26. 09. 2011.

CIVES COLONIAE RIS...? Likovi s antičkih epigrafskih spomenika rogatičko-romanijskog područja

CIVES COLONIAE RIS...? Likovi s antičkih epigrafskih spomenika rogatičko-romanijskog područja

Salmedin Mesihović
Sarajevo


Prostor današnje Rogatice je u antičko doba bio mjesto gdje se dizalo
urbano i upravno jezgro jedne municipalne jedinice1. U starijem željeznom
dobu pa do otprilike kraja IV st. p. n. e., romanijsko područje i općenito jugoi-
stočna Bosna bili su područje rasprostiranja Glasinačke kulture i vjerovatno
su ulazile u okvir autarijatske politije2. Međutim, u mlađe željezno doba šire
glasinačko područje je izgleda bilo znatno manje naseljeno, dok se istovre-
meno zapadno nalazila moćna i značajna dezitijatska politija3. Vjerovatno se
zona dezitijatske neposredne vlasti i glavne naseljenosti nije pružala dalje
prema istoku od Romanije, odnosno u rogatičko područje porječja Rakitnice,
pritoke Prače. Rimska vlast je prvi put bila uspostavljena vjerovatno 33. god.
p. n. e., a obnovljena i konačno konsolidirana nakon ugušenja Velikog Ilir-
skog ustanka u kasno ljeto i ranu jesen 9. god. n. e. U teritorijalno-upravnom
smislu rogatičko-romanijsko područje je pripadalo provinciji Ilirik (Illyri-
cum), a nakon podjele jedinstvene Provincije pripalo je Dalmaciji (Gornji Ili-
rik – Illyricum Superior). U prvo vrijeme rimske vladavine, sve do prelaska
na municipalnu organizaciju, rogatičko i podromanijsko područje je vjero-
vatno bilo teritorija neke od peregrinskih civitatesa. Narodnosnu i političku
osnovu ove peregrinske civitas činio je neki manji ilirski narod4 koji se u toku
mlađeg željeznog doba razvio iz urušene autarijatske narodnosne zajednice
(možda Sikuloti, sjeverni Partheni, Ozuaei ili neki drugi narod)5. Postojanje
municipalne jedinice sa središtem na prostoru Rogatice najbolje potvrđuju epi-
grafski spomenici s imenima njenih dužnosnika. Od početka III st. n. e. (sigur-
no od 212. god. n. e. i Karakaline konstitucije)6 ova “rogatičko-romanijska”
municipalna jedinica na zapadu je graničila sa “sarajevsko-gornjobosans-
kom” municipalnom jedinicom Akvis (Aquae), a na istoku s “podrinjskom”
municipalnom jedinicom Malvesiatium (središte u Skelanima). Na sjeveru je
naša municipalna jedinica graničila možda s kolonijom Domavia. U odnosu
na navedene municipalne jedinice “rogatičko-romanijska” jedinica je bila i
teritorijalno najmanja i vjerovatno najslabije naseljena. Njeno značenje bi
se primarno ogledalo u privrednim potencijalima gustih šuma i prostranih
pašnjaka ovog područja. Kroz koloniju Ris..., i to i kroz ager i kroz samo ur-
bano i upravno središte, prolazila je i rimska komunikacija koja je dolazila
iz sarajevskog polja (odnosno iz Akvisa) i išla prema Podrinju i dalje prema
središnjem Balkanu7.

I. CIL III, 2766b (p 1035, 2256) = CIL III, 8369 = CIL III, 12748 = ILJug III, 1571
D M / T C MAXI/MO DEC / C RIS DE /5 ? AN LV T
D(is) M(anibus) / T(ito) Cl(audio) Maxi/mo dec(urioni) / c(oloniae)
Ris(---) de(functo?) /5 [an(norum)?] LV t[---] / [
”Bogovima Manima, Titu Klaudiju Maksimu, dekurionu kolonije
Ris…?, preminulom? u 55 godini”
Ovaj epitaf pronađen još 1866. god. direktno ukazuje na postojanje mu-
nicipalne jedinice u rogatičko-romanijskom području. Tit Klaudije Maksim je
nosilac klaudijevskog gentilnog imena i bio je dekurion (vijećnik) u ordo decu-
riones (lokalni senat) “rogatičko-romanijske” municipalne jedinice. U slučaju
da je gentilno/rodovsko ime (nomen) osobe spomenute na natpisu bilo Ju-
lije, Klaudije8, Flavije, Ulpije, Elije i Aurelije može se s većom vjerovatnoćom
pretpostaviti da je riječ o domaćim ljudima koji su ili čiji su preci (po agnats-
koj liniji) dobili rimsko građanstvo za vrijeme careva koji su nosili jedno od
navedenih gentilnih imena9. Činjenica je da je primanje rimskog građanstva
za vrijeme julijevsko-klaudijevske “dinastije”10 u ilirskim provincijama,
posebno u kontinentalnoj unutrašnjosti, bilo vrlo slabo11. Primanje rimskog
građanstva uvijek je bilo povezano s određenim događajem, jer se ono dodje-
ljivalo bilo kao nagrada za određene zasluge, bilo u povodu nekog događaja.
U prvom redu riječ bi bila o isluženim funkcionerima lokalnih peregrinskih
zajednica i ratovima u kojima bi peregrini en masse učestvovali ili bili ključ-
na mobilizacijska i logistička baza. Zatim bi u obzir dolazio boravak cara ili
visokih državnih funkcionera u određenom području. I na kraju, veliki broj
novih rimskih građana bi proizašao iz realizacije određenih edikata i kon-
stitucija koje bi donosili car i druge državne institucije. Međutim, u periodu
vladavine Julija i Klaudija još uvijek je vladalo izvjesno nepovjerenje prema
ilirskim peregrinima koji su podigli Veliki Ilirski ustanak (od 6. do 9. god. n.
e.)12 za vrijeme Augusta. A u decenijama nakon Ustanka nisu se ni dešavali
neki veliki i dramatični događaji u koje bi bilo involvirano i ilirsko peregrin-
sko stanovništvo, a zbog kojih bi moglo doći do značajnijeg dodjeljivanja rim-
skog građanstva. Zato je romaniziranih domorodaca s julijevskim gentilnim
imenom malo, a s klaudijevskim još manje. Tako je i naš Tit Klaudije Mak-
sim, ako je on uopće domorodačkog ilirskog porijekla po agnatskoj (muškoj)
liniji, rijedak (izniman) slučaj u unutrašnjosti provincije Dalmacije13. Sudeći
po ovome natpisu, njegovo ime je počinjalo s RIS..., a u trenutku njegovog
nastanka RIS... je bio u statusu kolonije14. Vrijeme nastanka natpisa je naj-
vjerovatnije III. st. n. e.
Literatura:
Bojanovski 1967a, 145-146 i sl. Tab. 1, 1. 2; Isto 1988, 172-173;
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en
http://edh12.iaw.uni-heidelberg.de/offen/suchen2.html?hdnr=033828;

II. ILJug III, 1569 = ILJug II, 623 (Tab. 1, 1)
I O M / M•VLP / LLO
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / M(arcus) Ulp(ius) / [Apo]llo[dorus]...
“Jupiteru, Najboljem, Najvećem, Marko Ulpije Apolodor?...”
Na ovoj dosta oštećenoj ari spominje se osoba s ulpijevskim gentilnim
imenom čiji je predak dobio rimsko građanstvo za vrijeme cara Trajana15.
Literatura:
Bojanovski 1967a, 152 , Sl. 10; Isto 1988, 173; Imamović 1977, 374-375; Sl. 116.
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en

III. CIL III, 14616 (Tab. 1, 2)
IVNONI REG / MAR• VLP• MARCIAN / CVM• SVIS• L•P
Iunoni Reg(inae) / Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us)16 / cum suis l(ibens)
p(osuit)
“Junoni Regini, Marko Ulpije Markijan sa svojom dobrom voljom (rado)
postavio”
Ova ara iz Živaljevića kod Rogatice jedan je od dva (do danas pozna-
ta) spomenika posvećena samostalnom kultu Junone na prostoru današnje
BiH.17 Dedikant nosi ulpijevsko gentilno ime. Po I. Bojanovskom (1988, 173)
obojica “rogatičkih” Ulpija su “...grčkog porijekla. Vjerovatno su još njihovi
očevi ili djedovi došli na Drinu u vrijeme Trajanovih nastojanja da oživi ru-
darstvo u istočnoj Bosni”. Bojanovski se na grčko porijeklo poziva na osnovi
kognomena Apolodor18 i Markijan. Međutim, zona Rogatice i Romanije nije
baš rudarska zona. Vjerovatnije je da su preci Apolodora i Markijana dobili
rimsko građanstvo uslijed dačkih ratova (101-102. god. n. e. i 105-106. god.
n. e.), kada su ilirske provincije bile logističko i mobilizacijsko zaleđe. U tom
bi slučaju bila riječ ipak o nekom balkanskom ilirskom, a ne grčkom ili ori-
jentalnom porijeklu.
Literatura:
Bojanovski 1967a, 152; Isto 1988, 173; Imamović 1977, 384-385, Sl. 13.
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en

