karlon je  1928 godine izgradio termoelektranu, a preko brda Kuleta izgradio i žičaru ( u narodu poznata kao „Drotban“), sa visećim korpama za direktno transportovanje uglja  na željezničku stanicu Mesići. Elektrana je strujom snadbjevala  postrojenja u rudniku Kukavice i žičaru. Od 1934 godine davala je rasvjetu i gradu Rogatici, a nešto kasnije i Goraždu  i Foči.
Te, prve sijalice su postavljene u glavnoj ulici 1937.godine, a svijetlo su dobili zgrada sreza, bolnica, oficirski paviljon, pošta, škola, hoteli i kafane i kuće bogatijih rogatičana: Mile Gluhović, Veso Čavarkapa, Lazar Đokić, Juroš Malović, dr. Božo Bulajić, Hajraga Vejzagić, Edhem Šehović, advokat Klinger, učitelj Dragutin Ouska i drugi. Uvođenjem električnog osvjetljenja u gradu nabavljeni su vrlo rijetki radio-aparati i to najviše po većim i boljim kafanama.
Cijena uvođenja "lektrike" koštalo je 4000 dinara, a poređenja radi za te pare u to vrijeme su se  mogla kupitu četiri dobra vola. I cijena 1 kilovata tadašnje struje bila je veoma visoka,  koštala je 4 dinara, a cijena 1 kilograma mesa koštala je tada 6 do 8 dinara, 4 jajeta 1 dinar a manji somun pola dinara.
Stara trafostanica na Topliku
.