IV. AE 1976, 533 = ILJug II, 624 (Tab. 1, 3)
INVICTO MITR / P AEL CLEMENS / IVNIOR / IIVIRETQQ / 5 TI
VET / V S L M
Invicto Mit(h)r(ae) / P(ublius) Ael(ius) Clemens / Iunior / IIvir et
q(uin)q(uennalis) /5 [--]ti vet(eranus) / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)
“Nepobjedivom Mitri, Publije Elije Klemens Mlađi, duovir19 i kvinke-
nalis20, ??? veteran, zavjet ispunio rado zasluženo”
Ovaj votivni natpis ukazuje na to da je politička struktura “rogatič-
ko-romanijske” municipalne jedinice bila u punoj svojoj sadržini sa svim in-
stitucijama koje su aktivne i funkcionalne. Publije Elije Klemens Mlađi je
pripadao elijevskom rodu i njegov predak po agnatskoj liniji rimsko građan-
stvo je dobio za vrijeme vrijeme vladavine cara Hadrijana21. Moguće je da
je primanje elijevskog nomena u većem obimu kod peregrina dalmatinske
kontinentalne unutrašnjosti direktno bilo vezano za boravak Hadrijana u
Dalmaciji. Tom prilikom su dodjelom rimskog građanstva vjerovatno bili na-
građeni određeni slojevi lokalne aristokratije. Hadrijan je u Iliriku boravio
moguće 133. god. n. e.22
Publije Elije Klemens Mlađi je bio i veteran rimske vojske, a njegovu
vojničku karijeru potvrđuje i vokacija Nepobjedivom Mitri, izvorno iranskom
kultu, koji je bio vrlo raširen među vojnicima III. st. n. e.23 Možda je upravo
sam Elije Junior bio taj koji je, dok je boravio na istočnim provincijama kao
vojnik, pao pod utjecaj kulta Mitre, pa ga je nakon demobilizacije prenio u
svoj rodni kraj.
Literatura:
Bojanovski 1967, 47-51, Sl. 5; Isto, 1988, 171; Zotović 1973, 62-63; Imamović
1977, 458-459, Sl. 243
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en
http://edh12.iaw.uni-heidelberg.de/offen/suchen2.html?hdnr=012315

V. CIL III, 8366 (p 2127) = ILJug III, 1566 (Tab. 1, 4)
I O M / P AEL / CLEMENS / II VIR /5 V L S
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / P(ublius) Ael(ius) / Clemens / IIvir /5
v(otum) l(ibens) s(olvit)
“Jupiteru, Najboljem, Najvećem, Publije Elije Klemens, duovir zavjet
rado ispunio”
Zavještanje Jupiteru, Najboljem, Najvećem ostavio je još jedan pred-
stavnik elijevskog gensa, koji je vjerovatno bio u užoj agnatskoj vezi s Kle-
mensom Mlađim. Moguće da je riječ o njegovom ocu koji je isto bio duovir.
Literatura:
Bojanovski 1967a, 146, Tab. 1,3; Isto 1988, 171; Imamović 1977, 374-375,
Sl. 117.
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en

VI. CIL III, 8367 (p 2127, 2256) = ILJug III, 1567 = AE 1939, 303 (Tab. 2, 1)
Lijevi dio natpisa = L B / P AEL CLEME / ??? VETER / E • A E /5 T
SOS / E / B • V S
Desni dio natpisa = I O M / P • AEL • CLEMEN / L POS / NO /5
V / S. P TAE • LV • E / V S L M
Lijevi dio natpisa = L(ibero) B(accho) / P(ublius) Ael(ius) Cleme(ns) /
[---] veter(anus) / [---]e ae /5 [---]t[--]sos[---] / [---]e / [---] b(ene?) v(otum)
s(olvit) //
Desni dio natpisa = I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / P(ublius) Ael(ius)
Clemen[s] / l(ibens?) [---] pos(uit?) / [--]no[---] /5 [--]v[---] / s(ua?)
p(ecunia?) tae. lu. e / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)
Lijevi dio natpisa = “Liberu Bakhu, Publije Elije Klemens... veteran...
zavjet ispunio”
Desni dio natpisa = “Jupiteru, Najboljem, Najvećem, Publije Elije Kle-
mens, rado? postavio... svojim novcem... zavjet ispunio rado zasluženo”
Natpisno polje are (koja je dvostruki žrtvenik) vertikalnom je linijom
podijeljeno na dva dijela, od kojih je jedan posvećen Jupiteru, a drugi Liberu
Bakhu. Ovaj dvostruki žrtvenik je posvetio Publije Elije Klemens. Po I. Boja-
novskom riječ je o istoj osobi koja je bila dedikant na natpisu CIL III, 8366 (p
2127). Takva mogućnost je prihvatljiva, ali zbog česte podudarnosti u imeni-
ma kod romaniziranih domorodaca vrlo je lako moguće da su Klemens duovir
i Klemens veteran bili različite osobe, istina u rodbinskim vezama. Uostalom
na natpisu CIL III, 8367 (p 2127, 2256) ne navodi se titula duovira, nego se
samo kaže da je riječ o veteranu pa bi tako bilo malo nejasno zašto ne bi bila
navedena i duovirska funkcija (koja nije mogla prethoditi veteranskom sta-
tusu). Nejasno je i zašto bi jedna te ista osoba dva puta u neposrednoj blizini
podizala aru Jupiteru, Najvećem, Najboljem.
Potrebno je navesti da su natpisi na kojima se spominju Eliji Klemensi
nađeni uz potok Toplik pored kojeg je vodio i rimski put. Vrlo je vjerovatno da
se ovdje nalazio posjed Elija Klemensa, a da su votivne are podizane uz put
koji je prolazio kroz ili uz njihov posjed. Porodica Elija Klemensa je izgleda
bila jedna od najznačajnijih u ovoj municipalnoj jedinici i davala je njene
visoke funkcionere. Istovremeno su bili i porodica s vojničkom tradicijom i
aktivnom službom.
Literatura:
Sergejevski 1936, 12-13; Bojanovski 1967a, 148-149, Tab. 1, 5; Isto, 1988,
171; Imamović 1977, 376-377, Sl. 118 (lijevi dio natpisa); 398-399, Sl. 155
(desni dio natpisa);
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en
http://edh12.iaw.uni-heidelberg.de/offen/suchen2.html?hdnr=023076

VII. CIL III, 8368 = CIL III, 12747 = ILJug III, 1568 (Tab. 2, 2)
I O M / EL ALBA / VS II VIR / Q V S L M
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / [P(ublius) A]el(ius) Alba/[n]us IIvir /
[q(uin)]q(uennalis) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)
“Jupiteru, Najboljem, Najvećem, Publije Elije Albanus, duovir i kvin-
kenalis zavjet ispunio rado zasluženo”
Gentilno ime dedikanta se negdje navodi kao Fl(avius) 24, međutim po
objašnjenju Bojanovskog izgleda da je ipak riječ o elijevskom nomenu. Ara
je inače vrlo oštećena i zbog toga dolazi do nesporazuma u čitanju gentilnog
imena dedikanta. I ovaj Flavije ili Elije je bio i duovir i kvinkenalis.
Literatura:
Bojanovski 1967a, 146-148, Tab. 1, 4. 4a; Isto 1988, 171, napomena 10;
Imamović 1977, 374-375, Sl. 115.
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en

VIII. CIL III, 12754 = ILJug III, 1570 (Tab. 2, 3)
D M / L A I O / L V / I V-V /5 / L O / L I / P A R F / M
D(is) M(anibus) / L(ucio) A[el]io / [---]lv(---?) / i[---]va[-] /5 [------] /
[---]lo / [--- fi ]li / [caris(simo)] pare/[ntes b(ene)] m(erentibus) [p(osuit)]
“Bogovima Manima...”
“Bogovima Manima, Lucije Elije... roditeljima ... zaslužnima postavi”
Ovaj spomenik je danas u potpunosti izlizan, ali ga je djelimično us-
pio pročitati C. Patsch. Cipus je ukrašen bogatim ornamentima. Na lijevoj i
desnoj strani su prikazi Atisa. Sam sadržaj je vrlo teško pratiti. Jedino bi se
moglo tvrditi da je riječ o još jednom Eliju.
Literatura:
Sergejevski 1936, 12, Tab. 4, 18-19; Bojanovski 1967a, 149-152, Tab. 2,
6-9; Imamović 1977, 444-445, Sl. 220 a i b.
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en
http://edh12.iaw.uni-heidelberg.de/offen/suchen2.html?hdnr=033827

IX. Pored navedenih, na rogatičkom prostoru je pronađeno još epigraf-
skih spomenika25. Na nekima od njih su postojali i natpisi, ali su vremenom
izlizani.
1. Dva komada vjerovatno jednog nadgrobnog žrtvenika s reljefnim
prikazima na dvije bočne strane (možda je na jednoj prikazan krilati genije,
a na drugom nimfa)26.
2. Ulomak cipusa s prikazom genija (lokalitet Stari Brod)27.
3. Cipus s prikazom genija. Prednja strana s natpisom odbijena (loka-
litet Stari Brod)28.
Potrebno je napomenuti da ovi prikazi genija na tri spomenika imaju
određene zajedničke karakteristike, što ukazuje na postojanje klesarske ra-
dionice u antičkoj Rogatici.
4. Žrtvenik obrađen s tri strane29
5. Anepigrafska ara30
6. Fragment stupa ili miljokaz31
7. Nadgrobni cipus bez natpisa32
8. Ploča s nadgrobnog spomenika s motivom Hadovih vrata33
9. Figuralna stela bez natpisa34
10. Odlomak nadgrobnog cipusa35
12. Nadgrobna kocka od krečnjaka36


PRILOG I.

Antički arheološki lokaliteti u romanijskom i rogatičkom
području – po Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine

Paljanska oblast
1. Crkvište, Gornji Pribanj – Brdo, Pale, kasnoantički fortifi kacioni objekt
(broj u AL BiH 15.55), Mazalić 1939, 18; Bešlagić 1971, 263
2. Gradina, Gradina, Pale, rimska utvrda (broj u AL BiH 15.114), Mazalić
1939, 25-28; Bešlagić 1971, 265

Romanijsko – šire rogatičko područje
1. Vražići, Vražići, Sokolac, kasnorimski grob (br. u AL BiH 17.339); Fiala
1893, 738-741; Čović 1987.
2. Pohovac (Puhovac), Baltići, Sokolac, kasnoantička utvrda (br. u AL BiH
17.277); Truhelka 1891, 313; Govedarica 1985, 15-27.
3. Potpećine, Kusače, Sokolac, rimski grob (br. u ALBIH 17.279); Truhelka
1890, 387-388; Fiala 1892, 430-435; Isto 1893, 752-758; Benac / Čović 1957, 19-
22; Čović 1983, 149-150; Čović, 1987.
4. Čitluci, Čitluci, Sokolac, tri naknadna ukopa iz rimskog doba, (br. u AL-
BiH 17.53); Fiala 1892, 399-406; Benac / Čović 1957, 15-17; Čović / Mikić 1973,
29-92; Čović 1979, 143-160; Drechsler / Bižić 1983, 263; Čović 1987.
5. Hreljin Grad, Čitluci, Sokolac, kasnoantička utvrda (br. u AL BiH
17.149); Truhelka 1891, 313-314; Govedarica 1985, 15-27.
6. Hrastovača, Kula, Sokolac, kasnoantička naknadna sahrana (br. u AL
BiH 17.147), Fiala 1892, 395-399; Benac / Čović 1957, 19.
7. Crkvina, Klečkovac, Sokolac, rimski spomenik sa prikazom konjanika
(br. u AL BiH 17.40); Sergejevski 1943, 10; Bešlagić 1971, 243.
8. Borovsko, Borovsko, Rogatica, naknadni kasnoantički ukop (br. u AL-
BiH 17.22); Fiala 1892, 438-440; Fiala 1893, 748-752; Benac / Čović 1956, 19-20;
Čović 1981, 113-117; Čović 1987.
9. Bradva, Kramer Selo, Rogatica, kasnoantička naknadna sahrana (br. u
ALBiH 17.23); Truhelka 1890, 390-391; Čović 1981, 109.
10. Planje, Planje, Rogatica, grob iz rimskog doba (br. u AL BiH 17.264);
Fiala 1895, 542-546; Benac / Čović 1956, 22; Čović 1981, 101, 124-129; Čović
1983a, 418, 426-428.
11. Rusanovići, Rusanovići, Rogatica, naknadni ukopi iz rimskog i ranog
srednjeg vijeka (br. u AL BiH, 17.293); Fiala 1892, 437-438; Fiala 1894, 729-743;
Fiala 1895, 533-538; Fiala 1896, 429-435; Benac / Čović 1956, 12; Benac / Čović
1957, 7; Čović 1983, 187; Drechsler / Bižić 1983, 261-264; Čović 1987.
12. Drijenjak, Vragolovi, Rogatica, rimska stela sa likom Atisa (br. u AL-
BiH 17.61); Bešlagić 1971, 252.
13. Groblje, Zakomo, Rogatica, rimski nadgrobni spomenik sa prikazom
ljudskih fi gura (br. u AL BiH 17. 138); Bešlagić 1971, 248.

Uža zona Rogatice
1. Crkvina, Plješivica, Rogatica, ostaci rimske građevinske djelatnosti na
desnoj obali Rakitnice (br. u AL BiH 17.42); Sergejevski 1936, 13; Bojanovski
1967a, 157-158. Rimska villa rustica je uobičajeno bila situirana pored ceste, a
iznad tekućice, i to na jednom obronku koji se blago spušta prema vodi, a ujedno
je i izložen suncu37. Takva je i bila situiranost rimskog imanja u selu Plješivica,
kao i rimskog imanja u Krivoglavcima kod Vogošće.
2. Plješivica 1, Plješivica, Rogatica, jedan naknadni grob iz ranog srednjeg
vijeka (br. u AL BiH 17.266); Fiala 1895, 540-542; Benac / Čović 1956, 17; Čović
1981, 110-117; Čović 1983a, 424-425.
3. Plješivica 2, Plješivica, Rogatica, nekoliko rimskih kamenih spomenika
u sekundarnoj upotrebi (br. u AL BiH 17.267); Bešlagić 1971, 251.
4. Rogatica, Rogatica, antički grad na ravnom prostoru između brda Ljuna
i potoka Rakitnice – s nizom spomenika – (br. u ALBiH 17.288); Patsch 1907,
467-469; Bojanovski 1967, 41-51; Bojanovski 1967a, 143-164; Bešlagić 1971, 253;
Vego 1981, 42-43, Sl. 3.


5. Ciganska Sokolovina, Rogatica, kasnoantički rimski grobovi (br. u AL
BiH 17.36); Fiala 1895a, 199.

Istočno od Rogatice
1. Mramorje, Okruglo, Rogatica, dva naknadna kasnoantička groba (br.
u AL BiH 17.227); Fiala 1896, 448-449; Čović 1981, 119; Čović 1983a, 424-425.

Prema višegradsko-podrinjskom području
(municipalna jedinica Malvesiatium)

1. Brankovići, Brankovići, Rogatica, dva naknadna kasnoantička ukopa (br.
u AL BiH 17.24); Fiala 1896, 453-457; Fiala 1897, 586-591; Čović 1987.
2. Živaljevići (Pribićevac), Živaljevići, Rogatica, rimski spomenik – ara po-
svećena Junoni (br. u AL BiH 17.350); Fiala 1897, 599-601; Benac / Čović 1956,
21; Čović 1981, 109-110; 113-117; 129; Čović 1983a, 418; 423-424; Drechsler /
Bižić 1983, 261-264; Bešlagić 1971, 248.

Sudeći na osnovu ovih lokaliteta i konteksta nalaza mogli bi se izvući slje-
deći zaključci :
1. Najveća koncentracija rimskih nalaza (posebno period II-IV st. n. e)
nalazi se u užoj rogatičkoj zoni duž Rakitnice.
2. Na glasinačkom platou kasnoantički i ranosrednjovjekovni ukopi nalaze
se u kontekstu naknadnih ukopa u tumule Glasinačke kulture.
3. Dio antičke baštine je bio iskorišten prilikom dizanja stećaka
4. Dosta antičke baštine se nalazi u sekundarnoj ili tercijarnoj upotrebi
5. Kasnoantičke utvrde se nalaze situirane na mjestima nekadašnjih gra-
dinskih naselja.
6. Na glasinačkom platou skoro svi antički nalazi su iz njenog kasnoantič-
kog perioda. Ovo bi govorilo da se u kasnoj antici stanovništvo iz uže rogatičke
zone povuklo u sigurnije oblasti glasinačkog platoa.

PRILOG II.
Rogatičko-romanijsko područje u kasnoj antici

V i VI st. n. e. su sigurno bili nesigurnija razdoblja pa je polako dolazilo do
povlačenja u dublju romanijsko-glasinačku unutrašnjost38. Ova oblast je sama od
sebe pružala dobre zemljopisne uvjete za refugij, a sustav autarijatskih gradina,
napušten skoro 1000 godina, mogao je poslužiti i kao osnova za podizanja ka-
snoantičkih utvrda. Nakon konačnog sloma romejske vlasti početkom VII st. n.
e. u unutrašnjosti Zapadnog Balkana, romanijsko-glasinačko područje je mogla
biti i zona sklanjanja i koncentracije starosjedilačkog romaniziranog i poluro-
maniziranog stanovništva39. U ovom kasnoantičkom periodu (kraj IV – početak
VII st.) došlo je i do razaranja i napuštanja urbanog jezgra Ris..... Romanska i
poluromanska populacija rogatičkog područja bi u tom slučaju prešla i na niže
oblike privrednog života, jer je ova oblast sama od sebe pružala mogućnosti samo
za stočarstvo i niže oblike općekulturnog života. U kontinentalnoj unutrašnjosti
se provincijalno stanovništvo djelomično uspjelo spasiti povlačenjem u refugije i
planinske utvrde, o čemu svjedoči i Ljetopis popa Dukljanina. Ako bi se vjerovalo
riječima dukljanskog svećenika, mogli bismo tvrditi da su ove u planine izbjegle
zajednice uspjele sačuvati kakvu takvu samostalnost40, pa i kontinuitet kristija-
niziranog načina života. Ti utvrđeni refugiji, koji su činili i Justinijanov limes,
jednim su dijelom bili smješteni i na mjestima nekadašnjih gradina. Ti utvrđeni
refugiji, koji su činili i Justinijanov limes, jednim su dijelom bili smješteni i na
mjestima nekadašnjih gradina 41.
Sam naziv Romanija bi možda mogao dati reminiscenciju na preživljavanje
starosjedilačkog provincijalnog stanovništva. Toponim Romanija ne treba mno-
go tumačiti; jasno je da on proizlazi iz ustaljenog naziva za Romejsko – Istočno
rimsko carstvo Romania, (rimska zemlja), odnosno ono što pripada Rimljanima,
u našem slučaju Romejima kao “nasljednicima” starog Rimskog Carstva. Analo-
giju našoj Romaniji imamo ne samo u nazivu države Rumunije (Romania), koji
je novijeg datuma, nego prije svega u imenu italijanske regije Romanja (Roma-
gna), Svoje ime Romanja duguje činjenici da je ona nakon langobardske invazije
na Italiju 568. god. bila dva stoljeća najvažnija i najveća oblast koja je preostala
Romejima (Bizantiji) na prostoru Italije, pa je tako dobila i naziv Rimska (ro-
mejska) zemlja, nasuprot susjedne Lombardije koja svoje ime duguje doseljenim
germanskim Langobardima (u italijanskoj verziji Lombardi). Može se pretpo-
staviti da je i naša Romania zahvatala sigurno čitavu romanijsku regiju, što po-
drazumijeva, pored same planine, i glasinačku visoravan i poriječje Prače. Pred
nas se postavlja pitanje koji su to razlozi zbog kojih je ovo područje dobilo naziv
Romanija, zemlja Rimljana. Sam toponim je baš zbog upotrebe termina Roma-
nia sigurno dosta starog datuma, vjerovatno iz VII st. kada je i kod još uvijek
Slavena i u jeziku starosjedilačkog stanovništva još bio živ termin Romania za
vizantijsku državu, a iz tog naziva i za sve izvedenice koje bi se odnosile na život
populacije koja bi se na bilo koji naziv vezivala ili za još živuće Romejsko Carstvo
ili za tradiciju nestalog Rimskog carstva i uopće za vrijeme prije dolaska Slave-
na. Kasnije su Slaveni za Vizantiju i njeno stanovništvo upotrebljavali izraze
Grčko Carstvo i Grci. Naša Romanija je tako morala da izražava neku određenu
etničku i jezičku, pa možda i kulturnu i religijsku specifičnost u odnosu na novo-
doseljeni etnički i kulturni element, a koja u svome korijenu ima starosjedilački,
rimskoprovincijalni element. Za razliku od italijanske Romanje, zbog prilične
geografske izolovanosti bosanske romanijske regije u kontinentalnoj unutraš-
njosti zapadnog Balkana, tako udaljenoj od vizantijskih preostataka u primorju
i ostrvima, teško bi bilo pretpostaviti da je Vizantija uspjela sačuvati svoju vlast
u našoj Romanii, okružena političkim entitetima proisteklim iz avarske invazije
i slavenskog naseljavanja. Naravno, ne bi opet, sa druge strane trebalo isklju-
čiti ni činjenicu da se provincijalno stanovništvo koje je živjelo na prijelazu iz
antike u srednji vijek na prostoru naše Romanije uspjelo više-manje oduprijeti
invazorima i doseljenicima i održati kontinuitet samostalnosti (kao neka vrsta
ranosrednjovjekovne politije) ili bar autonomije još neko vrijeme, dok se s okol-
nim područjima ne utopi u jezgro iz kojeg je nastala buduća bosanska srednjovje-
kovna politija, kasnije i država. Da li je možda postojala i neka granica između
bosanske Romanije i drugih političkih entiteta, i kuda se ona protezala; da li je,
ako je i postojala samostalna ili autonomna Romanija, ona možda svoje porijeklo
vukla iz tradicije neke antičke administrativno-upravne cjeline (kolonija Ris...,
R. P. Aquae S...., Malvesiatium, Domavia); koliko je dugo postojala; na koji način
je funkcionirala; kada se ona stopila u bosansku politiju i druga slična pitanja
će tražiti mnogo studiozniji i svestraniji pristup kako bi se moglo odgovoriti na
sva pitanja vezana za bosansku Romaniju. Bez obzira na ove kombinacije koje se
tiču političkih pitanja bosanske Romanije, jasno je da, za razliku od Trebevića42,
Romanija svoje ime duguje većem prisustvu starosjedilačkog stanovništva. To
stanovništvo je u sebi sadržavalo ne samo tradiciju antičkog života nego i onog
predrimskog, ilirskog elementa, za koje bi se moglo reći da je većim dijelom činilo
i samu srž provincijalnog stanovništva kojeg su zatekli Slaveni.


1 Sergejevski 1936, 9-14; Bojanovski 1967a, 143-164; Isto 1988, 169-175.
2 O Autarijatima i njihovoj politiji v. Mesihović 2007a.
3 O Dezitijatima i njihovoj politiji v. Mesihović 2007.
4 Predrimska, domorodačka zapadnobalkanska populacija u znanosti je poznata pod
imenom Iliri, kako su ih još prije dvije i po tisuće godina nazvali pisci na grčkom i latinskom
jeziku. Iliri su ustvari predstavljali jedan veliki etnički kompleks koji se pružao zapadnim
i dijelom središnjim Balkanom, kao i na prostorima dijela panonskog bazena. O ilirskom
etničkom kompleksu v. Mesihović 2007, 94-138; Isto 2007a, 82-90; Cabanes 2002; Wilkes
2001; Stipčević 1989. Njihova porijeklo je složeno i uglavnom se zasniva na osnovama
starosjedilačkih paleolitskih populacija koje su u više različitih epoha preslojavane i
prožimane drugim etničkim elementima (u neolitiku, indoevropske seobe, seoba nosilaca
žarnih polja, keltska najezda). I genetska istraživanja muškog Y kromosoma, iako izvedena
na vrlo malom uzorku zapadnobalkanskog stanovništva i na ograničenom prostoru (cc 3/4
ispitanih sa četiri veća jadranska otoka), potvrđuju starosjedilačku, paleolitičku osnovu
i današnje populacije. Barać / Peričić / Martinović-Klarić / Rootsi / Janićijević / Kivisild /
Parik / Rudan / Villems / Rudan 2003, 535-542). Svi ovi inkurzi su na Zapadnom Balkanu
stvorili jedan poseban etnički kompleks koji je od strane antičkog svijeta u toku željeznog
doba bio prepoznat i nominiran kao “ilirski”. Međutim, taj kompleks nije bio niti ujedinjen
niti je imao razvijenu svijest o svome jedinstvu i zajedništvu. Uglavnom se sastojao
od čitavog niza zasebnih naroda koji su tvorili i posebne političke jedinice – politije. O
politijama v. Mesihović 2007, 9, napomena 2; 154-179.
5 Plin. NH III, 143
6 Karakalinom konstitucijom (Constitutio Antoniniana), kada je rimsko građanstvo
načelno prošireno na sve slobodne stanovnike Imperije, završava se proces primanja
rimskog građanstva i oblikovanja municipalne organizacije. Samim tim su nestale i stare
peregrinske civitates.
7 O komunikacijama u rimsko doba v. Bojanovski 1974; Isto 1981; Isto 1987; Arheološki
leksikon BiH, Tom I, 1988, 156, br. XI.
8 Juliji (IVLIVS, fem. IVLIA) su bili jedan od najstarijih rimskih patricijskih rodova koji
je po mitološkoj tradiciji vukao porijeklo (po agnatskoj liniji) od Jula, sina Eneje i unuka
Anhiza i boginje Afrodite (Venere). Za vrijeme rane i srednje Republike rod Julija nije
se posebno isticao u rimskom političkom i socijalnom životu. Njegovo izbijanje u prvi red
rimske politike dolazi tek s pojavom Gaja Julija Cezara (Caius Iulius Caesar). Adopcijom
Oktavijana od strane njegovog praujaka Gaja Julija Cezara, julijevsko ime postaje i
prvi nomen Rimskog Carstva. Sustavom adopcije julijevski nomen su dobili i Tiberije
te Kaligula. Prva rimska vladajuća “dinastija” je ustvari bila uzrokovana međusobnim
vezama pripadnika rodova Oktavija, Klaudija Livija i Vipsanija Agripa koji su sustavom
adopcije ulazili u gens Julija Cezara. Takvo je stanje trajalo do Klaudija I,četvrtog
vladara te prve carske rimske dinastije, koji nakon izbora za cara u svome imenu ne
nosi julijevski, nego klaudijevski nomen, kao i njegov nasljednik i posljednji predstavnik
dinastije – Neron. CLAVDIVS (fem. CLAVDIA) je isto jedan stari patricijski rod, koji svoje
legendarno porijeklo izvodi iz doseljavanja Sabinjanina Atija Klausa (Attius Clausus)
Tac. Ann. XI, 24; Svet. Tib. 1.
9 Arheološki leksikon BiH, Tom I, 1988, 30; 33-34; Mesihović 2007, 675-697.
10 Rimske carske “dinastije” sadržinski su bile različite od dinastija zasnovanih na kla-
sičnom nasljedstvu (bilo primogeniturom ili po starješinstvu). Antičko Rimsko Carstvo
nikada nije bila monarhija u klasičnom smislu (formalno ono je i dalje bilo Republika), a
rimske careve je najbolje promatrati kao vladare izabrane za doživotni mandat.
11 Rimski carevi julijevsko-klaudijevske “dinastije” – (s imenima nakon izbora na carsko
dostojanstvo) 27. god. p. n. e.-68. god. n. e. :
1. Caius Iulius Caesar Augustus Octavianus (August) vl. 27. god. p. n. e.-14. god. n. e.
2. Tiberius Iulius Caesar Augustus (Tiberije) vl. 14-37. god. n. e.
3. Caius Iulius Caesar Augustus Germanicus (Kaligula) vl. 37-41. god. n. e.
4. Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus (Klaudije) vl. 41-54. god. n. e.
5. Nero Claudius Caesar Augustus Germanicus (Neron) vl. 54-68. god. n. e.
12 O Velikom Ilirskom ustanku v. Mesihović 2007, 314-617.
13 Npr. u susjednom gornjobosanskom području (na kojem je do danas pronađeno mnogo
više epigrafskih spomenika) do danas nije evidentiran nijedan Klaudije.
14 O rimskim kolonijama (colonia) i njenim institucijama v. Smith 1870, 315-320.
15 Nakon umorstva Domicijana, carsko dostojanstvo je preuzeo Marcus Cocceius Nerva
(96-98 god. n. e.) s kojim započinje razdoblje u historiografi ji poznato kao “dinastija”
Antonina. Međutim, ovaj termin bi se pravilnije mogao odnositi na kasniji dio “dinastije”
(Antonin Pije, Marko Aurelije s Lucijem Verom i Komod) od 138. do 192. god. n. e.
Adoptivni nasljednik Nerve bio je Marcus Ulpius Nerva Traianus (Trajan) vl. 98-117.
god. n. e. Za vrijeme Trajana Rimsko Carstvo je dostiglo svoj najveći obujam osvajanjem
Dakije i izbijanjem u Perzijski zaljev. Ulpiji (VLPIVS, fem. VLPIA) su bili nepatricijski
provincijski rod (iz Betike – južna Španija), ali porijeklom iz Italije.
16 Izvjesni Marcus Ulpius Marci fi lius Maximus poznat je s natpisa iz Goražda; Bojanovski
1967a, 152.
17 Drugi je s lokaliteta Potok u blizini Mostara; Imamović 1977, 140.
18 Apolodor iz Damaska bio je inženjer, arhitekt, dizajner i skulptor koji je djelovao za
vrijeme Trajana (čiji je bio favorit) i Hadrijana (za čije vladavine je pogubljen). On je
konstruirao i Trajanov Most preko Dunava za vrijeme dačke kampanje. Ko zna, možda je
osoba koja je dobila ulpijevsko ime i kognomen Apolodor učestovala u dačkim ratovima
i bila u blizini ovog velikog Trajanovog arhitekte, pa bi po ugledu na njega i uzela kao
kognomen Apolodor.
19 Duoviri su bili lokalne verzije rimskih konzula i uvijek su bila dvojica. Smith 1870, 439.
20 O instituciji quinquennalis (neke vrste lokalnih cenzora) v. Smith 1870, 318. Jedan
duovir quinquennales (Tit Flavije Simili) spominje se i na natpisu iz Skelana – Srebrenica.
Patsch 1915, 80, fus. 1. Sl. 67; 83. Tresvir (ili kvatuorvir!?) kvinkenalis i edil Akvskog
municipija Publije Elije Viktorin spominje se i na natpisu iz Krivoglavaca kod Vogošće
(Mesihović 2007, 896-898). A jedan kvinkenalis (Aurelije Atik) se spominje i u natpisima
iz Singidunuma, Lopandić 2007, 97.
21 Adoptivni nasljednik Trajana bio je njegov dalji biološki rođak Publius Aelius Traianus
Hadrianus (Hadrijan) vl. 117-138. god. n. e. Eliji (AELIVS, fem. AELIA) su isto bili
provincijski rod iz Betike, samo porijeklom iz Italije (preciznije iz Hadrie u Picenumu).
Hadrijan je dvije decenije uspješno vodio i konsolidirao Rimsko Carstvo. Za njegove
vladavine proces romanizacije je prilično odmakao, zahvaljujući, između ostalog, i
zalaganju samoga Hadrijana, koji je veći dio svoje carske vlasti proveo putujući po
provincijama.
22 Syme 1988; Isto 1991.
23 O kultu Mitre v. Zotović 1973.
24 Imamović 1977, 374, br. 115.
Flaviji (FLAVIVS – u značenju svjetle kose – fem. FLAVIA) su bili “dinastija” koja je
dobila pravo na rimsko carsko dostojanstvo (69-96. god. n. e.) nakon godine četiri cara,
odnosno građanskog rata 68-69. god. n. e. Flavijevska “dinastija” nije bila starog, rimskog
patricijskog porijekla, nego izdanak italskih municipija. Značajnije dodjeljivanje rimskog
građanstva u ilirskim provincijama za Flavija bi u prvom redu bilo vrijeme dolaska
Vespazijana na rimsko carsko dostojanstvo (69. god. n. e.) kada su ga podržale ilirske
provincije i ratovi na Dunavu protiv Dačana za vrijeme Domicijana.
”Dinastija” s fl avijevskim gentilnim imenom imala je tri predstavnika:
1. Titus Flavius Vespasianus (Vespazijan) vl. 69-79. god. n. e.
2. Titus Flavius Vespasianus (Tit) vl. 79-81. god. n. e.
3. Titus Flavius Domitianus (Domicijan) vl. 81-96. god. n. e.
25 Ulomak are (od natpisa se sačuvalo nekoliko slova u dva dijela ovog trodijelnog žrtve-
nika / [---]ae[---] // [---]cate[---] // [---]) se kod Imamović 1977, 474-475, Sl. 275 smješta
u Rogaticu. Međutim ovaj nalaz je iz okolice Ustikoline. Sergejevski 1936, 5-6 i sl. 3;
O drugim antičkim spomenicima s rogatičkog područja, uključujući i one izgubljene v.
Bojanovski 1967a, 158, napomena 31.
26 Sergejevski 1936, 11-12, Tab. 2, 12-13; Bojanovski 1967a, 155-157, Sl. 17-18; Imamović
1977, 410-411, Sl. 175.
27 Imamović 1977, 410-411, Sl. 176.
28 Imamović 1977, 412-413, Sl. 177.
29 Bojanovski 1967a, 152-153, Sl. 11; Imamović 1977, 476-477, Sl. 276.
30 Imamović 1977, 476-477, Sl. 277.
31 Bojanovski 1967a, 153, Sl. 12.
32 Sergejevski 1936, 10, Sl. 6-7; Bojanovski 1967a, 153-155, Tab. 3, 13-15.
33 Sergejevski 1936, 9-10, Sl. 5; Bojanovski 1967a, 155, Sl. 16.
34 Bojanovski 1967a, 157-158, Sl. 19-20.
35 Sergejevski 1936, 13, Tab. 3, Sl. 17; Bojanovski 1967a, 158, Sl. 21.
36 Sergejevski 1936, 10-11 i Sl. 8
37 Sergejevski 1936, 13.
38 Period Justinijanove vladavine (527-565. god. n. e.) Romejskim Carstvom može se
nazvati smatrati vremenom konačne razgradnje antičke kulture. Justinijanov sindrom
da povrati ono što je izgubljeno (umjesto da se okrene novim putevima razvitka kao što
je to u drugoj i trećoj deceniji VII st. učinio car Heraklije), posebno preko razarajućeg
Ostrogotskog rata (535-552 god. n. e.) oslabilo je unutarnju snagu kasnoantičkog društva.
Tome je sigurno dodatno doprinijela i katastrofalna pandemija (u moderno doba nazvana
“Justinijanova kuga”) koja je harala u Konstantinopolisu 541-542 god., a raširila se po
čitavom Mediteranu i Evropi (povremeno je izbijala sve do sredine VIII st.). Ova pandemija
je imala velike negativne socijalne, privredne, političke i psihološke efekte, a prilično je
decimirala populaciju. Nesumnjivo je i ova pandemija utjecala na smanjenje otpornosti
ilirskih provincija koje su od sredine VI st. n. e. izložene sustavnom pustošenju slavenskih
i drugih prodora. Ona je decimacijom populacije omogućila i lakše slavensko naseljavanje
u župskim predjelima. Justinijanova odluka o zatvaranju Akademije u Ateni 529. god. n.
e. zapečatila je i intelektualizam antike.
39 Slavenski prodori, prisutni još od prve polovine VI st., posebno se pojačavaju s pojavom
azijskog naroda Avara (Obri) koji su okupljanjem oko svoga etničkog jezgra mnogih
slavenskih, germanskih (Gepidi) i zaostalih i novodošlih azijskih tursko-mongolskih
naroda stvorili moćan plemenski savez. Nakon ubistva romejskog cara Maurikija 602.
god. granica je i defi nitivno popustila i nastupile su godine posvemašnjeg uništavanja
institucija i načina živoga antičkog društva u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva i
prekida kontinuiranog razvitka mediteranske civilizacije. Izuzev u primorju, najveći dio
gradova, centara municipalnog života na tlu današnje Bosne i Hercegovine je razoren, a
može se slobodno reći da je došlo i do kulturnog i civilizacijskog naglog i dubokog pada.
Najvažnija posljedica događaja iz godina kada se konačno urušila antička civilizacija
bilo je ustaljivanje novog etničkog faktora, poglavito slavenskog elementa, iako ima i
primjera manjeg naseljavanja Avara (toponimi Obri) pa možda ne bi trebalo isključiti i
nastanjivanje nekih germansko-gepidskih skupina na prostoru koji danas zahvata Bosna
i Hercegovina. Međutim, novodoseljeno stanovništvo, nagli diskonuitet koji je u sebi
sadržavao i neke elemente kulturnog i civilizacijskog šoka i promjena političkog okvira iz
uređene države u pravom smislu (romejskog-vizantijskog Carstva) u neki politički entitet
neko vrijeme pod supremacijom Avara, nisu značili da je tradicija ranijeg života bila
apsolutno prekinuta. Starije provincijalno stanovništvo preživjelo je u velikom broju, a
tu i tamo se može osjetiti i tihi, prigušeni kontinuitet s nekim elementima ranijeg načina
života. A polako nastupa i proces simbioze starosjedilačkog stanovništva, više ili manje
kristijaniziranog i paganskog doseljenog slavenskog i drugog stanovništva.
40 Ljetopis popa Dukljanina, VI; VII; IX
41 O kasnoj antici i ranom srednjem vijeku v. Mesihović 2007, 719-740.

Vlađevina i natpisi njezini

Glasni Zemaljskog muzeja 
Sarajevo 1889.g.
Epigrafske crtice iz BiH
Fiala









Položaj rimskih naselja u Sopotnici i Rogatici

objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja 1907. godine









Rogatica - Prilozi našoj rimskoj povjesti

Prilozi našoj rimskoj povjesti
priopćio: Karlo Patsch
objavljeno u Glasniku Zemaljskog Muzeja 1910. godine.











25. 09. 2011.

Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati

Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine


Podaci o dobru
.
Nekropola sa stećcima leži na uzvišenju Borak, pored sela Burati, na nadmorskoj visini od 1040 m, geografskoj dužini 43°50’260”, geografskoj širini 018°53’ 060”, desno od magistralnog puta Sokolac- Rogatica.
Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji koja obuhvata k.č. 2125, posjedovni list broj 280/0, k.č. 2171, posjedovni list broj 314/0, k.č. 2172, posjedovni list broj 287/0, k.č. 2173, posjedovni list broj 276/1, k.č. 2175, posjedovni list broj 290/0, k.č. 2176, posjedovni list broj 301/0, k.č. 2208, posjedovni list broj 318/0, k.o. Kramer selo, opština Rogatica, Republika Srpska.

Opis dobra
Na nekropoli je evidentirano vidljivih 212 stećaka, od čega je veći broj orijentisanih u pravcu istok – zapad, a manji u pravcu sjever-jug:

Istraživački i konzervatorsko - restauratorski radovi
Direkcija Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 50-tih godina prošlog vijeka, započela je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini
Š. Bešlagić navodi da se na nekropoli nalazi oko 150 stećka, od čega 110 sanduka i oko 40 sljemenjaka. Navodi da su stećci dobro obrađeni, ali veoma zarasli u šumu, tako da je skoro nemoguće utvrditi njihov tačan broj, te da su ukrašena 3 primjerka, i to jedan sanduk i 2 sljemenjaka. Motivi su: polumjesec, rozeta, ruka s mačem i predstave psa, srne, čovjeka i medvjeda.

Sadašnje stanje dobra
Uvidom na lokalitetu, dana 19.09 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- prebrojano ukupno 214 vidljivih stećaka, a prema konfiguraciji terena da se zaključiti da bi njihov broj mogao biti i veći;
- na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina koji razaraju strukturu kamena, a zasuti su i lišćem (stećci su smješteni u mladoj hrastovoj šumi);
- većini stećaka nije bilo moguće uzeti dimenzije, jer su djelimično ili u potpunosti utonuli i jako obrasli mahovinom;
- ispod velikog broja stećaka primijećene su iskopane rupe, koje su vjerovatno načinile divlje svinje, te su stećci i na taj način ugroženi potkopavanjem;
- evidentirano ukupno 34 sanduka, od čega 6 visokih;
- većina stećaka orijentisana je u pravcu istok – zapad, a manji broj odstupa po pravcu sjever-jug.

Na osnovu člana 2. stava 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.
Jasmina Katica iz Rogatice podnijela je Komisiji, dana 28 12. 2007. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje nekropole sa stećcima Borak, selo Burati, opština Rogatica, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.33/02 i 15/03).


Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Hercegovine.-Živaljević i Glavice (kotar Rogatica). .

Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Hercegovine.
(dio članka)
Autor: KARLO PAČ
Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/04/1900
Datum dodavanja u arhivu: 26/01/2009

Progovoriću ovdje o epigrafskim spomenicima, što su na raznim mjestima nadjeni tečajem minulih godina, naročito u godinama 1897. i 1898., ponajviše bez izravnog utjecanja sa strane bos.-herc. zemaljskog muzeja. Kad poredamo imena nalaznika izbija na srijedu radosna pojava, da se sve to više proširuju krugovi, u kojima naše nastojanje nalazi potpuno razumijevanje i da se lijepo pomnožava broj našijeh saradnika, koji snažno potpomažu naš znanstveni rad, na čemu neka im bude i na ovom mjestu izraženo nase priznanje i usrdna blagodarnost. Mi se pouzdano nadamo, da će njihova marljivost i u napredak biti onako ustrajna ko i do sada i da će nam u krugu svojih prijatelja i znanaca pribaviti jos po kojega saradnika, što će nam tim bolje doći, jer mimo sve dobre volje muzejska uprava pored svog razgranjenog programa ne može uvijek s mjesta da zalazi u proučavanje prilika ovog ili onog nalaska na samom nalazištu.
 
Živaljević (kotar Rogatica)


Zavjetna ara od dobrog sivobjelkastog pjeskovca, odlomljena poprijeko nekako u zadnjoj trećini ima visok osnovni i gornji zabat. Povrh ovoga u sredini u plosnatom relijefu izrađena je ružica a sa svake strane po jedan akroter (desni je okrnjen). Na uskim stranama je isti zabat. Gornja je strana prosto izdjelana, a na otražnjoj strani nema tragova kakove obrade. Kamen je izlizan i u donjem dijelu počevši od jedne slojne žice okrnjen. Visina 0.79, širina na dbnjem zabatu 0.47, na gornjem 0.44; najveća debljina 0.14 m. Površina, u koju je uklesan natpis, nesto je izlizana, gornji zabat olupan je i usljed jedne rupe unakažen. Retci su bili slabo zaparani. Nađen u augustu 1897. po preparatoru gosp. Vejsilu Curčiću prilikom istraživanja predrimskih grobova u Živaljeviću, a sjevero-istočno od Rogatice na rubu neke gromile u blizini seoskog groblja, 1 metar odaljeno od nekog istočno-pravoslavnog groba. Kamen je onamo dospjeo valjda iz najbliže okolice. Sudeći po njegovoj neznatnoj debljini biće da je negda bio naslonjen o drugi koji kamen. Možda će poći za rukom, da se kad tad otkrije u Živaljeviću hram lune ili kapi-toliničkih bogova. Kamen je pohranjen u zemaljskom muzeju. Objelodanio ga g. Fijala u „Glasniku zemaljskog muzeja", 1897., str- 59.9., ne uvažavajući raspored redaka i kratice. Iunoni reg(inae) Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us) cum suis l(ibens) p(osuit).

Glavica (kotar Rogatica)


Augusta 1894. našao je preparator gosp. Vejsil Đurčić pred kućom Omer-hodze u Glavicama (Han Radovan zapadno od Rogatice) dva relijefna kamena; ležala su baš na slikovnim plohama, a služila su odavna kao pločnici. Iza nalaska donešeni su u zemaljski muzej.
1. Ploča od vapnenca, odozdol odlomljena, jako je olupana osobito s desna i na gornjem lijevom ćošku, a osim toga ima i pukotina. Visina 0.425, širina 0.77, debljina 0.18 m. Ploča pokazuje ovu sliku: U izdubini, koja ozgor ima oblik polukružnice, nalazi se izlizano poprsje starije žene, okrenute licem gledatelju. Pokojnica je bila potpuno obučena, al se pojedinosti u odjeći ne mogu raspoznati, već jedino jedna fibula na desnom ramenu. Položila je obje ruke na prsa. U desnoj drži nekakov malen predmet, čini se nekakov cvijet u spodobi čaše. Kosa joj je u sredini razdijeljena i uvojcima zaokružuje ovalno lice. U ostalom slikovnom polju s lijeva i s desna nema nikakvih ornamenata. Ozgor u sredini je okrugla rupa; u premjeru ima 0.45, a duboka je 0.05 m. Ta je rupa služila za klin, kojim bijase učvrščena glavica spomenika, koji je pri dnu svakako bio provućen natpisom. Plohe po stranama grubo su izdjelane, a otraga nema nikakvih tragova dlijeta.

2. Ploča od vapnenca, odbijena ozgor, ozdol i na desnoj strani. Visina 0.43, širina 0.77, debljina 0.245 m. Na prednjoj strani, koja je izlizana i olupana, nalaze se dva ljudska poprsja, lijevo ženeko, desno muško. Od odjeće na ženskom liku razpoznaju se samo bore ispod vrata i po jedna fibula na svakom ramenu. Postavila je desnu, a kako se čini i lijevu podlakticu na prsa. U lijevoj ruci drži nekakvi ključ. Kosa zaokružuje lice i pada duboko. Muški lik je golobrad. Osoba drži pred prsima u desnoj ruci nekakav uski i dugoljasti predmet, po svoj prilici, kako to često biva, uvojak spisa. Lijeva se ruka ne raspoznaje jasno. Lijeva postrana ploha je grubo izdjelana, a otražnja ni malo. Za poznavanje odjeće naših pokrajina oba su fragmenta poradi lošeg stanja od vrlo male važnosti, al su dragocjeni za prosuđivanje kulturnog stepena zemlje, jer dokazuju, da je rimski običaj prodro i u tako odaljene krajeve, ko što je Glavica i da taj kraj ni iz daleka nije bio tako varvarski, ko što se je do nedavno mislilo.
 
 

Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice.

Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice.
Autor: FRANJO FIALA
GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
1895.g.
U PDF-u https://www.box.com/s/a5xro0rp5lko4nw7jkmb
Tekst članka
Od kotarskog mjesta Rogatice vodi stari jahaći put kroz prijemet između Lunja i Matovog brda u zapadnom pravcu u mjesto Dobraču, a odovud u Praču. Ondje, gdje rečeni put ostavlja gradsko područje Rogatice naprema Kadinoj česmi, viđaju se pri dnu hrida „Ciganska sokolovina" drevne naplave, koje su bujice, što iza svake pljuštavice sa strmog Lunjbrda ovamo jure, raznoliko erodirale, a mjestimice i posve razrovale. U takoj jednoj vododerini naišlo se u mjesecu augustu 1894. prigodom otkopavanja pijeska i pruda u gornjem horizontu na kosture, u donjem na slojeve paljevine; od rukotvorina našlo se onda uz paljevinu rimskog ilovastog suđa i jedna broncana strugalica. Obaviješten o tim nahođajima po gosp. kot. predstojniku Gejzi pl. Barčaju (Barcsay), otišao sam na ono mjesto, da se prekopavanjem orijentiram. Našao sam onaj sloj u dužini od 3m i u visini od 2-3 m do zivca kamena raskopan. U goršem su horizontu svuda provirivale nespaljene ljudske kosti, u donjem rbine sudja, komadići uglja i iverje od spaljenih ljudskih kosti.


Slika 1. prikazuje idejalan profil, kakav sam dobio daljim prekopavanjem. Gornji dio sloja sastoji od žute gline, koja je mjestimice izmiješana slojevima pijeska i komadima istrošenog škriljevca, iza toga dolazi iza jednog tavana od jednog metra 0-3 m debeo sloj ruševine, koje se hvata gornjemu sloju konforman, 1 m debeo sloj do samoživog tla. Na mojoj odredbi bude sloj otkopan u dužini od 16m i u debljini od 2 m na takav način, da je najprije maknut gornji dio sa skeletima, a onda donji dio. Otkopano je u svemu šest kostura, petod odraslih i jedan od jednog djeteta u dubljinama od 0-5 do 0-8M. Bili su orijentirani od zapada prama istoku, glave naklonjene na desnu stranu, a ruke položene na gnjatove. Osim trulih komadina daske i željeznih klinaca nijesu se našli nikakvi prilozi. Saznao sam u Rogatici, da se ono mjesto od starine zove „Cigansko kopalište"; biva da su se ondje prije Cigani ukopavali. Danas to više ne biva, jer se danas Cigani, prema tomu, da li su muslimani ili pravoslavni sahranjuju u islamskom ili pravoslavnom groblju. Prema stanju kosti može se računati, da im ima najmanje 200 godina. Gospodin dr. Glik utvrdio je mjerenjem za jednu lubanju da je tipična ciganjska, a pet ih da su mesokefali, koji su se veoma blizu primakli brahikefalima. U donjem sloju otkopana su dva sloja s paljevinom. Svaki je obuhvatao od prilike jedan kvadratni metar površine, razmak izmedju obaju bio je 5m. Prvi, koji je ležao 1-5m pod površinom, sastojao je od konglomerata zajedno staljenih komada bronca, željeza i komadića kosti, rbina i kamenja. Na vrhu su ležale tri cijele posude. Ukupni dojam ne da sumnjati, da je mjesto sahranjivanja ujedno i mjesto lomače. Glina ispod paljevine bila je mjestimice crveno dopečena. Između rečene tri posude vrijedi vrč s ručicom, prikazan na tab. 1., sl. 1., 2/3nar. vel., da se naročito spomene.




Građen je na točilo izljevni žljebić ima kljun, visok je 180mm, najveci premjer u trbušini 128 mm, a premjer ravnog dna 128 mm. Vrč je zeleno pokalajisan. Oblik je za Bosnu i Hercegovinu nov; kalaj mi je te ruke poznat iz Domavije (Srebrnice). Druga posuda, tab. I., sl. 3., 2/3 nar. vel. zdjelica je, građena na točilo, visoka 70mm; pri zjalu ima 80mm u premjeru; utisnuto dno koje je ukrašeno spiralom, ima premjer od 33 mm. Ilovača je intenzivnom vatrom sasvim bijelo pečena. Oblikom i tehnikom razlikuje se posve treći nađeni komad. To je lončić s jednom ručicom, građen prostom rukom, tab. I., sl. 4., 2/8 nar. vel.., oblik, koji je poznat u prehistoričkih naseobina Bosne i Hercegovine, kao na pr. Debelo brdo, Sobunar, Gradina na vrelu Rame i t. d. i t. d.; visina je 61mm, premjer pri zjalu 65 mm, premjer glatkog dna 37mm.Osim toga iskopane su još rbine neke veće, loncu slične posude ukrašene valovitim ornamentom. Bronceva, koji su se samo vrlo mucno mogli izlučiti iz staljene mase gvožđa, sprženih kosti, kamečaka ilovače, slabo je nađeno. Fibula na oblik strijele sa šarnijerima, s lučastim glavicama, dvije otvorene grivne od žice, ljevena, vrlo primitivno gravirana bronca, fragmenti limene kutijice s poklopcom, plosnat, ljeven nakitni kolut, i stilusu slična sprava, bili su rijetki oni broncani ostanci, koji su se mogli pohraniti. Zeljeznih rukotvora bilo je više, ali u vrlo lošem stanju. Tako su nađeni fragmenti od tri bodežima slična, jednoreza noža, od jednih nožica, više dlijeta i različitih komada, koji se ne mogu odrediti. Relativno najbolje se je održala sjekira, prikazana na tab. II., sl. 2., uz nar. vel. Ona pripada tipu uvijenih uskih sjekira; oštrica ima prama dužini kosi pravac, tulac je jajolik. Isto tako može biti, da je taj komad služio za halat, kao i za oružje. U drugom, 2 m dubokom sloju paljevine nije bilo čitavog suđa, ali su se od nađenih rbina mogla konštruirati dva komada. Jedan je na točilo građena zdjelica s nareckanim okrajkom, visoka 43 mm, 128 mm premjera u zjalu i 50mm premjera na dnu. Tab. I., sl. 2., 2/3 nar. vel. Drugi je komad prostom rukom građena zdjelica sa dvije ručice ansa 1unata, visoka 67 mm, premjer zjala 65mm, premjer dna 37 mm, Tab. I., sl. 5., 2/3 nar. vel. Fragmenata male jedne, na točilo građene posudice i više rbina s valovitim ornamentom našao sam požarom pritvrdjene u sloju paljevine.


Od bronceva iskopani su ovi: fibula na oblik strijele sa šarnijerom, s lučastim glavicama, stremenka i nožica gravirana, dvije grivne čehasto ljevene, savaćeno, tab. II„ sl. v., 1/1 nar. vel., dvije grivne od žice s udubljenim na oblik buzdovana krajevima, dvije takve splošteno iskovanih krajeva, jedna takva od špiralno uvijene žice, tab. II, sl. 8., 1/1 nar. vel.. dvije brnjice s remena, tab. II, sl. 4., 7 nar. vel., jedan stilus, tab. II., sl. 11., 1/1 nar. vel., prsten sa nasavaćenom plojkom (dvije zmije uspravljene ukraj jedne ciste), dva broncana novca Konstansa I. (Flavius Julius Konstans 320.— 350. po Hr.), i jedan rimski novac s nečitljivim pismom. Od nakita iz drugog materijala nađena je bobica, rezana od tučnjaka u vidu pršljena, tab. II, sl. 9., 1/1 nar. vel.; jedna bobica od žutog emalja s modrim, okastim pjegicama, jedna takva od crnog stakla sa žutim prugama, dvije zelene, valjkaste gmize, jedna probušena ljustura, tab. II., sl. 7., 1/1 nar. vel. i fragmenti jednog željeznog prstena. Rbina staklenih posuda nadjeno je poviše. Ostali predmeti, koji su još nadjeni, bijahu: jedna željezna, uvijena, uska sjekira, tab. II, sl. 1., 2/3 nar.vel., jedan željezni žličastp svrdao, tab. II., sl. 6., 2/3 nar. vel., jedan kratak, širok, jednorez nož, tab. II, sl. 10., 2/3 nar. vel., jedno 267 mm dugo i 20 mm široko željezno dlijeto, jedno takvo, dugačko 100 mm, s oštricom širokom 31 mm, jedan brus i jedan fragmenat opeke. Po mnogim objektima ženskog nakita sudeći bijahu u sloju paljevine ostanci dvaju ondje sahranjenih mrtvaca, i to jednog muža i jedne žene. Još bi valjalo riješiti pitanje, kako je to, da je paljevina tako duboko ukopana: 1*5 t i 2*0m, i to tim više, što je mjesto sahranjivanja ujedno bilo i garište. Potankim pretraživanjem sloja uvjerilo se, da je nivo one naslage u ono doba bio dodirna linija 03 m debelog sloja ruševine i donjeg 1m debelog sloja. Tečajem vremena odronila se je valjda hrid, pa se ondje složila ruševina, na kojoj su onda bujice staložile najgornji sloj. Isprva je dakle bio samo jedan, 1m visok sloj, te se onda dubljina paljevine reducira na 0*2 t i 0*7m.
Ona dva groba s paljevinom, o kojima gore bijaše riječ, prilikuju provincijalnom rimskom tipu kasnijeg rimskog carstva. Ovi nam grobni nahođaji u prvom redu time izlaze zanimljivi, što nam služe prilogom za datiranje strelaste fibule sa šarnijerima i sa lučastim glavicama. U zbirkama zemaljskog muzeja zastupana je ona ovim nahođajima: Rogatica, dvijo broncane; Putičevo kod Travnika, dvije broncane; Donji Unac, jedna broncana; Srebrnica, dvije broncane; Dojčići kod Trnova, jedna srebrna; Mostar, jedna broncana; Nevesinje, jedna broncana; Stolac, jedna srebrna i jedna broncana; Ljubuški, jedna broncana; Dračevica kod Ljubuškog, jedna broncana; Resanovci kod Grahova, jedna broncana, srebrom okovana; Vrtoče kod Donjeg Unca, jedna broncana, srebrom okovana; i Glasinac, tri broncana (nahođaji iz gromila). Ta je fibula konštatovana i na tri figuralna i relijefna fragmenta sa nadgrobnih biljega iz Zenice. Nađenim novcem ovi su datirani: Rogatica, Constans I. 320.—3501 po Hr.; Mostar, Gallienius 218.—268. po Hr.; Nevesinje, Claudius Gothicus 218. - 268. po Hr. i Probus 276 - 282. po Hr. Zenički relijefi pripadaju 4. vijeku po Hr. Za Bosnu i Hercegovinu možemo dakle po nahodjajima dosele poznatim strelastu fibulu sa šarnijerima i lučastim glavicam pribrojiti 3. i 4. vijeku po Hr. Po dru. Tišleru (Tischler) je to kasnija rimska glavna fibula i pripada od prilike 4. vijeku po Hr. Drugi je zanimljivi momenat nahođenje rukom građenog suđa uz suđe, građeno na točilo u jednom te istom grobu. Blizina gromilama zasutog Glasinca i mnogih prehistoričkih uradina razjašnjava to doduše, ali nam ujedno naviješta, da dolaskom Rimljana za ono područje tako karakteristična halštatska kultura još nije prestala, nego da se je u zadnjim svojim ograncima pomiješala s rimskom kulturom. U Rogatici nađeno je više rimskog kamenja s natpisom i arhitekturnim fragmentima. Dr. Pač misli, da je na ovome mjestu bila rimska naseobina.

ROGATICA KRAJEM 19. VIJEKA

Omer Hadžiselimović
BOSANSKI GRADOVI KRAJEM 19. VIJEKA


Novinar i istoričar William Miller (1864-1945) obrazovao se na Rugbyju i Oxfordu, nakon čega se posvetio proučavanju društvenih i političkih zbivanja u Turskoj i na Balkanu. Njegova knjiga Putovanja i politika na Bliskom istoku (1898) zasnovana je, kako sam ističe, na četiri boravka na Balkanu u godinama 1894, 1896, 1897, i 1898, i na “dugom studiranju istočnog pitanja” (p. ix). Za Milera, Balkanski poluotok je “zemlja protivrječja. Sve je upravo suprotno od onog što se može racionalno očekivati; putnik stupa u carstvo romanse, gdje se sve njegove ustaljene ideje okreću naopačke i on ubrzo, poput domaćeg stanovništva, počinje praviti razliku između onog što se radi ‘na Balkanu’ i onog ‘u Evropi’” (xvi). U narednom odlomku Miller piše o Rogatici”.

[Rogatica] je zaista jedno od najljepših mjesta u zemlji jer leži, kao što bi se moglo i očekivati od jednog gotovo potpuno muslimanskog grada, u zelenoj dolini navodnjavanoj bujnim rijekama. Od stanovništva koje broji 3.300 ljudi, samo 300 su hrišćani, pa je tako Rogatica jedan od najkonzervativnijih gradova u Bosni. Ovdašnji muslimani gorljivo su se opirali tome da im kćeri idu u školu s pravoslavnim djevojčicama i suprotstavljali se podizanju nove ženske škole iz tog razloga. Isto tako, u doba posta gradonačelnik musliman obilazi kafane da provjeri da neko od vjernika ne puši ili da čak ne udiše dim od cigareta nevjernika; svaki prekršilac se strogo kažnjava. Pa ipak, uprkos ovoj oštrini muslimanske većine, malobrojna hrišćanska manjina, koja se isključivo sastoji od Srba, živi u miru s ovim drugim dijelom stanovništva. I ovdje su muslimani poznati po svojoj učenosti, a mnogi od njih su begovi. U stvari, Rogatica se ponosi time što je iz nje potekao prijašnji Šejh-ul-Islam, ili poglavar islamske hijerarhije u Carigradu, koji je ovdje podigao džamiju što nosi njegovo ime. Jedna zanimljiva džamija je “Muftijina”, u čijem se dvorištu nalazi lijepa rimska grobnica jer je kroz ovo mjesto nekada prolazila rimska cesta i rimski ostaci se nalaze ovdje u velikom broju. Muslimani, sa svojim uobičajenim nemarom prema klasičnoj starini, mirno su dodali dvije zidane stepenice ovom drevnom kamenom spomeniku, tako da se po lošem vremenu, kad je previše vlažno da se penje na munaru, mujezin može popeti na njega i pozivati vjernike na molitvu.
Još jedan kamen sasvim druge vrste jeste ogroman bogumilski spomenik, sa dugačkim natpisom na ćirilici, a ugrađen je u zid nove pravoslavne crkve. Graditelji ovog zdanja, da bi dokazali svoju nepristrasnost, počinili su još jedno užasno djelo, razrezavši napola lijepu rimsku ploču koja predstavlja muškarca i ženu, pa su jedan komad stavili s jedne, a drugi s druge strane vrata. Drugo rimsko kamenje upotrijebili su zidari, a u vrtovima kasarni i u lijepim malim gradskim parkovima ima ih još. Ovi parkovi su lijepo projektovani na obali rječice Rakitnice, ili “Rakovog potoka”, i uzor su kako treba da izgledaju mali javni parkovi. Ovdje muslimani vole da dolaze i da uživaju uz kafu koja se donosi iz turske kafane, dok ih uveče možete vidjeti kako se peru za molitvu na izvoru zvanom Toplik, koji izbija ispod stijena blizu stare rimske ceste.